Ukratko rečeno – moguće je. „Too much of anything is too much for me“ otpjevali su The Who, a odaberemo li se voditi tom logikom, uvidjet ćemo da čak i zdrave navike mogu prerasti u iznimno nezdrave ukoliko ne razumijemo fiziologiju ljudskog tijela i uma. Bilo da je riječ o tjelesnoj težini, režimu prehrane ili tjelovježbi, začuđujuće je lako skliznuti u ekstremna ponašanja, posebice u današnjem društvu koje, kao protutežu epidemiji pretilosti i sjedilačkom načinu života, glorificira besprijekorno zdrav način života.
Ortoreksija
Zdrava prehrana nesumnjivo je jedna od najboljih stvari koje možete učiniti za svoje tijelo i cjelokupno zdravlje. Želite li smršavjeti, udebljati se ili naprosto održati zdravu težinu, prehrana je prvo na što valja obratiti pažnju. Međutim, pretjerano fokusiranje na potpuno zdrave namirnice te način njihove pripreme u određenim slučajevima prerasta u nezdravu opsesiju pod nazivom ortoreksija. Izraz je 1997. godine osmislio dr. Steven Bratman kako bi opisao stanje iznimne fiksacije na prehranu koje je uočio u nekih od svojih pacijenata. Za razliku od anoreksije i bulimije, poremećaje u prehrani koje karakterizira opsesija količinom unesene hrane, osobe koje pate od ortoreksije iznimno su fokusirane na kvalitetu hrane koju konzumiraju.
Opisano najčešće započinje potpuno benigno – osoba želi unijeti pozitivne promjene u svoj životni stil i okreće se zdravoj prehrani. Ništa pogrešno u tome, zar ne? No do problema dolazi u trenutku u kojem želja za zdravom, „čistom“ prehranom postane toliko snažna da se najednom gotovo svaka namirnica percipira kao opasna za zdravlje te se izbjegava. „Jedite organsku, cjelovitu i neprerađenu hranu, izbjegavajte šećer, sol i masti, jedite više obroka kod kuće ili pripremite obroke koje ćete ponijeti sa sobom…“ – problem je kada te smjernice postanu pravila koja se ni pod kojim uvjetima ne smiju prekršiti.
Eliminacija namirnica kao riskantan potez
Popis nedopuštene hrane sve je veći, dok se onaj s poželjnom rapidno smanjuje, a osobe s ortoreksijom neprestano se bore protiv osjećaja da su onečišćene onime što su pojele. S obzirom na to da je ljudskom organizmu potrebna uravnotežena prehrana, eliminacija cijelih grupa namirnica prilično je riskantan potez. Ukoliko organizam nije adekvatno opskrbljen nutrijentima, imunološki sustav će se prije ili kasnije slomiti što dovodi do veće podložnosti raznim bolestima, a osim fizičkog zdravlja, pati i ono mentalno. Neumoljiva potraga za savršenom prehranom može naštetiti mentalnoj dobrobiti, dovesti do stresa, depresije ili drugih problema s mentalnim zdravljem. Osobe s ortoreksijom često osjećaju intenzivnu tjeskobu i krivnju kada odstupe od svojih strogih prehrambenih pravila, a opsjednutost zdravom prehranom može dovesti do socijalne izolacije i poteškoća u sudjelovanju u društvenim aktivnostima iz razloga što se na zajedničkim okupljanjima ne nudi njima prihvatljiva hrana.
Spavate li u teretani?
Sličan problem javlja se i kada je u pitanju tjelovježba, odnosno pretjerivanje u istoj. Ukoliko je riječ o prosječnoj osobi, a ne profesionalnom sportašu, 30 do 60 minuta lagane vježbe 2 do 3 puta tjedno sasvim je dovoljno. No iz želje za što bržim i značajnijim rezultatima, pojedinci su skloni dovesti vlastito tijelo do samog ruba izdržljivosti, što ne samo da ne doprinosi zdravlju već ga aktivno narušava, a najopasnija je upravo kombinacija restriktivne prehrane i rigorozne tjelovježbe.
Zašto uopće dolazi to toga? Neki kažu kako je riječ o reakciji na epidemiju pretilosti – prema najnovijim istraživanjima, Hrvatska je prema broju pretilih osoba na samome vrhu ljestvice zemalja unutar EU. Zabrinutost takvim stanjem dovela je do porasta svijesti o važnosti zdrave prehrane te općenito životnim navikama, što je fantastično, no istovremeno u određenim slučajevima vodi k potpuno suprotnom, ali jednako ozbiljnom problemu. Ipak, sam porast stope pretilosti nije osnovni uzrok odlaska u drugi ekstrem.
Nezdrav utjecaj društvenih mreža
Osobe koje su na vlastitoj koži iskusile ortoreksiju tvrde kako nam katalizator takvog ponašanja leži na dlanu – riječ je o društvenim mrežama. Njihov utjecaj golem je, a sadržaj koji se širi putem interneta najčešće je jedini izvor informacija koji osobe uzimaju u obzir pri kreiranju novih prehrambenih navika. Vjerojatno nije potrebno posebno istaknuti činjenicu da sama dostupnost sadržaja nije garancija njegove kvalitete i istinitosti. „Na internetu danas svatko može pisati o čemu god poželi, neovisno o tome je li stručnjak ili ne, a osobe kod kojih je već prisutan lagano nezdrav odnos prema hrani najlakše potpadaju pod takav utjecaj što samo produbljuje njihov problem“ – ističe podcasterica Maddy Moon koja se i sama borila s ortoreksijom.
Ne osjećaj srama nego ponosa
Osim toga, Heather Lehman, autorica knjige Don’t Eat It, Deal With It, napominje kako se ortoreksija značajno razlikuje od ostalih poremećaja u prehrani prema jednom kriteriju – ne prati je osjećaj srama već ponosa. Za razliku od anoreksije, bulimije i sličnih stanja koja se svim silama pokušavaju skriti od okoline, pojedinci koji pate od ortoreksije nerijetko se ponose vlastitim „zdravim“ navikama. Slike pomno pripravljenih obroka na društvenim mrežama, oznake poput #dietgoals, davanje potpuno nestručnih savjeta drugima s ciljem promoviranja takvih navika… sve to redovito nalazimo na društvenim mrežama, a krug onih koji upadaju u zamku ortoreksije postaje sve veći.
Što možemo učiniti kako i sami ne bismo upali u opisanu zamku? Važno je shvatiti da koncept zdravlja obuhvaća kako fizičku tako i mentalnu dobrobit. Hrana već dugo ne predstavlja samo nužan alat za preživljavanje već također nešto što nam donosi užitak i zadovoljstvo. Uklonimo li u potpunosti svaki užitak iz naše prehrane (i života), uklonit ćemo i jedan od ključnih komadića slagalice u mozaiku zvanom zdravlje. Poneka čokolada, čips ili čaša vina nikome neće ozbiljno naštetiti, štoviše, nemjerljivo veću štetu nanijet ćemo si prisilimo li se na život bez ijedne feelgood namirnice. Također, ono što je ispravan plan prehrane za jednu osobu, za drugu se može pokazati kao potpuni promašaj, stoga bi prije ikakvih značajnijih promjena bilo uputno konzultirati se sa stručnom osobom umjesto tražiti brzinska rješenja u bespućima interneta.
