Da je naše tijelo kompleksno poput švicarskog sata, znamo već odavno. Uostalom, i stari Kinezi su već odavno napravili satnicu i hodogram aktivnosti koja nam govori u koje doba dana je koji organ najaktivniji, a shodno tome i kada bismo se trebali baviti kojom aktivnošću. A sada taj unutarnji sat ima i ime. SCN je neuronski svežnjić smješten u središnjem mozgu u razini očiju i predstavlja generalnu bazu za kompleksni «koncert» naših organa. Smješten unutar hipotalamusa, SCN je poznat kao “glavni sat” jer usklađuje tijek bioloških aktivnosti s ritmom dana i noći. Ova mala, ali itekako važna struktura u mozgu se nalazi neposredno iznad optičkih živaca u blizini optičkih talamusnih vlakana, što mu omogućuje primanje informacija o svjetlu iz okoline.
Vaše tijelo kao CNN
Pogađate, ova anatomija je ključna jer je svjetlo ključni vanjski signal koji sinkronizira unutarnji sat s vanjskim okolišem. Zahvaljujući vanjskim i unutrašnjim podražajima kao što su dnevna, elektronska rasvjeta, mirisi, autosugestije, količina adrenalina u krvi – SCN aktivira izlučivanje raznih hormona koji utječu na naš bioritam. Dakle, kada bismo trebali zamisliti neku konkretnu sliku naše tijelo funkcionira kao jedan veliki biološki sat koji se sastoji od tisuće malih satova, tako da svaka stanica ima svoj SCN. Zapravo, nešto kao savršeno uređen CNN – centrala za sve vijesti iz cijelog svijeta, pardon – tijela!
Kako SCN utječe na bioritam buđenja i sna?
Znanstvenici su dokazali da je SCN u velikoj mjeri zaslužan i za odnos buđenja i sna. Što je okolina tamnija, tijelo umornije SCN izlučuje više hormona sna – melatonina, a pred jutro hormon buđenja. Ako ste primjerice opsjednuti satom kada se morate probuditi velika je vjerojatnost da će vaše tijelo u to doba dana pod utjecajem autosugestije i početi lučiti hormon buđenja. No što bi tek bilo da nam uklone taj unutarnji sat kao što su znanstvenici učinili na štakorima. Nakon što im je iz organizma uklonjen SCN, njihovo tijelo je doslovce ispalo iz ravnoteže, a to znači da je proizvoljno zapadalo iz stanja budnosti u san i obrnuto dok je izolirani SCN savršeno funkcionirao i tiktakao i izvan matičnog organizma.
Kako bioritam utječe na dužinu života?
Kronobiolozi su otkrili da pravilan bioritam itekako utječe na dužinu života. Nakon višegodišnjih istraživanja znanstvenici su otkrili koja skupina zanimanja ima najpravilniji, a koja najlošiji bioritam. Na listi neuzornih zanimanja našli su se menadžeri, odvjetnici, novinari, ljudi zaposleni na burzi, dok je počasno mjesto pravilnog bioritma pripalo časnim sestrama. No, da možda ima spasa i za one s neurednim bioritmom svjedoči još jedan pokus proveden na štakorima. Ostarjelim štakorima koji su imali problema sa stabilnim bioritmom ugrađena su mlada tkiva SCN-a. Rezultat je bio očaravajući. Ne samo da se ritam ustalio, već se i životni vijek štakora znatno produljio.
Kronoterapija
Za sada se rezultati dobiveni na osnovu istraživanja SCN-a uglavnom primjenjuju na kronoterapiju. Pacijenti koji primjenjuju takav način liječenja opskrbljeni su posebnim aparatićima kojima precizno bilježe promjene temperature tijela, otkucaje srca, krvni tlak. A na osnovu svog bioritma uzimaju lijekove u doba dana kada oni imaju najjaču moć djelovanja. Primjerice lijekovi protiv bolesti srca i krvnih žila uzimaju se navečer, pred spavanje, a počinju djelovati tek ujutro kada najveći broj ljudi doživljava infarkt. A eto konačno i odgovora zašto smo u tri noću najhladniji, ujutro najosjetljiviji, predvečer najdepresivniji i zašto se između 3 i 6 sati ujutro rađa najviše ljudi.
Naslovna fotografija: Unsplash+
