Da je Balenciaga muškarac, kladimo se da vaš prvi dejt u Parizu i ne bi baš prošao u revijalnom tonu. Sreli biste tajanstvenog lika u crnoj hudici s kapuljačom na glavi na najprometnijim šoping-bulevarima, a dok biste se pitali zašto vam je tako poznat – je li riječ o kakvom hakeru, grafiteru koji želi ostati anoniman ili možda o tajanstvenom skakaču po pariškim krovovima koji je nestao nakon zatvaranja prošlogodišnjih Olimpijskih igara – saznali biste da muškarac u crnom kojem ne vidite oči s plakata najavljuje izložbu Balenciaga by Demna, kojom modni brend slavi 10 godina stvaralaštva kreativnog direktora Demne Gvasalije. I ako ga želite ponovno vidjeti, trebate potvrditi svoj dolazak – ali i točno vrijeme kada ćete svratiti na adresu 40 rue de Sèvres, gdje se smjestila Kering galerija.
I jao si ga vama ako se u zadnji čas predomislite ili zapnete u prometu zbog Fashion Weeka pa se ne pojavite u dogovoreno vrijeme, jer ovaj put – druga šansa kod Balenciage nije uračunata. Osim, naravno, ako si ne smislite neki novi identitet i ne otvorite novu e-mail adresu. No pravi obožavatelji su na to i računali, jer Balenciaga, jedna od najkontroverznijih i najzanimljivijih modnih kuća svih vremena, na toj maksimi “Nikada ne bih bio član kluba koji bi me htio za člana” sagradila je crkvu. Pardon – modno carstvo, koje je u posljednjih 10 godina naraslo s 350 milijuna na gotovo 2 milijarde eura godišnje.
No kad dođete na izložbu – na kojoj je ulaz besplatan – vjerojatno ćete pomisliti da je ona riječ crkva puno adekvatnija. Jer kako drugačije objasniti svu tu sakralnu mistiku, tlocrt izložbe u obliku križa, klasičnu glazbu, teške mirise i dim koji se šire oko vas, te obožavatelje brenda koji, odjeveni u crno od glave do pete na plus četrdeset, u ekstra velikim sakoima, plaštevima i zimskim šeširima – doslovno kleče pred eksponatima s mobitelima u rukama? Nema tu onog razigranog hodanja, pričanja i švrljanja po izložbi, jer u prostoriji vlada duboka tišina i svi hodaju u redu, jedan iza drugoga. I dosta dugo fascinirano gledaju u relikvije – Demnine osobne stvari: putovnice, pisma, e-mail iz 2017. kojim ga Balenciaga odbija za praksu – i kao da čekaju da iz njih poteče krv ili barem znoj.
Uostalom, Demna je i zamislio izložbu kao svojevrsno hodočašće budući da hiperrealistične skulpture modela, koje je izradio američki kipar, doista stoje jedna iza druge, a putovanje prate i audio zapisi dizajnera. Naravno, radi mistike i dojma, Demnin je glas malo preoblikovan uz pomoć umjetne inteligencije, ne bi li što više sličio nekom božanskom stvorenju koje vam objašnjava kako su nastala neka od “ikoničnih” djela – od vrećice čipsa koja je poslužila kao inspiracija za torbu jer je jednom Demna zaboravio torbu pa sve stvari natrpao u vrećicu, preko tenisica Speed Trainer, koje nemaju vezice nego se samo brzo navlače kao čarape, do predimenzioniranih hudica i zvonolikih haljina na kojima se ne vide šavovi, a koje su inspirirane Velázquezovim haljinama. Tu je i posljednja ready-to-wear kolekcija koja uključuje iznenađujuću suradnju s Britney Spears.
Demna je 2015. stigao u Balenciagu nakon što je s bratom lansirao Vetements i modnu scenu uzdrmao DHL majicom. Njegova satirična vizija mode proizlazi iz autsajderskog odrastanja u postsovjetskoj Gruziji.
I doista, u 101 komadu odjeće Demne Gvasalije prikazan je njegov put u modnoj kući Balenciaga, koji je započeo 2015. godine, a završit će 9. srpnja, na dan zatvaranja izložbe, kada će održati svoju posljednju reviju – prije nego što kao kreativni direktor sjedne u atelje modne kuće Gucci. No ono najbitnije: ovom izložbom vrlo je jasno dočarao zašto je Demna puno više od modnog dizajnera – pravi filozof. I to onaj egzistencijalistički.
Da je Cristóbal danas živ, vjerojatno bi se divio Demninom radu. Uostalom, i Cristóbal je šokirao svoje sugrađane revolucionarnom vrećastom haljinom iz 1957. Kao što je to Demna učinio uprljanim tenisicama ili torbom identičnom Ikea vrećici Frakta (3,99 funti), koja je u njegovoj verziji koštala 1.790 funti.
Iako se na prvi pogled može činiti da je najveće dostignuće gruzijskog dizajnera to što se prestao baviti siluetama i što je prvi shvatio moć meme fashiona te svoju slavu sagradio na tzv. stunt fashionu – od Ikea vrećica, suknji od ručnika, blatnih pista i brisanja Instagram profila – njegova moć zapravo leži u neprestanom propitivanju smisla mode. Zašto nešto nosimo? Što nam to znači? I koliko bismo toga žrtvovali da bismo to dobili?
Naime, gledajući sve njegove eksponate, Demna je u njihov ritam hoda ugradio prave nevidljive kodove – jer tek što je neki odjevni predmet podigao na tron, ide nešto čime će ga potpuno degradirati. Nakon glamurozne haljine u kristalima slijede štikle od bodlji ili čizme koje izgledaju kao da su maznute nekom srednjovjekovnom vitezu. Nakon haljine od perja – vrećica od čipsa ili ekstra velika torba koja zapravo negira svoj smisao, jer je skoro pa veća od čovjeka.
A na samom kraju hodočašća dočekat će nas muškarac u crnom s rukama u džepovima – kao kakav princ tame ili aristokrat uličnog stila. Isti onaj kojeg smo srele prvog dana na pariškim ulicama. Odmah pored njega stoji još jedan mladić u crnom odijelu, puno vedriji i nasmiješen, koji će vam uz kratko Merci uručiti Balenciaga katalog – koji izgleda kao parodija svih ženskih magazina. Androgini model pozira u klasičnoj fashion pozi s rukama na bokovima u pepito sakou koji nosi na bijelu dolčevitku, a na pink pozadini žutim slovima vrište naslovi poput “What you see is not what you get”, “Identity gets erased if everyone follows trends” i “Fashion Has to Be Radical (Otherwise it’s pointless)”.
Naravno da sam isprva primila tu sakristiju sva sretna. No kada sam izašla iz galerije, katalog mi je sve više smetao u rukama jer sam imala samo malu torbicu. A morala sam stići i na dejt s Rickom Owensom. Možda je stvar u tome što sam se sjetila bivše urednice francuskog Voguea, Carine Roitfeld, koja je svojedobno bila prava hejterica skupocjenih dizajnerskih torbica, pa je iz protesta kartice i ključeve nosila u džepovima, baš kao što drži ruke muškarac u crnom.
No da ne bih bila poput Marge iz crtića Simpsoni. a koja spava s Balenciaga katalogom pod jastukom i mašta o stvarima koje nikada neće moći imati – odlučila sam se više za pristup Barta, koji je jedini skužio Balenciaga kod kad na reviji brenda kao poseban gost dizajnera izađe na pistu i skine hlače, a publika ga nagradi pljeskom.
Dragi Demna, iz ljubavi i poštovanja prema tvom radu, kao čin slobode i otpora, ali i znak da sam kao dugogodišnja urednica pročitala baš sve naslove s magazina – bacila sam katalog u smeće. I to baš u robnoj kući Bon Marché. Sorry, ali nije bilo Ikee u blizini. Nadam se da zbog toga neću gorjeti u paklu. Ili još bolje – biti vječno zatvorena u onoj tvojoj ekstra-giga-large torbi dok me muče SM medvjedići.
Pozovi me slobodno na sljedeću Gucci reviju. Kasnit ću na prvi dejt, kao i uvijek. Ali ovaj put – računam na drugu šansu.
Ostani radikalan.
I ne pristaj na tipkanje po gumbićima.
