Oasis

Znamo, veliki ljudi razmišljaju slično. Ili ona dobro poznata maksima da su sve ideje određenog duha vremena ionako u zraku. Pa ipak, kako uvjeriti sudce da određeno umjetničko djelo nije plagijat?

Većinom su u igri 3 metode: a) krađa nečijeg naziva pjesme, b)smišljanje suludih kovanica dok se buduće zvijezde dosađuju u školskim klupama i c) naziv grupe im je smislila mama. Nekima i baka.

Još jučer smo se čudili pomahnitalim obožavateljima Taylor Swift, a danas smo i sami postali daleko gori od njih. Nešto kao posve neočekivani poziv prve zaboravljene ljubavi koja predloži da probamo još koji put. Reminderi, alarmi i žestoke pripreme na sve strane. Kako prvi doći do ulaznice, hoćemo li točno odgovoriti na kviz pitanje, trebamo li dignuti kredit za najobičniju kartu i neće li se braća možda do 2025. godine još pet puta posvađati? Evo zašto je ova vijest tako bitna i uzbudljiva, čak i za one kojima najpopularniji britpop bend devedesetih nije bio njihova vrsta oaze te konačno – je li nostalgija, kako se pribojavaju neki skeptici, ipak neka vrsta smrti umjetnosti?