pretty baby

BROOKE SHIELDS: Slavna glumica u novom dokumentarcu uzima vlastiti narativ u svoje ruke

Kristina Stakor
12.04.2026.

Dokumentarac o slavnoj glumici Brooke Shields iznosi na vidjelo već neke dobro pozante i dobro čuvane holivudske tajne, ali i postavlja važno pitanje „Ako ste objekt nečije želje, gdje je vaša volja u tome?“

Brojni dokumentarci u recentnije vrijeme bave se naličjem priče o ikonama pop kulture. Sudbinu Britney Spears ekranizirali su mnogi (bez njezina sudjelovanja), Pamela Anderson ispričala je za Netflix osobnu verziju svoje priče, a sada se na Hulu može pogledati i dokumentarni film o Brooke Shields.

„Lice osamdesetih“ kako ju je prozvao Vogue kad je imala samo 16, glumica koja je odrastala pod reflektorima od dobi od samo 11 mjeseci kada je snimila prvu reklamu, bila je znana među generacijama starijim od GenZ po, danas vrlo problematičnim, filmovima kao što su „Pretty Baby“ i „Plava Laguna“.

Dvodijelni dokumentarac koji je premijerno bio prikazan na Sundanceu bavi se Shieldsinom karijerom kojom je u njezinom djetinjstvu i adolescenciji upravljala samohrana majka Teri, alkoholičarka. U njemu se Brooke sama prisjeća situacija sa snimanja filmova i iz privatnog života, a te se scene isprepliću s medijskim snimkama iz onog razdoblja koje izazivaju pitanje – kako smo uopće preživjeli?

Brooke Shields od najranije je dobi bila proglašavana ikonom, glumeći u filmovima koji su je najčešće seksualizirali, i to u dobi od samo 12 godina kada je nastao „Pretty Baby“ Louisa Mallea prema istinitoj priči o odrastanju kćeri prostitutke u bordelu u New Orleansu na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Činjenica da je maloljetna Brooke glumila u filmu s takvom fabulom duboko je uznemirujuća. Pa je zanimljivo što je isti naziv iskoristila i za dokumentarac o svom životu, kao čin preuzimanja narativa o svom životu u vlastite ruke – napokon.

Dokumentarac problematizira ne samo taj film, već i „Plavu lagunu“, ali i dobro poznatu reklamu za Calvin Klein traperice u kojima (još uvijek maloljetna) Shields kaže „Ništa ne stoji između mene i mojih Calvinica“. Osim samog subjekta filma, u njemu se pojavljuju i njezine prijateljice Drew Barrymore, Laura Linney, tjelohranitelj, ali i aktivistice i teoretičarke koje analiziraju povijesni moment koji je Brooke obilježila.

Osobito je interesantno opažanje aktivistice Jean Kilbourne koja je uočila paralele između feminističkog pokreta i seksualizacije maloljetnih osoba kao što je Brooke. Dok su u ranijem razdoblju seks simboli bile odrasle žene s odraslim oblinama, poput Sophije Loren i Marilyn Monroe, ta se estetika mijenja osamdesetih. Kilbourne u tome vidi poveznicu s oslobađanjem žena od muške dominacije i muškaraca koji tu dominaciju onda žele uspostaviti nad sve mlađim ženama.

U filmu vidimo i medijsko nasilje kojem je Brooke bila izložena i jezivo slinjenje i postavljanje neprimjerenih pitanja od strane odraslih muških TV voditelja, poput: „Jesi li djevica“ i „Slažeš li se da su na licu tvoje majke vidljivi tragovi alkoholizma?“ koji uzrokuju grč u želucu i želju da nešto bacimo na ekran.

No vidimo da je Brooke Shields puno otpornija i odbija biti žrtvom – žrtvom svoje majke, redatelja, medija, neimenovanog holivudskog producenta koji ju je silovao kad je pokušala ponovno izgraditi karijeru nakon što je diplomirala na Princetonu…

Dokumentarac još jednom podsjeća da kad se radi o lijepim i slavnim ženama, javnost ima osjećaj da ih posjeduje i ne želi da one posjeduju autonomiju i kontrolu. No Brooke prkosi toj ideji i želi pokazati da osim ljepote koju su svi isticali tijekom cijelog njezinog života posjeduje i pamet i vlastitu volju.

Na kraju ipak nudi i svojevrsnu katarzu, u razgovoru s kćerima tinejdžerkama, koje su očigledno odrastale u vrlo drugačijem okruženju i dobu te nisu gledale majčine filmove. Ali dobro znaju koja je razlika između golišavih fotografija koje osnažuju i onih koje izrabljuju. I Brooke revidira svoj vlastiti narativ i gradi svjesniju verziju sebe. Ako ste odrastali osamdesetih i devedesetih, svakako pogledajte.

Naslovna fotografija: Hulu

Pročitaj više

Walk the Talk

Ljubav nije matematika, pa ipak, ako ljubav nisu ni Sawyer ni Bateman, a ni Jack, postoji li zlatna sredina? Netko tko vam oduzima dah, a istovremeno je vaša sigurna luka? Tražimo li previše? Nemoguće? Ili je problem u tome što smo kao djevojčice često pjevušile onu „Traži se dečko“ i malčice preozbiljno shvatile stih „… napola anđeo čuvar i napola vrag“?

Znate onaj osjećaj da lebdite u sedmom nebu ili par metara od zemlje? E pa izgleda da je došlo vrijeme da se ljubav spusti na zemlju, a spektakularne ljubavne geste ustupe mjesto sitnim znakovima pažnje i naklonosti. Hm, znači li to sada da se nove generacije boje razorne snage ljubavi?

Pozor! Visoka mogućnost zaraze!

Zašto sve više mladih oblikuje svoje ljubavne želje i životne planove vodeći se vanjskim faktorima kao što su tuđe fotke na društvenim mrežama, a ne prema vlastitim osjećajima

Potpuno organski uzgojena hrana, strog režim prehrane, svakodnevna tjelovježba, privatni treneri, mnogobrojni suplementi, vitamini, minerali… u današnje vrijeme dostupno nam je sve navedeno, no istovremeno imamo povijesno visoke stope poremećaja u prehrani, dijabetesa, karcinoma, anksioznosti, depresije te posjeta liječnicima i vremena provedenog u bolnicama. Gdje se dogodio kratki spoj? Jesmo li, vodeći se idejom o zdravom životu, otišli u drugu krajnost koja nam zapravo šteti? Je li uopće moguće usvojiti odviše zdrav životni stil?

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.