Kada su se na malim ekranima pri kraju prošlog stoljeća pojavile cure iz serije „Seks i grad“, mnogi su ih kritičari odmah svrstali u neurotičarke ovisne o šopingu i seksu. No što se Belle Freud tiče, poznate modne dizajnerice koja plijeni pažnju gledatelja podcastom Fashion Neurosis – nema ništa loše u tome da netko kaže da je moda neurotična. „Moda su misli koje nose gumbe. Sviđa mi se priča o Sir Walteru Raleighu, engleskom pomorskom junaku, pjesniku i istraživaču, koji je svoj ogrtač prostro preko lokvice kako bi kraljica Elizabeta I. mogla hodati po njoj”, kaže Bella. “A ponajviše to što odjeća može biti sve što poželimo, a to znači da nas ponekad može i podržati i pomoći da prevladamo prepreke”, Uostalom, ona je uvijek bila i tekstilni odraz društvene dinamike, ali i sjajan povod za razgovore koji idu puno dublje od onoga zašto netko nosi određeni odjevni predmet.
Iako je trebalo proći dosta godina dok nije došla na ideju kako spojiti svoj biznis modne dizajnerice s onim slavnog pradjeda – psihoanalitičara Sigmunda Freuda. Nekako je ispalo da je ova ideja cijelo vrijeme bila u zraku, no uvijek su se našle neke prepreke na putu pa je tako i BBC odustao od snimanja prve epizode zbog covida te se dizajnerica na kraju ipak odlučila za podcast. “Trebali su mjeseci dok ne pronađemo pravu rasvjetu i dok ne ulovimo pravi kut kako će snimati sugovornike”, kaže Bella te priznaje da ne voli previše otezati s pripremama jer su najbolji razgovori koji odmah krenu, i to bez alkohola za zagrijavanje. I da se uvijek iznenadi koliko slojeva nađe ispod priče o odjeći.
Moda kao štit i školjka
Američki dizajner Rick Owens je otvoreno priznao da se cijelu mladost borio sa manjom samopouzdanja te da je odlučio kreirati odjeću za svojevrsni štit. Norveški pisac Karl Uwe Knausgard se prisjetio anegdote iz djetinjstva kada su mu se rugali da nosi ženstvenu odjeću te kako je utjehu pronašao u klupku vune, Eric Cantona kako je iz praznovjerja podigao ovratnik polo majice, Julianne Moore kako je smeđu haljinu s bijelim ovratnikom smatrala svojevrsnom amajlijom pa ju je nosila čak i na susret sa zubarom u kojeg je bila zaljubljena, a Kate Moss je priznala da se i sama ponekad igra modne policije sa svojom kćerkom pa zaustavlja prolaznike na ulici da ih pita kako izgleda.
Iako je Bellin kauč doslovce postao neka vrsta statusnog simbola kao i pojedini odjevni komadi, bilo je samo pitanje novinara kada će novinari poželjeti da i Bella otkrije više detalja o sebi, ali i o svojim slavnim precima. Prisjećajući se svojeg djetinjstva i mladosti Isobel Lucia „Bella“ Freud, koja je rođena u Londonu 1961., rado ističe da je poput Owensa odjeća bila njezin štit – neka vrsta školjke u kojoj se trebala dobro osjećati, stvoriti privid reda te omogućiti razmišljanje. U brojnim intervjuima Bella se prisjeća kako je mrzila šarenu print haljinu s puf rukavima zbog koje je shvatila kako se čovjek može osjećati zaboravljeno u tuđoj koži, ali da je predmet njene žudnje bila posuđena karirana pink košulja.
Boemsko djetinjstvo u Maroku
Kao mala nikada nije osjećala teret slavnih predaka (pradjed Sigmund Freud, a tata Lucian Freud), jer nije imala prilike živjeti s njima. Njena mama, spisateljica Bernadine Coverley, imala je 17 godina kada se zaljubila u 36-godišnjeg slikara Luciana Freuda. A nakon prekida veze pobjegla je u Maroko, skrivajući trudnoću iz straha da će je se roditelji odreći i smjestiti u dom za majku i dijete. Iako su vodile uzbudljiv boemski život, spavale u šatorima, puno putovale polovnim autima, Bella je bila pomalo izgubljena. Pogotovo kada je kao mala došla u London, shvatila da govori arapski i da se teško može uklopiti. Možda je zato pravo rješenje bilo da ne igra po pravilima i da je i ostatak karijere ostala outsider. Stoga je u šesnaestoj godini napustila školu i zaposlila se kao asistentica kod dizajnerice Vivienne Westwood.
Tek kada je otišla na studij u Rim, shvatila je da njeno prezime Freud ima neku težinu. Iako su se njeni članovi obitelji često pravili ludima kada bi ih netko pitao „Jesi li u vezi s Freudom?“ i zbog sličnosti s imenicom koja znači grožđe odgovarali bi šaljivim pitanjima – „Što ste rekli koje voće?“ Možda je i zato s vremenom otkrila ambiciju i ogromnu znatiželju te da ne želi biti samo kći od slavnog oca. Iako mu je nekoliko puta pozirala gola, davala je sve od sebe da pronađe svoje polje kreative. A može se reći da je ona bila i više nego šarolika – od kultnih džempera koji se poigravaju godinom rođenja ili grafikom, preko osnivanja časopisa, uloga u filmu (glumila je s Johnom Malkovichem), koodizajna s Nickom Caveom do njenog modnog dućana u Chiltern Streetu.
Je li moda uopće seksi?
A što se tiče onih pitanja koja idu ispod kože, a tiču se tajnih želja, zavođenja i fetiša, Bella ih isto nije mogla izbjeći. „Moda je u osnovi najneseksualnija stvar na svijetu – s jednom iznimkom: cipele. One doista imaju tu moć da nekom šapnu neko drsko obećanje. A što se golotinje tiče, rijetko sam gola pred drugim ljudima. Iako ponekad, nakon što se ujutro probudim, zagladim krevet gola. To mi se nekako sviđa i volim tu nježnu jutarnju atmosferu. No golotinja mi se u sedamdesetima uvijek činila čudnom, a posebice ono kako se stalno inzistiralo na ideji da je biti gol super. Danas znam da to jednostavno nije bilo za mene, a pomalo mi se i čini da mi je ta nametnuta otvorenost oduzela i mali osjećaj sigurnosti“, priznala je Bella Freud.
Najveće modne greške
Na pitanje što bi savjetovala da ne nosimo, britanska dizajnerica ima dva savjeta. Ona osobno na sebi ne voli vintage, iako mladi ljudi izgledaju sjajno u retro komadima. Ona radije preferira modernu modu koja joj daje osjećaj da je u sadašnjosti i ispred svog vremena. A muškarcima bi rekla da, ako mogu, neka preskoče majice kratkih rukava, koje su smrt za stil, pogotovo kad više nisi mlad. “Pripijene su ti uz struk, naglašavajući ono što nikad nisi htio vidjeti. I: sa svakim korakom sve se njiše.” Osim, naravno, ako ne želi da svi oko njih krenu na zanimljive seanse kod psihoanalitičara.
Tajna moć odjeće
No kada malo bolje razmislimo, nije li to bit same mode – igra istraživanja, ali i grešaka? Jer i kada Bella Freud pita oca kakav je bio Sigmund Freud u odijevanju – Lucian često kaže da je sve to trebalo biti pomalo smiješno. Njegova ozbiljna odijela, šešir, štap i sat. A kada priča o svom ocu, najvažnija stvar koju primjećuje je to da je nikada nije toliko fascinirala sama odjeća, već njegova transformacija kroz različite stilove odijevanja „Kako bi se iz svoje odjeće za slikanje, obojene mrljama, presvukao u odijelo iz Savile Rowa prije poziva na večeru i odjednom izgledao vrlo elegantno i ljudi su ga odmah tretirali drugačije. Savršeno se znao prilagoditi konvencijama – ali nikada u potpunosti. Na primjer, gotovo nikada nije nosio kravatu, već svileni šal oko vrata. Bio je poput ptice grabljivice, nikada potpuno ukroćen i sposoban osloboditi se u svakom trenutku. To mi se svidjelo“, odala je Bella Freud. Kao i nama njena lekcija da odjeća mora ponuditi prostor za razmišljanje i da je samozadovoljstvo smrtonosno. Posebno u modi. “Danas si tražen, sutra si zaboravljen. Nemilosrdno težak posao.” A za one koje i dalje to ne shvaćaju, evo još jednog remindera – stari Freud u šminkerskoj pozi s lancem koji skriva sat. Vrijeme da se dignemo s kauča i pitati – što moja duša danas želi obući, a tijelo će je vjerno slijediti kao u hipnozi?
