Nervozni? Itekako! Što biste sada dali da vašim gostima na tulumu možete čitati misli. Uživaju li vaši frendovi u tim malim slasnim zalogajčićima ili bi velika pizza bila puno ukusnija? A nova cura vašeg brata? Ne izvlači li upravo s vaše police najnoviju kolekciju trash kolekcije ljubića. Kvragu! Zašto se ranije niste sjetili da ih sakrijete iza Krleže u tvrdom uvezu. Sad će sigurno misliti da ste neobrazovani i da imate loš ukus. Istina, ista želja za telepatskim sposobnostima vam je pala na pamet i jučer kad ste se našli sa starom prijateljicom u kafiću, a ona je odjednom, nakon pola sata ustala i rekla da mora gibati.
Vrhunac paranoje
Doduše, na izlasku je prošaptala da joj stvarno nije dobro, no vama se ipak u glavu uvukla sumnjičava bubica. Je li to stvarno istina? Ili ste nešto krivo rekli i nesvjesno je uvrijedili? No vrhunac paranoje se tek treba dogoditi. Jer, kad sljedeći tjedan budete prisustvovali seminaru u Ljubljani i kada vam za vrijeme pauze za kavu punih pet minuta nitko ne pristupi, oblit će vas val pitanja. Zašto mi se nitko ne obraća punih pet minuta? Što sa mnom nije u redu? Jesam li jučer pojele previše luka? Jesam li previše sređena za ovako formalan skup? Premalo? Ili sam možda jednostavno generalno ne-za-ni-mlji-va!
Je li nam sumnja ‘tetovirana u gene’?
A sada slobodno odahnite jer vas više nećemo gnjaviti tim suludim pitanjima, već ćemo pokušati odgovoriti na ono najbitnije. Zašto si dovraga razbijamo glavu tako napornim i glupim pitanjima što će drugi o vama misliti? Nije li to malo pošemereno? Najprije dobra vijest. Ne, vi niste paranoični ili egocentrični, već 100% normalni. Štoviše, takve crnjak misli su stoljećima bile itekako potrebne ako smo željeli preživjeti pa je na kraju ispalo da su one tijekom evolucije doslovce tetovirane u naše gene, kaže socijalni antropolog Peter Parker sa Sveučilišta Malmo.
Naime, ako ste u pradavna vremena željeli preživjeti (i širiti svoje gene) niste se baš mogli ponašati kao svadljivi outsider i 100% unikat koji ne šljivi socijalna pravila grupe, već ste trebali priznanje. Drugim riječima, odbijanje, izolacija i usamljivanje su vodili ravno u smrt. Eto, stoga vas na vašem partiju možete obuzeti jeza kad pomislite da će vas netko odbaciti zbog loše hrane i neukusnih knjiga i zato neprestano na tuđim licima panično tražite signale prihvaćanja. Kimanje glave, blagi osmijeh, tapšanje po ramenu, pljesak. Ne naiđemo li na takve signale, jao si ga nama, u nas se uvlači sumnja i nervoza.
Preuveličavanje ili precizno čitanje znakova?
Ok, ponekad je dovoljna i buhica da od nje napravimo slona. Na primjer, kada nam najbolja prijateljica, bez najave, nestane za vrijeme pauze s onom zlicom u kantinu? Nisu li to prvi znaci mobbinga, pitat će se već one malo osjetljivije dušice. A sada ponovo odahnite jer čak i takvi worst case scenariji su nam upisani u genima i naš mozak doista naginje takvom razmišljanju u stilu filmova katastrofe, kaže psihologinja Ursula Nuber.
Uostalom, i za to su krivi naši preci koji su se u pradavna vremena trzali na svaki zvuk, baš kao oni mali vrapčići koji skupljaju mrvice na vašem balkonu. Jer, nikad nisi mogao biti siguran je li ta predivna ružičasta bobica otrovna i ne vreba li iza sljedećeg grma kakav lav. Iako se mi danas doista možemo opustiti, jer sve je manje opasnog grmlja, izgleda da su nam ostale takve šprance razmišljanja.
Zašto se žene daleko više opterećuju suvišnim pitanjima od muškaraca
Ali to nije pošteno, reći ćete! I frajeri imaju daleke pretke, a oni se baš i ne opterećuju s tako zamornim mislima. Tako barem kažu i u novim epizodama serije “I tek tako”, misleći da će muškarac puno lakše podnijeti činjenicu da mu otkažete Met Galu u zadnji tren. Odgovor je jednostavan, kažu znanstvenici. Žene su opskrbljene puno senzibilnijim antenicama za svoju okolinu.
A to znači da će one puno brže i lakše detektirati kada se nekome pokvari raspoloženje ili mu padne mrak na oči. E, sad, je li takva posebno izražena ženska senzibilnost genetsko-biološki uvjetovana ili je rezultat odgoja, gdje je ženama pripadala puno veća odgovornost za obiteljske i sve vrste prijateljskih odnosa, nije do kraja istraženo, ali činjenica je da i dalje vrijedi ono staro pravilo – tko se više opterećuje drugima, ostvarit će skladniji život u skupini. Uostalom, recite tko vam je draži gost – onaj tko će pušiti kao Turčin pred nepušačima u novom stanu. Ili onaj koji će tražiti da ga pustite na balkon da ne bi smetao?
Lijek protiv grča na partyju – zamislite da ste kamera koja švenka prostorijom
A sada dolazimo do glavnog problema. U kom trenu je previše briga što će drugi misliti zbilja previše? Hm, teško je reći, ali najbolji znak da pretjerujete sa strahovima i upitnicima je taj kada skužite da ste stalno u grču, nesigurni i da vas vlastiti strah koči. Uostalom, pokušajte se sjetiti što bi se dogodilo s čovjekom koji bi stalno strepio kako će hodati i hoće li staviti desnu nogu ispred lijeve. Pa naravno da bi se stalno spoticao. Ok, možemo to reći i malo slikovitije. To su vam oni bljedunjavi gosti na tulumu koji se stalno drže u pozadini i boje se ispričati i najkraći vic iz straha da ne zapnu, a drugi ih proglase glupim. A paradoks cijele te priče je taj da će vam se baš tada dogoditi to čega se plašite – drugi neće baš misliti najbolje o vama.
Srećom, ima lijeka i za takve situacije. Zamislite jednostavno da ste kamera. Prošvenkajte malo prostorijom i snimite vašu okolinu. Pa to su sve obični ljudi od krvi i mesa, sa svim svojim radostima, strahovima i brigama, zar ne? Cure i dečki koji imaju na pameti sto drugih stvari o kojima će radije misliti nego da se bave vama i osuđuju vaše pogreške. I koji se vjerojatno upravp sad debelo brinu što bi mogli napraviti da ih drugi lajkaju. Uostalom, i istraživanja govore da se čak 70% frajera na prvom dejtu stresira hoće li biti u stanju dobro se prezentirati. U redu, sad nam je malo lakše, ali što nam je onda činiti?
Mantra Angeline Jolie koja pomaže kod kritika
Ne, nikakve tablete ne dolaze u obzir. Dovoljno je decentno skrenuti misli na nešto drugo. Na primjer na kazaljku na satu ili neku mantru koju ćete izgovarati u sebi u takvim situacijama. Riječ «Mir» ili «Om» na primjer. Uostalom, učimo od celebrityja. Jer nema te slavne osobe, pa bila one i najtalentiranije i najljepše, a koja ne dobije tu i tamo neku kritiku. «Meni pomaže štit od prijatelja, obitelji i ljudi koji me vole», kaže Angelina Jolie. A i ona narodna mudrost koja kaže: «One koji su nam važni to ne smeta, a one koje smeta nisu niti važni.» Vaša sestra, mama, dečko, najbolja prijateljica.
Ok, shvatili ste. Ljudi zbog kojih se nećete morati u panici brinuti što će misliti, niti pogađati njihove misle, zato što ih i u pol noći možete nazvati i pitati: «Čuj, je li ona klopa na jučerašnjem partiju stvarno bila ukusna?» Eto, to je najkraći recept kako ćete ubiti sve vrste nesigurnosti, paranoje, kao i niz uzaludnih upitnika i dobiti toliko željenu slobodu, autentičnost (da ne kažemo karizmu). A to znači i – konačno se moći kretati u svakom društvu i situaciji samopouzdano te opušteno. Okej, i čitati vampirske, erotske i trash ljubiće i to svima jasno dati do znanja, jer iskreno – baš vas briga što će drugi misliti.
Naslovna fotografija: Unsplash
