Kada bi vas probudili usred noći i zamolili da izrecitirate neku formulu, na koju bi pao izbor? Moja je definitivno ona „kvadrat nad hipotenuzom jednak je zbroju kvadrata na katetama“, iako ni sama ne znam zašto, ne mogu reći da je Pitagorin poučak nešto što svakodnevno koristim. No čini se da poznavanje matematičkih formula doživljava svojevrsni rebranding, i to ni više ni manje nego unutar industrije ljepote. Danas je ljepotu, navodno, moguće matematički izračunati.
Tako bar tvrdi Qoves, AI platforma koja svojim pretplatnicima nudi dubinsku analizu izgleda temeljenu na konceptima poput zlatnoga reza, proporcija, simetrije i slično. Želite izgledati bolje, a niste sigurni odakle krenuti? Bez brige, Qoves je tu za vas – jednostavno učitajte nekoliko vlastitih fotografija, olakšajte novčanik za 150 $ i saznajte koji od vaših dijelova ne prolazi na tehničkom pregledu i kako to promijeniti. Ok, priznajem, oni su to nemjerljivo poetičnije sročili pa tako na službenoj web stranici stoji sljedeće pojašnjenje: „Znate li da vam izgled oblikuje život na bezbroj načina? Ostvarite više karijernih prilika. Povećajte samopouzdanje. Ostavite jači prvi dojam. Poboljšajte svoj ljubavni život. Podignite kvalitetu svog života!“
Qoves – dubinska analiza ljepote
Možda ste, poput mene, okrenuli očima pročitavši navedeno, no Qoves je mislio i na skeptike ovoga svijeta, a kako bi nam zatvorili usta prije no što ih uopće uspijemo otvoriti, tvrdnje o tome da konvencionalno lijepi ljudi u životu prolaze znatno bolje potkrijepili su znanstvenim istraživanjima na tu temu. Radovi na koje se pozivaju navedeni su na njihovoj web stranici, a usprkos tome što dio njih nije moguće pronaći na internetu, mora se priznati da tvrdnja, nažalost, stoji – pretty privilege dobro je znan te temeljito istražen fenomen. Zbog određenih kognitivnih pristranosti na koje nitko od nas nije imun, iznimno atraktivnim pojedincima skloni smo progledati kroz prste kada zgriješe ili im pak neopravdano dodijeliti pregršt drugih pozitivnih osobina isključivo zato što su oku ugodni. Qoves, dakle, ne laže – lijepo je biti lijep. Zašto onda u ideji matematičko precizne transformacije ružnog pačeta u predivnog labuda postoji nešto nevjerojatno distopijsko?
Analiza jagodica u 13 segmenata
Vlastiti sud, naravno, donesite samostalno, no osobno biram ostati vjerna ranijoj analogiji s automobilima. Baš kao što se na tehničkome pregledu svaki djelić automobila proučava povećalom ne bi li se detektirala neispravnost, Qoves nudi nešto slično, ovoga puta za vaše lice. Opća analiza crta lica podijeljena u 8 segmenata, analiza obrva u 14 segmenata, analiza očiju u 26 segmenata, analiza nosa u 17 segmenata, analiza usana u 16 segmenata, analiza čeljusti u 11 segmenata, analiza jagodica u 13 segmenata, analiza brade u 8 segmenata, analiza osmijeha u 13 segmenata, analiza vrata u 11 segmenata, analiza ušiju u 12 segmenata, analiza kože u 20 segmenata…
Nemojte me pogrešno shvatiti, kada je ljepota u pitanju stereotipno sam žensko – automatski se osjećam bolje posvetim li malo vremena vlastitom izgledu te nemam ništa protiv estetskih intervencija dokle god igla i skalpel ne služe kao zamjena za psihoterapiju. Međutim, zaista nisam mislila da je moguće analizirati obrve na 14 različitih načina i pri svakome, vrlo vjerojatno, pronaći nešto krivo… Jesmo li zaista došli do točke u kojoj jedni druge ili, još gore, sami sebe proučavamo kao zbroj (pohabanih) dijelova umjesto kao unikatnu, neponovljivu cjelinu? Bi li nam se životi uistinu promijenili nabolje doradimo li čeljust na 11 različitih načina?
Looksmaxxing
Looksmaxxing, koncept na kojemu počiva Qoves te svaka slična platforma, kaže da bi. Riječ je o ideji proizašloj iz incelskog black pill pokreta koja zagovara „proces podizanja razine fizičke atraktivnosti“ putem različitih estetskih intervencija koje će u konačnici, navodno, rezultirati pozitivnim pomakom na svim životnim poljima. Koja je razlika između looksmaxxinga i vašeg tradicionalnog odlaska frizeru četvrtkom? Od frizera četvrtkom ne očekujete da vam u tridesetak minuta promijeni život za 180. Iz salona ćete izaći jednako poželjni/uspješni/zanimljivi kao što ste i ušli, samo bez ispucanih vrhova. Looksmaxxing, s druge strane, obećava upravo to – korjenitu promjenu životnih prilika i iskustava mijenjanjem vanjštine, a priča, naravno, ne staje na frizeru.
„Odaberem li hladniju plavu, izgledat ću skuplje. Skuplje = više poštovanja. Više poštovanja = bolji muškarci.”
„Oči mi nisu simetrične i djelujem kronično umorno Umoran izgled = dojam slabosti. Slabost = manjak poštovanja = manjak partnerica.”
„Haljina nije loša, ali ne naglašava struk. Ako struk nije jasan, nisam dovoljno ženstvena.”
„Sjedeći točno ovako, jawline mi je izraženiji. Žene to prepoznaju, jawline = muževnost.”
„Ako sad ne maxxam izgled, kasnije će biti kasno. Moram izvući maksimum dok još mogu.”
Priručnik za optimizaciju
Black pill ideologija, looksmaxxing i platforme poput Qovesa stoje na istoj osi suvremene opsesije mjerljivosti ljudske vrijednosti. Razlika je tek u tonu – black pill nihilistički je pamflet, looksmaxxing priručnik za optimizaciju, a Qoves sterilni laboratorij koji svemu daje znanstveni štih. Black pill polazi od surove teze da je genetika sudbina – ‘Chad&Stacy’, konvencionalno lijepi pojedinci osvojili su gensku lutriju, stoga su im životi med i mlijeko. Nasuprot njih stoje oni rođeni s ‘pogrešnim’ kostima lica, simetrijom, visinom, oblikom tijela i slično, zbog čega im je tržište ljubavi, karijere i statusa hladno zalupilo vrata pred (neatraktivnim) nosom.
Posrijedi je ideologija poraza koja se hrani pogrešno protumačenim statistikama te ne traži promjenu društva i određenih standarda ljepote, već naprosto potvrdu kako je nepravda prirodna i nepopravljiva, a njihov eventualni neuspjeh unaprijed predodređen genetikom. U tom smislu, black pill moderna je verzija fatalizma, samo s jawlineom umjesto zvijezda. Looksmaxxing se pojavljuje kao pragmatična hereza unutar istoga svemira i poručuje – ako vam je genetika zatvorila vrata, možda ih ipak možete odškrinuti. Njega kože, kose, tijela, promjena stila, estetska kirurgija – sve postaje alat.
Ako vam je genetika zatvorila vrata, možda ih ipak možete odškrinuti, ili?
Riječ je o neoliberalnom odgovoru na black pill ideologiju koji govori – opsesivna optimizacija umjesto očajavanja. Naposljetku, na scenu stupaju platforme poput Qovesa, uzimajući subjektivne osjećaje neprivlačnosti koje zatim pretaču u grafove, omjere i beskrajne analize. Zlatni rez, prosjeci populacije, evolucijska psihologija – sve navedeno djeluje objektivno, znanošću poduprto, gotovo neupitno. Moderna opsesija izgledom time naizgled dobiva znanstveno utemeljeni legitimitet – ukoliko je mjerljivo, znači da je stvarno.
Iako black pill ideologija i looksmaxxing na prvu djeluju kao sušte suprotnosti, alati poput Qovesa spajaju ih u savršen, ali krajnje distopijski puni krug. S jedne strane potvrđuju black pill tezu kako je izgled najvažniji socijalni kapital koji osoba može posjedovati, dok se s druge hrane looksmaxxing iluzijom da je svaku nesavršenost ne samo moguće, već i neophodno ispraviti. Rezultat je kultura u kojoj se identitet svodi na lice, a lice na surove brojke.
Ljepota na steroidima
Najalarmantniji aspekt ove priče jest tiha normalizacija ideje da je ljudsku vrijednost moguće kvantificirati kroz izgled. Prihvatimo li tezu da je algoritam u mogućnost objasniti svaki naš životni (ne)uspjeh analizirajući našu vanjštinu, prestajemo biti multidimenzionalni subjekti te postajemo tek isprazni projekti. A društvo projekata ne rezultira srećom, tek beskonačnim nadograđivanjem i kroničnim osjećajem nedovoljnosti.
Istina je da je ljepota od davnina predmet brojnih rasprava te ovo nipošto nije prvi pokušaj njezina kvantificiranja. Međutim, moderna je tehnologija toj opsesiji ubrizgala dosad neviđenu dozu steroida. Više se ne uspoređujemo isključivo s licima s naslovnica ili pak jedni s drugima – danas vlastita lica uspoređujemo s retuširanom, nerijetko AI generiranom, u potpunosti nerealnom verzijom sebe. Teorija o tome da ljudska bića nikada nisu trebala u ovolikoj mjeri biti izložena vlastitom odrazu najednom zaista ima smisla, a čini se da je pjesnik Fernando Pessoa uistinu bio na dobrome tragu kada je zapisao „Izumitelj zrcala zauvijek je zatrovao ljudsko srce“.
Naslovni vizual: Canva
