Jesu li šiške nešto kao i balerinke? Svaki put kada ih ugledamo na nekoj ženi istog trena ih poželimo, iako je gorka istina s kojom se moramo suočiti ta da rijetkima stoje. No da pitam sve one koje me poznaju iz prošlog stoljeća, kladim se da bi bio velik broj onih koji tvrde da mi šiške zapravo bolje stoje. Naime, od kada znam za sebe – od najranijeg djetinjstva pa sve do prve godine faksa nosila sam bob frizuru i šiške, a od svojeg najčvršćeg okvira za lice odustala sam kada sam shvatila da razlika u par milimetara čini ogromnu razliku.
Naime, tijekom odrastanja, u nekoj fazi sam očito zaključila da sam prerasla šiške i da je jedina razlika između toga furate li dječju ili šik frizuru u dužini šišaka, jer ne mali broj puta se dogodilo da sam izašla iz frizerskog salona kao iz vremenske mašine – sa frizurom na padelu (tada ta frizura još nije bila in nego je naprosto bila smiješna). A jedino razdoblje kada su mi šiške bile tako cool je bilo ono kada bi mi počele upadati u oči i dodirivati trepavice, baš kao nekoć Jane Birkin.
Depresivne ili buntovne?
Pa ipak, kako je onda moguće da me je jedan razgovor u frizerskom salonu, po tko zna koji put, natjerao da još jednom ozbiljno razmislim o šiškama. Naime, sjedeći za svojim stolcem i čitajući magazin, nisam mogla ne čuti razgovor koji se vodio u neposrednoj blizini. Frizer je stajao sa škarama nad glavom djevojke i nagovarao ju da napravi curtain šiške i da neće ništa ‘boljeti’, a djevojka mu je odgovorila da nije baš toliko depresivna da bi ih napravila, na što je on odgovorio da je malo pobrkala lončiće jer šiške su više znak bunta, nego depre. Doslovce, da su šiške druga najbuntovnija frizura nakon punka! Tu se naravno zeznuo, jer čim je spomenuo punk njegova mušterija se naglo ohladila i zatražila ravnanje kose peglom.
Spremnost da redefiniramo ženstvenost
Moram priznati da me je ovaj razgovor prilično zbunio – jesu li šiške dakle znak nekog retrogradnog poriva, primjerice povratka u djetinjstvo ili užasno napredne, da ne kažemo avangardne? Ili smo im možda dali preveliko značenje. Možda samo služe nešto kao okvir za sliku. Trebalo bi pitati drevne Egipćane koji su od njih napravili svetu geometriju. No kada malo dublje zaronimo u prošlost, ispada da su šiške doista bile buntovne kao puno godina kasnije irokezi.
Naime, kratke šiške proizlaze iz revolucionarnog stava. I ako pogledate unatrag u povijest, od Ivane Orleanske preko Louise Brooks iz 1920-ih i seksi Betty Page pa sve do hrabrih cura koje nose Chelsea frizuru, šiške su uvijek predstavljale bunt jer signaliziraju spremnost na dramatično eksperimentiranje s kosom, jednim od najtrajnijih simbola ženstvenosti. A čini se da su najgore prošle početkom 17. stoljeća jer su konzervativni svećenici smatrali da su žene koje su šišale ili uvijale šiške na putu da počine smrtni grijeh?!
‘Želja za šiškama gotovo nikada ne znači samo želju za šiškama’
A onda im je 2018. spisateljica Allie Wach 2018. godine zadala podmukli udarac od kojeg se neće tako lako oporaviti kada je napisala na Tweeteru “Osobno vjerujem da želja za šiškama gotovo nikada ne znači želju za šiškama, i ako želite šiške, prvo trebate ići na terapiju”. Je li moguće da pitanje o frizuri zapravo nikada nije pitanje o kosi? I nije li želja za promjenom, pa iako se dogodila samo na kosi, nešto na što bismo trebali gledati kao na prvi korak do svih onih drugih koje bi trebale uslijediti ako se žena osjeća loše? Uostalom, i najveći buntovnici su možda prvo bili užasno tužni, zar ne?
Uostalom, izgleda da gore spomenuta konstatacija uopće ne drži vodu, jer što su drugo frizeri nego vrsta terapeuta? No tko zna, možda smo zapravo s ovom temom ‘fulali ceo fudbal’, jer možda je njihova prava bit je ta da ostanu mistične i da natjeraju sve one koji ih gledaju da se pitaju – što se dovraga krije iza tih šiški?
Naslovna fotografija: Unsplash+
