Iako moda i fotografija nisu sport, kada razmišljam o fotografu i modnom dizajneru Goranu Čižmešiji, ponekad mi padne na pamet da postoji nešto kao modni survivor – on bi bio apsolutni pobjednik. Upoznala sam ga jednog kasnog popodneva u Ilici, u doba golden houra, iza fotoobjektiva, kada je stvarao ono što danas znamo kao street style, a tijekom godina imala sam priliku s njim raditi na brojnim snimanjima naslovnica, ali i modnih priča dok sam uređivala magazin Cosmopolitan. Nije čudo da su ga obožavali i u američkoj centrali Hearsta, jer njegovo nepogrešivo oko, osjećaj za detalje, styling i nevjerojatna energija koja uvijek isijava iz svake fotke bili su razlozi zašto je vjerojatno oborio rekord po broju naslovnica. I zašto su sve prolazile bez ijednog komentara ili dodatnog pitanja.
No ono što mnogi koji nisu imali prilike s njim raditi ne znaju jest da je Goran puno više od sjajnog fotografa koji je u stanju od ničega u par sekundi napraviti nešto što jazzeri zovu majstorska improvizacija – stvoriti set, izvrsne stylinge, pokrenuti modela, od oka procijeniti nečije mjere i koja bi odjeća izvukla maksimum iz nečije figure, a za vrijeme poziranja primijetiti najsitniji detalj – od načina kako pada kosa do lošeg držanja malog prsta.
Nije to bez razloga da modu ima u malom prstu, jer Goran je studirao modu na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, a na početku karijere bio je na usavršavanju u njemačkoj modnoj kući Jobis gdje je otkrio kako desetak ljudi vrijedno i koordinirano radi na ideji glavnog dizajnera. Prilikom povratka u Hrvatsku angažirali su ga u brendu Angel gdje je pomogao da modna kuća nađe svoj autohtoni hrvatski modni identitet, a u Amadeusu je kao dizajner muške kolekcije toliko podigao prodaju da je vrlo brzo postao i koordinator dizajna muške kolekcije.
Iako je u to doba Goran otkrio svoju veliku ljubav, onu prema fotografiranju, cijelo ovo vrijeme nastavio je vrijedno raditi na dizajniranju, bilo da je to radio u tajnosti svog doma ili je predstavio svoju kolekciju na Cro-a-Porteru. Stoga možda nije slučajno što je jedan slučajan susret s Ksenijom Vrbanić na pariškom aerodromu urodio fantastičnom suradnjom jer mu je modna dizajnerica ponudila da za nju kreira prvu mušku kolekciju nazvanu “XD Hybrida: A Bold Fusion of Fluid Geometry and 80s Nostalgia”. Razgovarala sam s Goranom o njegovoj ljubavi prema modi, odjeći, bojama i zašto dobra energija nikada neće izaći iz mode.
Kako je došlo do suradnje s hrvatskom dizajnericom Ksenijom Vrbanić, koja ove godine slavi 40 godina postojanja i čiji je brend, osim što je zastupljen u više od 350 dućana diljem svijeta, fascinantan svojim inovativnim razmišljanjem izvan okvira?
Ksenija je oduvijek bila moj idol i modna dizajnerica kojoj sam se divio, a sjećam se da sam prvi put za nju čuo još dok sam bio u srednjoškolskim klupama. Iako nas je Čakovec, gdje smo odrasli, povezivao, trebalo je vremena dok se nismo sreli na poslu. I to na relaciji modna dizajnerica – fotograf, budući da sam 2010. fotografirao lookbook njezine kolekcije za sezonu 2010./11. No možda čovjek treba otići u neki drugi grad da se bolje upozna, a nama se to dogodilo u Parizu koji se tijekom Fashion Weeka doista pretvori u globalno modno selo. Doslovce nema osobe koju nećeš sresti, bilo da je dio svjetske modne i celebrity scene ili iz tvog kraja. Tko zna, možda bih i s Ksenijom ostao na “Bok, bok, gdje ćeš. Žurim na reviju, kasnim na sajam”, da se na pariškom aerodromu nismo morali suočiti s letom koji je kasnio tri sata.
Sjećam se da smo sjeli na piće, a Ksenija me vrlo brzo direktno pitala – “A kaj ti ne fali dizajn?”, a ja sam joj priznao da svake treće noći imam isti san. Sanjam da mi za 15 minuta počinje revija, a ja nemam ni stylinge, ni opeglanu odjeću, mjuzu, a ni obuću. A onda se probudim od silne nervoze. Iako je Ksenija od prve postavila dijagnozu da je to zbog toga što mi fali moja prva ljubav, a odmah nakon toga i ponudu koja je zvučala predobro da bi bila istinita – da dizajniram za nju prvu mušku kolekciju, njezine riječi nisam uzimao ozbiljno. Mislio sam da se zeza. No kada sam te večeri stigao s aerodroma u stan, natočio si čaj, odjednom sam imao viziju. Pred očima sam vidio cijelu kolekciju, kampanju, uključujući glazbu. A kada sam je sljedeće jutro nazvao da joj priznam kako me usosila i da prihvaćam ponudu, samo je kratko rekla – “Znala sam da si u duši dizajner.”
Je li koncept jarkih boja te zarazno dobre, ali i buntovne energije osamdesetih bio dio većeg slavljeničkog plana zvanog „izvan okvira“ ili se za njega trebalo izboriti budući da je XD godinama vjeran vječnoj crnoj i nebojama?
Iako i sam pretežno nosim crno, baš kao i Ksenija, ili kako mi u Međimurju kažemo črno, trebalo mi je neko vrijeme da joj objasnim da sam ja u duši šaren. Uostalom, boje su čiste emocije i baš zbog toga imaju ogromnu moć privući ljude. Naime, tijekom svoje karijere i promatranja modne scene, primijetio sam da ljude jako privlače boje, da velike modne kuće rade fantastične modele koji će zasjati u punom sjaju na pistama, napuniti medije, ali i da ljudi učestalo lajkaju odjeću u boji. Iako će na kraju možda presuditi onaj funkcionalan dio mozga koji će te nagovoriti da ipak kupiš crnu varijantu, jer se može nositi na više načina, moj je stav da se ne trebamo bojati boja. Da, možda je mali postotak onih koji su dovoljno samopouzdani isfurati boje, ali činjenica je i da ta vječna crna najbolje dolazi do izražaja uz ono što se kaže pop of color.
Sad si me podsjetio na jedno istraživanje u kojem je većina ljudi rekla da su im cool žuti zvučnici, a kada su im ispitanici rekli da za nagradu mogu uzeti bilo koji, većina je odabrala crni. Što to govori o nama?
Možda je problem financijske naravi, jer malo tko od nas si može priuštiti luksuz da kupi žarko žutu haljinu i onda je čuva u svom privatnom kolekcionarskom arhivu. Da, trenutno svi pišu o tome da celebrityji poput Zendaye nose istu haljinu dva puta, ali zaboravljamo da je to s pauzom od dvadeset godina. Rijetki se usude staviti žutu haljinu na vjenčanje dva puta u kratkom roku. Osim, naravno, najhrabrijih koji se ne osvrću na tuđe komentare.
Što ti je bila glavna inspiracija za uniseks kolekciju XD Hybrida?
Želio sam prije svega stvoriti efektnu, funkcionalnu unisex kolekciju koja ruši sve predrasude i koja je svima razumljiva, kako muškarcima, tako i ženama. A koja se na kraju svega i najbitnije prilagođava željama krajnjeg korisnika. Naime, moramo biti svjesni da su se vremena promijenila i da su godine, ono što se kaže, postale stvar unutarnjeg vibea. Žene se danas žele osjećati moćno – zato moje kreacije imaju oversized detalje, a opet, ne žele se skrivati i vole pokazati svoju senzualnost i ženstvenost. Drugim riječima, široka parka izvrsno pristaje muškarcima, ali ako se stegne u struku i iskombinira s visokim petama i statement nakitom, vrlo lako postaje elegantna haljina.
A najveći izazov?
Ksenijin i moj dogovor bio je da ću ovu kolekciju napraviti od ostataka materijala te da će pametna reciklaža biti naš moto. No s druge strane, kada sam ušao u njezino veliko skladište i shvatio da moram od ostataka ženske kolekcije odabrati materijale koji će se prije svega svidjeti i muškarcima, ali i ženama, shvatio sam to kao pravi izazov.
Jeste li razmišljali dati ime ovoj predivnoj plavo-zelenoj nijansi? Mislim da postoji BMW model koji je takvu nijansu nazvao Ragusa?
Možda nema smisla imenovati ovu predivnu boju u kojoj svatko vidi nešto drugo. Neki je zovu na old-fashioned način bojom petroleja, neki joj daju kraljevski naziv – smaragdno zelena, no činjenica je da se ona prelijeva iz tirkizno plave u zelenu kao naše Jadransko more i da zapravo kao fluidna boja najbolje dočarava našu uniseks kolekciju. Bit ću jako zadovoljan ako je svatko bude i dalje doživljavao na svoj jedinstven način.
Pariz, New York, London, Berlin, Barcelona… Doslovno ne postoji modna prijestolnica čiji street style nisi uhvatio svojim fotoobjektivom. Koliko ono što vidiš na ulicama velikih metropola utječe na tvoje stvaranje?
Ako bih morao izvući neki zaključak nakon svih Fashion Weekova koje sam odgledao i u kojima sam uživao – 15 Pariza, pet Londona, četiri Berlina, dva New Yorka i dvije Barcelone – onda je to činjenica da cijenim sve stilove i da ne fotkam samo ono što volim. Pogledate li moj Instagram profil @style.seconds, ima tu i avangardnih modela, minimalističkih, poslovnih, seksi, ali i onih koje je teško imenovati. I ono najljepše što sam naučio jest da svaki od tih brojnih stilova ima svog kupca. No tijekom rada na novoj kolekciji želio sam na neki način pronaći neku zlatnu sredinu i napraviti kolekciju koja će biti avangardna, ali i nosiva te koja će se prilagođavati ljudima i davati im mogućnost da se izraze na svoj originalan način.
Živimo li u modno bipolarno doba kada bismo u isto vrijeme htjeli biti ležerni, sportski i neopterećeni, ali i donekle elegantni?
Priznajem da sam sve donedavno i sam imao dilemu. Privatno sam vrlo ležeran i volim casual tip odijevanja. No svi mi kad-tad dođemo u situaciju da želimo nositi nešto elegantno. Sve do sada košulja i odijelo bili su jedini izbor. Srećom, to se sada promijenilo i nadam se da se više nećemo naći u situaciji da diskriminiramo one koji ne nose sakoe i kravatu. Zato sam i napravio kolekciju koja igra na kartu casual elegancije. Da, hudica je i dalje jako udobna, ali je napravljena od elegantnog materijala. Baloner je od sjajnog materijala i djeluje profinjeno.
Tko su kreativci kojima se diviš?
Puno je modnih dizajnera koje volim – od Karla Lagerfelda koji je bio genijalac, koji se neprestano razvijao, ostajao vjeran DNK-u brenda, a opet ostao svoj i moderan, uz to je radio i kao fotograf, preko Petera Doa, bivšeg dizajnera brenda Helmut Lang koji je odlično kombinirao geometrijsku avangardu s casual stilom, do Oliviera Rousteinga koji je svaku Balmain reviju pretvorio u teatar. Naravno, ovdje ne smijem zaboraviti ni dizajnera i fotografa Hedija Slimanea koji je glavni krivac zašto već sedam godina obožavamo YSL estetiku – rock’n’roll eleganciju.
Kad smo već kod rock’n’rolla – kako postižeš da sve tvoje fotografije imaju tu posebnu energiju?
Možda su za to krive pretjerano optimistične, buntovne i drske osamdesete na čijoj sam glazbi odrastao. Vjerojatno sam malo i nostalgičan jer to je bila glazba mojeg djetinjstva i mladosti, no nitko ne može osporiti da je to bilo zlatno doba glazbe. Iako volim poze u pokretu, boje i osmijeh, za mene fotografija na neki način mora biti živa. Uostalom, tko želi gledati sliku koja mu se ne obraća? Pa čak i ako je model ozbiljan, scena mračna i sve na prvi pogled stoji, naći ću način da joj udahnem život, bilo uz pomoć vjetra u kosi koji će razbarušiti sve ono uredno, ispeglano i dosadno. Ili, u krajnjem slučaju, zblurat ću teksturu i istaknuti zrno.
No osim po svestranosti, poznat si i po zarazno dobroj energiji. Vraća li se humor i široki osmijeh na modnu scenu?
Što reći u svoju obranu, nego da sam postao fotograf i modni dizajner iz ljubavi prema svom poslu. A sam sam pun emocija. A one su uvijek bile u modi, iako su nekad bile više skrivene. Nije tajna da ljudi više vole gledati sapunice, sanjati o ljepšem životu. Ili kako je lijepo rekao jedan učenik iz osamdesetih u dokumentarcu o Kylie – “Naravno da smo trčali iz škole gledati australsku seriju Susjedi. Pa nećemo valjda gledati depresivne EastEnderse?”
U mnoge komade kolekcije Hybrida utkane su vrlo funkcionalne, ali i cool priče. Možeš li podijeliti one najzanimljivije?
U crvenoj jakni s crnim paspulima odao sam počast kultnoj jakni Michaela Jacksona u spotu “Thriller” koja je bila hit osamdesetih. Ali sam poštovao i onu želju da ne želiš svaki dan biti superstar, stoga je druga strana vrlo minimalistička. Nešto što bi kupio i ljubitelj Jil Sander. A da trik bude jači, jakna doslovce stane u šaku i može se složiti u torbicu veličine 10 x 10 cm. I potpuno je u trendu s velikim revivalom vjetrovki.
Nadalje, hlače s krilima na preklop sprijeda izgledaju kao suknja, ali ako otkopčate krila možete ih nositi kao top – bilo na golo tijelo, na majicu ili košulju.
Ništa manje multipraktičan nije ni muški sako koji na kravati ima mali džepić u koji može stati kartica, i to ona sa zaštitnom folijom. Ona se može nositi i kao remen. Ako ne želite impresionirati jednim potezom izvlačenja kartice tetu na blagajni, možete otkopčati gumbe i dobiti dojam military jakne.
Isto vrijedi i za jaknu i hlače – ako volite da padaju punom širinom i volumenom, možete ih furati na oversized način, no ako želite, možete ih stegnuti na gležnju, ruci ili nozi te postići skinny look. Sve ovisi o vašoj kreativnosti. I samo je pitanje vremena kada će neki frajer shvatiti da je njegova šal-kravata završila kao pojas na fenomenalnoj haljini-baloneru njegove partnerice.
Kolekcija XD Hybrida: A Bold Fusion of Fluid Geometry and 80s Nostalgia sadrži 20 dizajnerskih komada. Možeš li izdvojiti svojeg favorita?
Mislim da ću ipak morati odabrati trio. Ponosam sam na crni sako s kravatom za kartice, a nakon toga biram crvenu parku i zeleni baloner.
Kad smo već kod velike kreativnosti, sjećam se da si mi na snimanjima Cosmo naslovnica pokazivao svoje dizajnerske komade? Zašto toliko dugo čekamo tvoju kolekciju?
Vjerojatno mi je u ovo digitalno doba nedostajao rad rukama i dizajniranje. Iako sam na ideju nosivih trenirku došao puno prije korona, nisam želio izlaziti sa svojim radom, samo radi zarade ili hvatanja trenda. Dosta sam samokritičaran i smatram da će doći vrijeme da prikažem cijelu kolekciju kad bude spremna – od trenirke do traperica, sakoa do vjenčanica.
Koja je najvažnija lekcija koju si naučio od Ksenije Vrbanić?
Neizmjerno sam sretan i počašćen što mi je Ksenija Vrbanić, kojoj sam se uvijek divio, dala ovako jedinstvenu priliku i što sam toliko puno toga naučio. Za početak – ništa se ne baca. Probaj iskoristiti 99 % materijala. Ništa nije gotovo dok se ne sašije i ne naprave korekcije. I nipošto ne smetni s uma da ponekad treba pojednostavniti ideju ne bi li se sačuvao glavni stil i olakšala proizvodnja.
I Ksenija i ti ste počeli svoju modnu avanturu u Parizu, no sredinom lipnja putujete u Firencu na sajam Pitti Uomo predstaviti svoju kolekciju. Kako ste se pripremali i koja su vaša očekivanja?
Činjenica koju ne možemo izbjeći jest to da se Ksenija u ovih 40 godina etablirala u ženskoj modi, gdje je postala simbol kvalitete, inovativnosti i izvrsnosti. Stoga smo posebno pažljivo tražili novu platformu na kojoj bismo mogli predstaviti mušku kolekciju. A Firenca je bila prvi izbor. Istraživali smo je li neki hrvatski brend već predstavio svoje modele na čuvenom sajmu, a onda smo se iznenadili kada nam je AI izbacio podatak da je jedan proizvođač već sudjelovao, a njegovi inicijali glase XD.
Želiš reći da je povijest već napisana, a sada se trebate samo dovesti avionom do Firence da proživite par nezaboravnih dana?
Ahaha, tako to ide kada imaš vizije u glavi i snove koje poželiš pretvoriti u stvarnost. Uvijek neki jaz za kojim i dalje moraš trčati. U svakom slučaju, veselim se što ću vidjeti u Firenci Most ljubavi i nadam se da će im se svidjeti vizuali koje sam snimio na zagrebačkom Mostu mladosti, a koji za mene simbolizira spoj prirode i industrije, a uz to sa sobom nosi i temu putovanja, što je zapravo glavna poruka naše kolekcije. Super je nosiva, praktična, lijepa i, ne manje bitno, ne gužva se. Idealna za život u pokretu i na putovanju. Ne zaboravite samo odabrati svoju omiljenu mjuzu i osjetiti vjetar u kosi.
