Ako postoji ono što zovemo ‘Superman ili Seinfeld prokletstvo‘, postoji li možda i ono Tolstojevo? Znate već na što mislimo, na onu čuvenu rečenicu da su sve sretne veze sretne na isti način, dok su one nesretne razlog da dobro otvorimo oči i noćima ostanemo budni. Drugim riječima, u kakvoj su to paklenoj vezi sreća i dosada pa da baš uvijek moraju ići zajedno? Je li čovjek naprosto nezahvalno biće pa naprosto ne cijeni ono što je cijeli život svim srcem želio ili je možda ljudski da jednog dana zaboravimo naš stari predmet žudnje, jer logično je da uvijek dolaze sve bolji i sofisticiraniji modeli?
Izgleda da pravi odgovor imaju neuroznanstvenica prof. dr. Tali Sharot i profesorica prava s Harvarda dr. Cass Sunstein, autorice knjige “Look Again: The Power of Noticing What Was Always There“. Naime, prema rezultatima njihovog istraživanja glavni krivac za to što nam omiljene stvari, a nažalost i ljudi, tako brzo dosade i što ih počinjemo doživljavati zdravo za gotovo je naš mozak, koji je jednostavno naštelan na modus štednje energije pa tako nema previše strpljenja za sva naša pretjerana oduševljenja, jer bi u suprotnom pregorio. Ili kako bi kraće i efektnije rekao Oliver Dragojević – kriva je ‘Samo navika’.”
Nisu krivi hormoni nego neuroni
A tu pjesmu možete pustiti i na brakorazvodnoj parnici ako vas netko i službeno pita zašto ste recimo u najboljim godinama zeznuli brak ili sabotirali teško izvojevanu sreću? Ok, vrijeme je da prestanemo citirati Olivera i da se primimo neuroloških objašnjenja. A ona kažu da su naši neuroni krivi za to stanje dosade, jer u nekom trenu naprosto prestaju reagirati i mrze sve što je konstantno. Drugim riječima – mozak više nije u stanju obraćati pažnju na stvari koje se ne mijenjaju. Evo, pokušajte se prisjetiti koliko ste brzo izgubili onaj divan osjećaj koji bi vas obuzeo čim ste osjetili miris najdražeg parfema ili miris svježe pečenog kruha. Pet minuta, deset, dvadeset?
Ljubav u braku traje 2 godine
Nešto slično se događa i u ljubavnim vezama. Ne vjerujete? Čekajte samo da navedemo studije koje su uspjele dokazati da brak doista donosi sreću, ali da se nakon druge godine zajedničkog života razina sreće vraća na onu prije braka. I možete se vi sada uvjeravati koliko želite da je vaš muž idealna osoba i da mu onaj mali pripravnik s posla nije ni do koljena, ali što kada i autori knjige ističu da postoji velika razlika između znanja i osjećaja. Zapravo, i to se može evolucijski objasniti, jer ispada da se brže navikavamo na osjećaje nego na znanje. Uostalom, znanje je ipak puno kasnije došlo na ovaj svijet od emocija. I baš zato želimo zagrliti vašeg muža koji, realno gledano, zapravo ima vrlo malo šanse preživjeti vašu goruću potrebu za promjenom.
Iako, nije uvjet da baš moramo nužno spominjati preljub kao klasičan primjer za kratkotrajnu euforiju koju ćete već sutra zažaliti. Može to biti i iznenadno davanje otkaza na savršenom poslu ili kupnja nepraktičnog sportskog automobila. Manje više sve ono za čim rado posežu ljudi u srednjim godinama, a koji su sada dobili i službenu dijagnozu. No zašto smo se uporno uhvatili ljudi u najboljim godinama i je li nam se netko baš tako gadno zamjerio? Naime, prema dugogodišnjem istraživanju stručnjaka za sreću, taj varljivi osjećaj je sve samo ne stabilan i užasno varira s godinama.
Zašto sve stavljamo na kocku?
A kada bi nas netko zamolio da nacrtamo grafikon naše sreće, on bi zapravo imao oblik slova U. Počinje visoko u djetinjstvu da bi se malo urušio s prvim problemima u adolescenciji, zatim se postupno, ali uporno smanjuje, da bi u srednjim godinama dosegao svoju najnižu točku, a onda se ponovo počeo povećavati u zadnjoj trećini života. Treba li objašnjavati da je razlog takvoj niskoj razini sreće ono što se zove stabilan život, previše obaveza i odgovornosti, a premalo prostora za istraživanje, nove stvari pa i greške.
Ne, ako ste mislili da je ovaj članak dozvola za sve ludosti koje ste zamišljali još sinoć prije spavanja, varate se. Jer ovdje će biti riječi o onome kako zeznuti hedonističku adaptaciju. Da, to je i službeni naziv za ono što se kaže da ste malo oguglali prije nego što ste krenuli guglati neke nove uzbudljive stvari ili osobe. Nekoliko je stvari koje može unijeti u vaš dosadan, monoton život, a kojeg toliko mrze vaši neuroni.
Vježbe dishabituacije
Naime, prva stvar koju možete pokušati izbjeći je ‘lijenost oka’. tj. uma. Znanstvenice u knjizi navode vizualni primjer s ilustracijom šarenih oblaka i točkom u sredini u koju biste trebali fokusirano gledati dulje od 30 sekundi, prije nego li shvatite da odjednom pred očima vidite samo sivu ili bijelu te da bez pomicanja oka nikako ne može percipirati sve boje duginog spektra. U prijevodu to znači da bi bilo mudro pokušati izbjeći totalnu mimikriju s vašim partnerom, a to znači da living apart together koncept i nije tako loš. No tko si još danas može priuštiti dva stana? Možda dva stana ne možemo, ali zato možemo što češće uvoditi pauze. Bilo da je to odlazak u šoping, na posao, vikend s frendicama, novi hobi.
Da, i nama je malo cringe spominjati hobi. Kao da je hobi ikome sačuvao brak. Osim ako na njega ne ide novi ljubavnik/ca. No nemojmo prenaglo donositi zaključke, jer ako je vjerovati autoricama knjige ključ sretnih odnosa je svaka vrsta promjene koje se možete sjetiti. Zapravo kombinacija promjene i pauze. E sad, je li to nova poza u krevetu, nova sredina, nova perika, privremena nedostupnost ili nešto što masno naplaćuju Instagram gurui koji nude tečajeve nedostojanja, o tome morate sami donijeti odluku.
Drugi trik koji predlaže Laurie Santos, profesorica kognitivnih znanosti na Yaleu je vježba vizualizacije u kojoj ćete kao u filmu “Divan život” zamisliti svoj život bez svih divnih stvari koje trenutno imate. Da, nastavite zamišljati sve dok u sebi ne izazovete emocionalnu reakciju na odsustvo. Ne do ruba suza, nego do ruba grcanja. U redu, tek sada možete prijeći i na treći trik, a koji je zapravo neka vrsta matematičke jednadžbe.
Omjer suza i smijeha
Naime, i Sharot i Sunstein su došle do zaključka da se ljudi manje više brinu o tri stvari u životu. Prvo je omjer suza i smijeha. U prijevodu je li nam dobro u životu ili ima previše patnje. Druga stvar je montypythonovsko pitanje smisla života i kako ga ispunjavamo, bilo kroz obitelj, posao, volonterski rad ili nešto drugo. A na kraju dolazi raznolikost, a koja je za neke ljude toliko bitna da su spremni žrtvovati prva dva čimbenika kako bi je ostvarili. I, što kaže vaš zbroj?
Naravno da ponekad niti jedan od gorenavedenih trikova neće biti od velike pomoći u spašavanju veza koje su zrele da naprosto puknu. I u tom slučaju ne bi zapravo pomogao ni kratkotrajan izlet u Karlovac s Bradom Pittom. Pa ipak, dobro je imati na umu da se ove zakonitost odnose i na sve ostalo u vašem životu što volite, pogotovo na povremena doziranja i pauziranja, a koja biste trebali što češće uvoditi ako želite da vaše ljubavi potraju – od načina kako jedete čokoladu do binđanja omiljenih serija. Hm, sada još samo da uspijete nagovoriti šefa da povremeno dolazite na posao jer će vam inače motivacija pasti na ispod nule, nitko sretniji od vas. I to zauvijek. Ili možda ipak, do prve uzbudljivije prilike?
Vizuali: Canva
