Walk the Talk kolumna

Za slučaj da niste upoznati s terminom, beauty blindness podrazumijeva prisjećanje na mnogobrojne beauty&make up prekršaje koje smo počinili. Odviše stanjene ili pak umjetno iscrtane obrve, količina rumenila dostojna cirkuskog performansa, potpuno pogrešna nijansa pudera, neumjereno precrtane usne u maniri Kylie Jenner… A kao što to obično biva na TikToku, trend je izmakao kontroli…

I, tko je sretnik, pitala me prodavačica u dućanu s rubljem, a ja sam se istog trena pitala – je li možda vrijeme za kolumnu na temu – što uopće znači biti sređena i za koga se zapravo uljepšavamo?

Obožavane anti-heroje mogla bih nabrajati unedogled – Dr House, Dexter, Michael Corleone, Lucifer, Escobar… njihovi likovi i djela ono su što mi drži pažnju. Comfort movie većine mojih prijateljica je 500 Days of Summer, ja preferiram Fight Club i Tylera Durdena. Stvar ukusa, zar ne? Ništa više od toga. Duboko sam vjerovala kako posrijedi uistinu nije ništa više od toga, a onda sam naišla na istraživanje pod nazivom „Why Do Antiheroes Appeal To People With Dark Triad Traits?“. Premisa je, kao što sam naziv sugerira, da oni koji simpatiziraju s anti-herojima i sami posjeduju određene dark triad osobine. Kako molim?! Mračna trijada? Ja???

Znate ono kad na AliExpressu i sličnim platformama pronađete gomilu stvari koje vam baš i ne trebaju? Ne odgovaraju vašem (životnom) stilu, kvaliteta nije neka, pozadina priče prilično je sumnjiva, vjerojatno će se pokazati kao potpuni promašaj u rekordnom roku, ali tu je, dostupno je, na trenutak vas obasipa feelgood emocijama pa zašto ne? Brže-bolje upisujete broj kartice, kasnije ćete smišljati što s tim. Zašto to radimo? Zbog čega je prilično velik broj ljudi sklon bezglavom skakanju iz veze u vezu od kojih se nijedna ne može nazvati podržavajućim, zdravim odnosom?

Dramatičan clickbait naslov, priznajem. Iako – ima nešto istine u njemu, a poklonite li 2 minute svog vremena ovom tekstu, obećavam da vas neću iznevjeriti s pojašnjenjem. Odmah u startu napominjem kako svaka gorka istina na koju naiđete nije nešto čime šamaram druge već sam, kao ex people-pleaser, prije svega time morala ispljuskati sebe. I isplatilo se.

Pripremajući se za ovotjednu kolumnu, isto pitanje postavila sam prijateljima koji su mi svi redom servirali isti odgovor – „Joj ne znam, čekaj da razmislim… Ne mogu se točno sjetiti…“. Itekako su mogli, vidjelo se na izrazima lica. Naprosto nisu htjeli jer, hej, tko još uživa ponosno isticati sramotne trenutke vlastitog života i iznova proživljavati neugodu?! Ali sram, baš poput svake druge neželjene emocije, ima svoje načine javljanja i podsjećanja na sve što smo ikada pogrešno napravili, od sitnica do zaista važnih stvari.