Kao što sam obećala u posljednjoj kolumni, nastavljamo se baviti temom svih tema – ljubavlju. Važno pitanje ostalo je neodgovoreno – kako izgleda kada u romantičnim odnosima glavnu riječ vodi razum, a ne prevrtljivo srce? I ovoga puta protagonisti ostaju isti pa se još jednom zahvaljujem kreatorima serije Lost na fantastično osmišljenim likovima kojima ću se iznova poslužiti kao i svojoj Prijateljici na svim iskustvima bez kojih ovaj tekst ne bi bio moguć. Nek’ su poslužila bar za nešto, kad već nisu za happy ever after…
Sjećate li se Sawyera? Šarmantan, zavodljiv i točno onoliko sje**n koliko je potrebno da ne bude dosadno. Život uz Sawyera sve je samo ne monoton, što djeluje prilično zanimljivo sve dok se prvi put ne nađete u situaciji u kojoj bi vam dobro došlo malo stabilnosti. Ali hej, ne može i ovce i novce! Prijateljica je to naučila na teži način… Istina, trebalo joj je nekoliko pokušaja, ali ne učimo svi istom brzinom. Međutim, jedna lekcija u toj životnoj školi romantičnih odnosa ističe se više od svih ostalih – učestalim druženjem s raznim Sawyerima prije ili kasnije naići ćete na nekoga tko je malo manje Sawyer, a malo više Patrick Bateman. A tad igra prestaje jer više nije riječ o igri.
Od Sawyera do Batemana
Od Sawyera do Batemana naizgled je tisuću koraka, no taj je put začuđujuće lako prijeći. Sawyer možda nije istinski loš čovjek, ali svaki put kad svjesno zažmirite na njegove učestale propuste, podižete vlastitu toleranciju na iste. Neprimjetno, polako, ali sigurno… sve dok vam ne postane potpuno normalno. Situacija se, naravno, sve više udaljava od normale, a izbor partnera postaje sve diskutabilniji. Slično se dogodilo i Prijateljici, a nakon što je postalo očito da život ne dijeli s nepredvidivim, ali i dalje posve prilagođenim Sawyerom već utjelovljenjem svih red flagova ikad – Batemanom, shvatila je da je vrijeme za ozbiljnu promjenu.
Pa zašto onda ne dati priliku Jacku? Sjećate li se Jacka – brižan, drag, kao stvoren za upoznavanje s roditeljima…i toliko prokleto nezanimljiv. Ali „zanimljivo“ je prijateljici donijelo samo kaos, možda je ovo zaista dobar izbor. Ako ništa, pametan je, a to je više nego što je mogla reći za ijedan prijašnji. Uostalom, svi oni u (naizgled) sretnim vezama uvjeravaju je da ljubav ne izgleda kao na filmu.
Možda te nisu prošli trnci čim si ga ugledala, ali to ne znači da nije zaslužio priliku.
Izađi s njim nekoliko puta, možda ti se svidi.
Kakav „Faktor X“, Prijateljice?! To su priče za malu djecu. Na papiru si savršeno odgovarate!
‘Je li normalno da mi je njegov dodir gotovo odbojan?’
Prijateljica je odlučila prihvatiti njihove savjete; oni valjda znaju što govore kad su tako sretni u svojim vezama. Zašto i ona ne bi bila jedna od njih? Štoviše, čini se da su bili u pravu tad kad su rekli da su Jack i ona savršen par. Na papiru. Interesi su im bili slični, to se nije moglo poreći. Voljeli su slična mjesta, smijali se sličnim šalama, promatrali svijet kroz slične naočale, a priča bi se mogla prozvati gotovo idiličnom da nije bilo jednog malog detalja. Privlačnost. Ili, bolje rečeno, nedostatak iste.
Je li normalno da mi je njegov dodir gotovo odbojan, pitala se Prijateljica. Takvo što nije nikada iskusila ni s jednim od Sawyera s kojima se viđala. Zašto mi susret s Jackom izaziva iste emocije kao susret s najboljom prijateljicom? Zašto sve više sanjarim o nekom drugom, to nisu spomenuli oni u sretnim vezama?! Zašto se, zaboga, osjećam kao spremljena u kavez??
Kako se naziva čovjek prema kojem gajite mnoštvo lijepih emocija, no privlačnost nije jedna od njih? Prijatelj
Takav čovjek naziva se prijatelj, a forsirati romantičan odnos s nekim takvim samo zato što fantastično funkcionirate „na papiru“ krajnje je nepošteno prema objema uključenim stranama. Ljubav nije racionalna, štoviše, jedna je od rijetkih pojava koje će zauvijek ostati barem dijelom neobjašnjive. U ljubavi nema mjesta za matematiku jer 2+2 nikada nije 4 pa onaj pro&con popis koji slažete sa svakim potencijalnim partnerom slobodno bacite kroz prozor. I tako vam neće koristiti. Da je dovoljno naprosto popisati vlastite i tuđe osobine te sukladno tome pronaći idealan match, svijet bi izgledao malo drugačije.
No gdje nas to onda ostavlja, ako ljubav nisu ni Sawyer ni Jack? Postoji li zlatna sredina? Netko tko vam oduzima dah, a istovremeno je vaša sigurna luka? Traži li Prijateljica previše? Nemoguće? Je li problem u tome što je kao djevojčica često pjevušila onu „Traži se dečko“ i malčice preozbiljno shvatila stih „… napola anđeo čuvar i napola vrag“?
Osobno mi se sviđa što Prijateljica više ne pristaje na manje od toga. Uostalom, jedan je dio nje cinični, hiroviti Sawyer, drugi dio je osjećajni, nježni Jack. Negdje na svijetu mora postojati muška verzija toga, zar ne? Hoće li prije dočekati nekog takvog ili sijede, saznat ćete jednom u kolumni. Nažalost, ne mogu vam reći kada…
Naslovni vizual: Unsplash+, Sara Čolić; animacija Canva
