Australci su tom društvenom fenomenu nadjenuli naziv „sindrom visokog maka“ zbog prakse podrezivanja cvijeća na istu veličinu kako bi se postigao dojam urednosti, a njegovo nas postojanje navodi na to da se zapitamo cijenimo li zaista inovativne i nadprosječne ljude onoliko koliko tvrdimo. Sindrom visokog maka zamjećuje se već u dječjoj dobi – lako je prisjetiti se one jedne osobe iz razreda koja je uvijek ostvarivala besprijekoran rezultat. Strani jezik savladavala je poput materinjeg, matematičke zadatke rješavala bez greške, likovni radovi izgledali su kao da ih je stvarao sam Caravaggio, a ostali… ostali nisu bili pretjerano oduševljeni prisustvom tog wunderkinda. Ako se ne možete sjetiti tog razrednog kolege, postoji velika šansa da se radilo o vama te se možda u tome krije objašnjenje za manjak poziva na rođendanske proslave.
Kada nadprosječni pojedinci ugrožavaju nečiji autoritet
O sindromu visokog maka pisao je još Herodot. U njegovoj prispodobi kao motiv je uzeto žito, a ne mak, no poanta je bila ista, a priča ide otprilike ovako – tiranin je poslao glasnika da zatraži savjet o tome kako zadržati kontrolu nad carstvom. Savjetnik je u tišini šetao među žitnim poljima, a svaki put kada bi naišao na stabljiku koja je bila viša od ostalih, odrezao bi je. Kada se glasnik vratio, ispričao je caru o neobičnom ponašanju savjetnika, no car je odmah shvatio poruku – potrebno je eliminirati svakoga tko se uzdigne iznad drugih; na taj način neće biti onih koji bi mogli dovesti u pitanje njegovu moć i autoritet.
Na gotovo identičnu praksu vrlo često nailazimo u današnje vrijeme, a u svijetu politike zaista nije rijetkost da se pojedince koji otvoreno propituju vladajuću strukturu na sve dostupne načine pokušava diskreditirati. Međutim, sindrom visokog maka nije svojstven samo javnoj sferi te vrlo često svjedočimo takvom ponašanju i kada su posrijedi osobni odnosi. Mlade odrasle osobe najizloženije su spomenutom sindromu iz razloga što se nalaze u vrlo delikatnoj životnoj dobi – s jedne strane i dalje ih drži određeni stupanj mladenačkoj idealizma, no s druge su zagazili u nemilosrdan svijet odraslih u kojemu se žele istaknuti i dokazati kako zaslužuju biti shvaćeni ozbiljno.
Rivalstvo i strah od gubitka smjera
To nerijetko dovodi do rivaliteta, a u pozadini se najčešće krije velika nesigurnost i manjak samopouzdanja te se na one koji uspijevaju održati korak s novim životnim zadacima učestalo gleda s dozom zavisti i straha. Bilo bi jednostavnije kada takvih pojedinaca ne bi bilo, tada ne bi bilo očito koliko ostatak populacije kaska.
No u takvim situacijama ne bi bilo loše prisjetiti se kako svakoga od nas krasi vlastita razvojna putanja te je apsolutno nerealno očekivati da ćemo u svakoj životnoj dobi na svakom životnom polju biti nemjerljivo uspješni. Ljudski je, te posve prirodno, s vremena na vrijeme izgubiti smjer, a oni koji su ga u tom konkretnom području uspješno zadržali trebali bi nam poslužiti kao inspiracija, a ne izvor straha.
Također, ukoliko ste baš vi taj „visoki mak“ kojeg uporno pokušavaju sasjeći, zapamtite da problem nije u vama. Budući da sindrom visokog maka nastaje kao posljedica dubokih osjećaja nedovoljnosti, potrudite se imati suosjećanja prema takvim osobama te shvatiti da je u pozadini naizgled neprijateljskog ponašanja zapravo nesigurnost. Međutim, imati određenu dozu empatije nipošto ne znači dopuštati drugima da se prema vama odnose s krajnjim nepoštovanjem, stoga ukoliko zamijetite da se situacija nikako ne popravlja pokušajte se odmaknuti od takvih ljudi kako biste sačuvali vlastiti mir. Također, ne odustajte od onoga u čemu ste zaista dobri i ne dopustite da vas negativni komentari odvrate od vaših ciljeva.
Osobe koje vas podržavaju
Talenti koje imate s razlogom su vaši te su ovdje kako biste ih razvijali i pri tome bili ponosni na sebe. To što se zbog određenih vještina izdvajate iz mase nije razlog za sram već za slavlje. Uostalom, uvijek će postojati i ona druga skupina ljudi – topla, ohrabrujuća grupa koja navija za vas i ponosi se svakim vašim uspjehom. Umjesto da se koncentrirate na one koji vam crpe energiju, fokus prebacite na osobe koje vas podržavaju. Konačno, prihvatite da su određene stvari u životu izvan vaše kontrole.
Način na koji drugi reagiraju ili percipiraju vas i vaša postignuća dominantno je odraz njihova načina razmišljanja, a to je nešto na što ćete prilično teško utjecati. Ne postoji osoba koja se svidjela baš svima s kojima je stupila u kontakt, a koliko god u nekim stvarima bili iznimni, u ovom slučaju ni vi nećete biti iznimka. Za slučaj da svi prethodno izneseni savjeti zakažu, ostaje vam još jedna vrlo pamtljiva rečenica – ako sjajim prejako, neka stave sunčane naočale!
Naslovna fotografija: Unsplash+
