seks i grad

Zašto se stanovnici New Yorka toliko boje romantične ljubavi i jesu li otvorene veze i poligamija dobar štit protiv slomljenog srca

Nakon devet sezona televizije, dva filma i tridesetak dejtova, Carrie Bradshaw je odložila svoje Manolice. No tamo gdje serija završava, naša prava pitanja tek počinju. Je li serija zbilja bila tako loša kao što se pričalo i pisalo? Što je to hate-watching i je li moguće da sve ono što ne može oprostiti glavnim junakinjama zapravo mislimo o sebi i da nikako ne možemo prihvatiti starenje, ali i činjenicu da se mijenjamo kroz vrijeme?

Što ženske serije govore o našim unutarnjim problemima, koje metode potiskivanja problema koriste i kako je moguće da smo 27 godina nakon ‘Seksa i grada’ konačno smogle snage progovoriti o istinskim nesigurnostima, ranama i strahovima…

Možda još niste pogledali prvu epizodu treće sezone serije I tek tako, ali kladimo se da vam se gigantski šešir od Carrie već negdje na društvenim mrežama zabio u oko. No nije ovaj modni statement jedini koji nas žulja… Izdvojili smo neke scene, ali i pitanja zbog kojih ni mi ne možemo spavati.

Face više nema, Aidnan je i dalje slabić koji nema snage suočiti se s duhovima starog stana pa što je drugo scenaristima ostalo nego vratiti u seriju našu najveću ljubav – neponovljivu Samanthu Jones. Jedinu junakinju koja je doslovno shvatila ime serije ‘Seks i grad’

Print je mrtav, knjige se već odavno ne čitaju nego eventualno slušaju, intervjui na Zoomu završe za pet minuta, a čak se i najpoznatija urednica na svijetu nakon otkaza bacila na online biltene i mejlove čitatelja. A kako stvari stoje – i relativno mladi podcast je već ozbiljno ugrožen. No ono najporaznije, izgleda da je i ljubavni život na kisiku jer mit o velikoj ljubavi u Velikoj jabuci je zamijenio zakon velikih brojeva