Priznajte, svi smo se mi ponekad osjećali kao u spotu Robina Shulza – OK ( feat. James Blunt) u kojem tip iz budućnosti dođe u centar za brisanje sjećanja, stavi kapu s elektrodama na glavu, sjedne na električni stolac i potpiše ugovor na kojem piše “Delete Simona”, potom istrpi bolni tretman i na kraju seanse prođe pored svoje bivše ljubavi kao pored turskog groblja. No, dok ne dočekamo i te tretmane iz bliske ili dalje budućnosti, moramo se zapitati – u čemu je zapravo trik pa da neke ljubavi zauvijek pamtimo, a neke nam moraju prepričavati kao film čiju smo drugu polovicu potpuno prespavali?
Zaljubit ćeš se u prvog kojeg sretneš
I jesmo li doista kao one male patkice, koje su spremne slijepo slijediti i fatalno se zaljubiti u bilo koga, nebitno je li to mama patka, tata gusan ili susjedov sin koji se igra s njima. Ima nešto u tome da smo i mi neka vrsta emocionalnih tabula rasa, kažu znanstvenici. Upravo iz tog razloga se i prva iskustva ipak urezuju najdublje. Čitaj – one ljubavne priče koje se događaju u razdoblju između 14 i 25 godine. A ima nešto i u tome da u doba odrastanja imamo najviše slobodnog vremena da promišljamo, zamišljamo, doživljavamo nešto prvi put, otvarajući podsvjesno sva moguća osjetila za prvi poljubac, prvi seks, prvi raskid i naravno, prve traume.
Zašto ih ne možete zaboraviti?
Nije nepoznato da ljudska memorija radi na dva principa – jedan dio je vezan uz logične detalje, sadržaj, a drugi dio, onaj procesualni, bavi se emotivnim dijelovima, bojom glasa, dodirom, vibrom, kažu znanstvenici. Uostalom, sjećate se kako ste učili voziti bicikl i zašto ga ne možete zaboraviti voziti čak i nakon dvadeset godina pauziranja. Zato jer ste osim tehničkih informacija – što i kako raditi rukama te nogama uz to iskustvo, primjrice, vezali i osjećaj slobode, straha od izgubljenih koljena, ushit i euforiju.
Prvi se pamte
Tako se nešto događa i s prvim ljubavima – a što je ta vezaizmeđu i sadržaja i emocija jača, to će biti snažnije urezana u sjećanje. Naime, istraživanja su dokazala da se baš te prve ljubavi najdublje upisuju u našu podsvijest, u onaj dio gdje se skladište sve primitivne emocije, a baš te slike i sjećanja često ne može izbrisati niti najokrutniji virus pa čak niti Alzheimer. Toliko o prvim ljubavima kao najsnažnijima. No daleko od toga da baš svi sanjaju o tome da se ponovo nađu sa svojom prvom ljubavi, jer je nikako ne mogu zaboraviti pa kad je tako da ‘bace i jednu ljubavnu reprizu’. Navodno je takvih samo 25% na svijetu, a nigdje nema niti garancije da će ljubavna priča upaliti.
Pamti teške, briši lake
No, zašto neka ljubavna iskustva zaboravljamo, a druga ne? Eh, lako bi bilo kada bismo o tome mogli svjesno odlučivati i sve ona teške i tako iscrpljujuće priče koje su nas ubile u pojam i zakucale za krevet zauvijek mogli izbrisati, no čini se da to još dugo neće biti moguće, jer o tome ne odlučuje naše srce već mozak. Iz nekoga nepoznatog razloga, mozak skladišti i arhivira one najteže ljubavne priče, jer ne želi da se one više ikada ponove, a briše one koje su nam irelevantne, čitaj one koje nas nisu skoro ubile. I, pamtite li i vi samo sretne dane ili želite da se što prije realiziraju Schulzove i Bluntove fantazije s početka priče?
Naslovna fotografija: Shutterstock
