Kada sam prije puno godina jednog dečka pozvala na večeru i spontano ga pitala voli li sushi, u telefonskoj slušalici je nastupila duboka šutnja, da bi mi pomalo hladnim tonom objasnio da baš nije siguran bi li riječ volim vezao uz sushi. Na tren me je doista zbunio, a onda sam pomislila – “Ma još jedan tip koji ima problem s izražavanjem emocija!” Kao da je riječ ljubav neka užasno važna valuta pa ju smiješ aktivirati u svega nekoliko situacija, a ne ovako bez veze raspisati kako ti puhne – od sejtana, sevdaha do bilo kakvog seksa. Uostalom, nisu li i stari Egipćani, Grci i Rimljani imali sličan sakralni odnos prema srcu?
Baci mozak, zadrži srce
Naime, Egipćani su smatrali da je mozak beskoristan pa su ga prilikom mumifikacije vadili kroz nosnice mumije i bacali, dok je srce bilo sačuvano u alabasternoj posudi kako bi u zagrobnom životu moglo biti vagano s peršinom, e da bi se na kraju odredila sudbina duše svog vlasnika – hoće li u sljedećem životu uopće imati dušu ili će se pretvoriti u kamen. Ništa manje fascinirani srcem kao središtem duše nisu bili ni Grci i Rimljani koji su smatrali da se u njemu miješaju sve važne tekućine koje na kraju odlučuju kakvog će karaktera i temperamenta biti čovjek – hoće li ti pjevati pod prozorom ili u strahu vagati svaku tvoju riječ te izbjegavati sve one nabijene emocijama poput minskog polja.
Pa kada je srce doista nešto poput najvažnijeg rotora i skretnice u našem organizmu, kako su mislili Aristotel i Galen – čisto na pola puta između intelekta koji je smješten u glavi i onog prizemnog svijeta smještenog južnije od pupka, zašto ne bismo stvorili i neki simbol za njega, pomislili su naši davni preci. I tu dolazi možda do prve krive interpretacije pojma ljubavi u povijesti. Jer, gle ti vraga? Možda to srce nije toliko simbol ljubavi koliko seksa? Ironija sudbine kaže da je pra-model za prvi simbol srca bila bilja silfijum, vrsta divljeg komorača koja je nekada rasla na obali Sjeverne Afrike blizu grčke kolonije Cirene.
Je li srce simbol seksa?
Stari Grci i Rimljani su je koristili kao začin za hranu i kao lijek – navodno je činio čuda kao sirup za kašalj, no najpoznatiji je bio kao rani oblik kontracepcije. A ako je suditi po vrlo živopisnim mitovima, biljka je bila toliko tražena zbog njezinih kontracepcijskih svojstava da je vrlo brzo došlo do nestašice, a do prvog stoljeća nove ere posve je izumrla. Prema legendi, zadnji koji je dobio posljednju stabljiku je bio rimski car Neron, a onda je biljka naprosto ušla u mit. Ništa neobičnija nije niti ona interpretacija koja simbol srca veže uz bršljan, biljku koja možda živi vječno, ali je isto tako jako otrovna, pa vi vidite.
Od srednjovjekovnog srca u plamenu do plastičnog srca za Valentinovo
Iako je tijekom povijesti simbol srca prošao razne faze – od srca u plamenu koje je bilo posebno popularno u srednjem vijeku preko modela staklenog srca, koji je doslovce napravio Leonardo da Vinci da bi uopće shvatio kako taj organ radi, ništa mu nije zadalo toliko rana preko svijeta marketinga gdje je simbol srca doživio pravu inflaciju. Naime, od silne želje za zaradom jadno srce je doslovce izlizano jer je korišteno i gdje treba i gdje ne treba. No, onda su mu zadnji udarac zadale društvene mreže. Okej, možda je riječ uništena prejaka, ali složit ćemo se da je pomalo izgubio prvotnu moć, jer stišćemo ga non-stop. Skoro pa u ritmu njegova kucanja – 35 milijuna otkucaja u danu.
Jesu li društvene mreže zadale srcu zadnji udarac?
Netko nas pita na poslu kakva nam je prezentacija? Emoji srca! Hoćemo li na sejtan nakon kina? Emoji srca. Kakav nam je film? Pet emojija srca. Uostalom, zašto ne? Onaj žuti palac gore pomalo djeluje previše suzdržano. Kao da vam odvjetnica javlja da ste joj poslali sve relevantne spise i da će tužba uroditi plodom. Ili kao da ste u gladijatorskoj areni gdje postoje samo dva odgovora – palac gore ili dolje, a što nije ništa drugo nego neemotivan način da se kaže – ok, slaže se ili jok, ne valja. Uostalom, kao da društvene mreže tijekom godina nisu postale pomalo okrutno mjesto vječnih usporedbi, hejterskih ispada i trolanja, pa što je onda malo rasipanja crvenim srcima?
Treba li nam novi simbol za ljubav u onom dubljem smislu riječi?
Iako nitko neće protestirati protiv komunikacije obojene toplim emocijama, glavno pitanje koje ovdje postavljam u ime mojeg ćukun-bivšeg sada glasi – ako je srce u međuvremenu malo razvodnjeno te je postalo simbol podrške, naklonosti, sviđanja i empatije, koji ćemo onda do vraga emoji koristiti kada je riječ o romantičnoj ljubavi i svim onim osjećajima koje ne nalazimo baš svaki dan na cesti, a niti na tanjuru? Ili je možda krajnje vrijeme da pustimo više to jadno onemoćalo srce na miru pa počnemo govoriti – “Uf, pusti me. Zar ne vidiš da mi je slomljen mozak?”
Naslovni vizual: Canva
