Hvar je kao naš najsunčaniji otok definitivno opravdao svoj imidž jer u studenom sunce je bilo dovoljno jako za doživjeti najljepše vidike hvarskih planina kao i odlične kupance u divnom plavom moru. Otok Hvar je apsolutni vrhunac i definitivno je jedna od destinacija koje morate posjetiti u zemlji. Tako barem svi pišu i govore. Ne znam zašto kod mene ranije nije došao na red, ali znam da sam sretna posjetivši ga izvan sezone. Ovako sam lagano uživala u ljepotama praznih naselja, izlascima i zalascima sunca, pogledima na otoke te mahnula svom Braču.
Rano ujutro, tek je počeo svitati, stigli smo u Drvenik i dok smo čekali trajekt za Sućuraj nebo nas je počastilo jednim od onih fenomenalnih izlazaka sunca. Mirna šetnica uspavanog gradića pretvorila se u pravi mali spektakl. Jutro na trajektu je bilo vedro i sunčano, a plavo se nebo spajalo s još plavijim morem. Ovo će biti dobar izlet, pomislila sam. Odmah pri dolasku s trajekta krenuli smo prema polazišnoj točki planinarenja. Prvi dan na redu je bila staza Indijanac. Šumovita staza s konstantnim usponom i prelijepim vizurama na naše otoke i more uveličavale su doživljaj prirode. Usput sam jela maginje i pokušavala definirati na što me podsjećaju. Zaključila sam da su kombinacija jagode i šljive pune mekanog slatkog okusa. Vidjela sam i Indijanca odnosno njegov lik uklesan u ogromnu stijenu. Priroda je puna iznenađenja.
Kupanje u studenom
Nakon planinarenja spustili smo se u Stari Grad I doslovno jurili da se bacimo u more. Divota! Nakon toga je slijedio sjajan ručak Kod Damira uz odličan prošek. Posjetila sam i Tvrdalj Petra Hektorovića. Zaista jedno lijepo mjesto, mirno, nimalo pompozno. Sjedila sam u vrtu i udisala mirise cvijeća i citrusa. Tu sam prvi put vidjela stablo grejpa, za mene je to velika sreća. Samo sam potvrdila kako su sitnice sreća.
Krenuli smo prema gradu Hvaru gdje smo noćili u White Rabbitu, večerali u Mizaroli prefini rižoto i uz dobro društvo i lokalna vina proveli ostatak večeri.
Drugo jutro je bilo predviđeno za ferratu Mirko koja je turbo vertikalna. Mislim da sam prvi put od kako planinarim pomislila odustati i to ne zbog ferate nego pristupnog puta koji me doslovno previše izmorio. Ali, nekoliko minuta predaha čini čuda, a uostalom nisam osoba koja odustaje. Feratom sam bila oduševljena kao I visećim mostom te cijelom kružnom stazom s prekrasnim vidicima. Za oko su mi zapeli vinogradi visoko ispod planina i baš sam pomislila koliko je zahtjevno njihovo održavanje. Sunce je pržilo cijelim putem, a nagrada je neočekivano slijedila na samom kraju.
Vinarija Makjanić priredila sam je spontano pravu gozbu i svi smo se dodatno ozarili I bili još veseliji. Plava mali im je stvarno dobar tako da je smo se opskrbili s nekoliko butelja. Sviđa mi se ideja da u Zagrebu kada pijem vino mislim na prelijepe zlaćane vinograde podno planine s pogledom na more.
Na otoku Hvaru vrijedi vidjeti i manja otočka sela na obali i u unutrašnjosti, koja svojim jedinstvenim šarmom osvajaju posjetitelje iz cijeloga svijeta. Svako naselje ima nevjerojatan štih I sretan sam što smo uspjeli barem proći kroz mnoga od njih.
Nakon ukusnog ručka i još jednog kupanca krenuli smo prema Zagrebu puni dojmova. S obzirom na to da je kraj godine i možda razmišljate što biste za sebe mogli napraviti u 2025. – moj prijedlog je planinarenje.Ova aktivnost će vam donijeti mnogo ljepote, ispuniti vaše praznine i donijeti neka nova mjesta i ljude u vaš život. Ovaj put sam išla s HPD Runolist iz Zagreba i zaista sam zadovoljna.
Fotografije: Erna Žganjar
