Iako sam svjesna da ću se zbog ovoga što ću sada napisati mnogima zamjeriti, neću se previše izmotavati i glumiti fine manire, nego ću u stilu ‘plemenitih divljaka’, kako su se i sami nazivali, samo reći – Sorry dečki, ali Oasis nikada nije bio moj tip benda. Iako, ne poričem da ste bili važni i da su neke vaše vrhunske pjesme doista ušle u moj krvotok jer su obilježile moju mladost, prve izlaske, poljupce i tako su se prirodno spojile s nekim ljudima, a koje i danas imam u mobitelu spremljene po imenima vaših pjesama. Kada već pitate – Definitely Maybe i Wonderwall. I samo bez faktura za tantijeme, pliz! I to je manje više to, jer sve ostalo što je išlo u paketu s nesložnom braćom mi je pomalo išlo na živce. To neprestano forsiranje coola, nedodirljivosti, baš me briga stava, koji svako malo prelazi u hejtanje i buling.
2 buntovnika, jedan bend i Cool Britania
Primjerice, kako su na dodjeli Grammy nagrada 1996. izvrijeđali moju prvu ljubav, australskog pjevača Michaela Hutchencea, frontmena grupe INXS (koji je definitivno bio moj tip benda) kao dinosaure koji se trebaju maknuti sa scene i dati mjesta mladima. Ili kako su neprestano, u maniri Donalda Trumpa hvalili sami sebe na sva zvona – od intervjua do murala te ponavljali da su jebeno najbolji bend na svijetu s najboljim pjesmama, ikada. Sve skupa, malo je to sve vuklo kao da ih je Tony Blair plaćao u nekoj gerila kampanji da brendiraju Cool Britaniju i postanu najisplativiji izvozi proizvod, što su konačno, nećemo si lagati, i bili. Kate Moss, Oasis, Blur… Sve dok se glavni igrači nisu umorili od intenzivnog života i svoje mjesto na pozornici pop kulture prepustili pametnijem Banksyju, a koji se itekako znao zaštiti od izgaranja zbog žestokog partijanja i poštedjeti nas svojih svađa s curom, ženom, ljubavnicom, ljubavnikom, avatarom.. Molimo ubacite pretpostavku.
‘Nećemo plakati, a nećemo ni pitati zašto su se raspali’
A kada se 28. kolovoza 2009., netom prije velikog koncerta u Parizu, grupa Oasis konačno raspala, morala sam citirati tatu moje frendice koji je lakonski prokomentirao njezinu propalu prvu ljubav – “Nećemo plakati, a nećemo pitati ni zašto.” Što se mene tiče, dovoljno je bilo dobrih pjesama na mobu i na netu. Ako kao mlitavi obožavatelj dobro brojim – 7 albuma, od kojih su dva doista antologijska. Ma dosta sam imala i svojih problema s Wonderwallom i Definitely Maybe, e da bih se sada bavila još i epskim svađama braće Gallagher te uvredama koje su zvučale ovako – “Volio sam svoju mamu, sve dok nije rodila Liama” ili “On je najgnjevnija osoba koja postoji. On je poput čovjeka s vilicom u svijetu juha.” Iako je, mora se priznati, bilo i onih koji su podjednako pasionirano slušali i njihove svađe, Naime, jedna nezavisna diskografska kuća izdala je njihovu prepirku na singlu, a on je vrlo brzo zauzeo 52. mjesto na ljestvicama.
Šamar ili poljubac?
Doduše, bilo je trenutaka kada sam malo zavirila u to što braća nakon raspada rade i koliko su se promijenila. Tek toliko da provjerim pate li više od mene i kako se nositi s tim love and hate osjećajima pa sam tako s velikim zanimanjem odgledala i jedan dokumentarac o Noelu Gallagheru, mirnijem bratu koji je napisao i skladao gotovo sve pjesme. U jednom trenutku novinar riskira glavu, postavljajući mu pitanje o mlađem, i znatno buntovnijeg bratu Liamu, a koji je od prvih dana radio probleme u bendu, izazivao tučnjave, spavao po pritvorima. A svi znaju da su godinama novinari dobivali upute – ‘Ne spominji rat ni u ludilu’. No, zašto ne, misli urednik dokumentarca. Pa i Noel i Liam su već odavno na svoje solo koncerte uvrstili neke od najboljih Oasis pjesama. Zašto se sada praviti da drugi brat ne postoji kada već sutra možeš slučajno naletjeti na njega u gradu. I, doista, Noel na ovo pitanje što bi napravio da nabaše na Liama odgovara vrlo iskreno, priznajući da ni sam nije siguran bi li mu zveknuo šamarčinu ili bi ga izljubio
Onaj dobar osjećaj i filing
Pet godina kasnije izgleda da smo ipak dobili odgovor na ovo pitanje. Iako ne i na ono – kako je moguće da me vijest o ponovnom okupljanju benda, koji čak nije u mojih top 10 te skorom odlasku na veliku turneju, koja uključuje 5 gradova i 17 koncerata, a koja je ugledala svjetlo dana točno 15 godina nakon raspada benda u Parizu – odjednom tako silno razveselila, kada čak i nisam njihova obožavateljica. I zašto, kvragu – znam toliko puno nebitnih podataka o njima? Možda zato što su se WhatsApp grupe zažarile kao nikada, a mobitel mi je počeo vibrirati jače od najgorih basova u prvom redu koncerata, a nakon kojih ne možeš normalno ni spavati, nego se do jutra okrećeš u krevetu i vrtiš antologijske scene. Netko od stare ekipe je predložio ponovnu avanturu, a koja je uključivala boravak u opskurnom motelu, a svi su od reda brzo pristali, ne pitajući ni za prijevoz, ni cijenu, a ni tko će svirati, jer nam je bitniji, kako kaže jedna reklama – taj osjećaj i filing.
Liamov glas je kao tekila na eks, a moj je više pola čaše Guinnessa. Pola čaše Guinnessa u utorak, to je u redu. No Liamov glas je deset tekila u prokleti petak uvečer, izjavio je Noel.
Svi smo bi braća Gallagher. Dajte nam strastvene rasprave na netu!
Uostalom, zašto ne? Jedna od dobrih stvari je ta što na ponovnom koncertu vaša netom uskrsla zvijezda neće daviti s onim novim stvarima koje je u međuvremenu snimila, i to manje više zato što ih uopće niti nema. No gdje su uzavrele strasti, tu su na rubu odmah i velike svađe pa se čovjek naprosto mora pripremiti, ne bi li strastveno mogao sudjelovati. Čitaj – žestoko raspravljati. Tipa, je li grupa Oasis najbolje što je svijet ponudio u zadnjih 30 godina nakon grupe ABBA i Beatlesa ili su dečki samo spretno pokrali sve od Beatlesa do Pink Floyda, od T. Rexa do Nirvane. Imaju li oni dobre pjesme ili su samo toliko umišljeni i cool da su u stanju i najveći dadaistički stih (poslušajte Supersonic) pretvoriti u remek djelo?
Hoće li se ponovo u modi vratiti look iz devedesetih ili će Liam i Noel, a koji su tijekom svoje karijere čak 37 puta bili odlikovani po pitanjima stila ipak trebati nešto novo smisliti? Jesu li dečki iz Manchestera izdali svoje stare radničke ideale, a koje su uporno godinama isticali, jer je sada ispalo da su prve karte puštene u prodaju krajem kolovoza dosegle vrtoglave cijene u iznosu od 7500 eura. Okej, grupa Oasis je striktno osudila ‘krađu’ te podsjetila obožavatelje da kupuju karte samo na službenim mjestima gdje koštaju od 70 do 200 eura. I na kraju svega, kao u kakvom krimi filmu – koji je zapravo motiv njihova ponovnog okupljanja?
Prvotno je najavljeno ukupno 17 koncerata Oasisa, koji će se održavati od 4. srpnja do 17. kolovoza 2025. godine. Prvi nastupi bit će dva koncerta na Principality stadionu u Cardiffu, nakon čega slijedi pet koncerata u Heaton Parku u Manchesteru, pet puta Wembley u Londonu, dva puta Murrayfield u Edinburghu i dva puta Croke Park u Dublinu.
Motiv: ego, lova, hormoni ili nostalgija?
Je li riječ o egu koji je, doduše s vremenom, pomalo ostario, a hormoni se smirili ili ih samo nerviraju neki novi klinci koji pune Wembley stadione, kao što su Adele i Taylor Swift, dok oni leže na kauču i jedu tofu pa im je ponovo skočio tlak i vratio se onaj gard ‘Ma nećeš ti meni…’? Ili ne mogu podnijeti da su se njihovi zakleti ‘neprijatelji’ – članovi grupe Blur prošle godine okupili na Wembleyu te izdali dvostruki album s koncerta. A uskoro se vraća i Pulp pa sada samo žele provjeriti ima li istine u tome da je u zadnjih 30 godina, koliko će sljedeće godine proći od prvog albuma ‘Definitely Maybe’, njihova baza obožavatelja samo rasla i to zahvaljujući streaming servisima i pljačkanju roditeljske arhive. Ili si naprosto žele osigurati mirovinu? Nemojte samo misliti da financijaši nisu već uzeli digitron u ruke te izračunali da bi do kraja 2025. godine braća mogla zaraditi 400.000 milijuna funti, od čega 50 milijuna ide u njihove džepove. Eto, sada je konačno i jasno zašto su godinama Liam i Noel voljeli te jakne s puno džepova. Pogotovo ove zelene – vidi niže lijevo:)
Cool ne priznaje kompromise
Iako će naravno dvorane i džepovi biti puni, jer danas se na koncerte više ide zbog fotke na Instagramu, a manje zbog svih drugih razloga, neki od najvećih skeptika i kritičara smatraju da je grupa Oasis svojim ponovnim okupljanjem zapravo izdala svoje ideale, jer kompromisi nikada nisu bili dio njihove cool igre te da je ova ideja zapravo pravi recept za katastrofu, ili barem limunadu. Jer kada u pop kulturi kombiniraš neke cool stvari i previše vremena koliko u međuvremenu prođe, jedino što možeš dobiti je kultna nostalgija, a ona nije ništa drugo nego smrt umjetnosti. I gorka spoznaja da će ekipa 45+ na koncertu ipak biti daleko manje cool od idolopoklonstva Taylor Swift. No, usprkos svim tim prognozama, ne možemo odoljeti zovu prve ljubavi, pa makar se pokazalo da je tip bio običan bezveznjak, a ta pilula koja je ispala iz džepa obična kocka jeftinog šećera koja iz nekoga razloga više ne djeluje kao prije. U svakom slučaju, morat ćemo se uvjeriti na svoje oči i uši, jer, onaj skeptični dio nas se itekako sjeća i da se njihov šesti album zove “Don’t Believe the Truth“. A nećemo si lagati, imamo i mi još neke nerazjašnjene račune iz prošlosti koje bi definitivno, a ne možda ipak trebalo srediti…
