Riječ je o „The Gift of Fear“, djelu američkog stručnjaka za sigurnost Gavina de Beckera. Napisana je davne ’97., no uspješno je izdržala test vremena, a kroz sve te godine dorađena je nekoliko puta kako bi ostala korisna i relevantna danas. I ne, ovo nije još jedan ‘samo misli pozitivno’ self help, nije ni priča o tome ‘kako morate imati povjerenja u svemir’, nije ni uvod u ‘life-changing retreat’ koji će promijeniti jedino stanje na vašem bankovnom računu i to u nepoželjnom smjeru. Ono što vam je potrebno već imate – intuiciju. Nedostaje eventualno sposobnost oslanjanja na istu te je to trenutak u kojem na red dolazi moć ove knjige. U današnjem modernom i užurbanom svijetu, intuiciju smo skloni u potpunosti ugušiti. Zašto bismo se pored svih sofisticiranih metoda oslanjali na ‘šesto čulo’ koje je gotovo nemoguće dokazati?! Pokušajte nadređenoj osobi reći kako imate bad vibe u vezi novog poslovnog partnera, a zatim odbrojavajte koliko će dugo trebati da vas u firmi proglase zrelim za bolovanje.
Međutim, intuicija nam čuva gu… stražnjicu znatno češće no što smo toga svjesni. Sigurna sam kako vam se bar jednom dogodilo da ste upoznali osobu koja je po svim objektivnim parametrima bila fantastična – ljubazna, šarmantna, komunikativna, spremna pomoći… no vas je, Bog zna zašto, lovila jeza od pomisli da ostanete nasamo s njom. Zna li Bog ili ne, odlučite sami, ali intuicija je stopostotno znala. Ako niste sigurni kako i zašto, „The Gift of Fear“ upoznat će vas sa 7 suptilnih, ali iznimno učinkovitih taktika kojima manipulatori pribjegavaju, a koje naš svjesni um često propusti registrirati. Srećom, intuiciji ništa ne promiče! Prije nego što nastavimo, ispričavam se muškom dijelu čitatelja na tome što je ovo trenutak u kojem ću ostaviti po strani političku, rodnu i svaku drugu vrstu korektnosti te se poslužiti primjerom iz ženske perspektive. Ne tvrdim da je za vas muškarce svijet posve sigurno mjesto, ali dokle god niste prošetali u ženskim cipelama…
7 taktika kojima pribjegavaju manipulatori
Stojim u dućanu na blagajni, pokušavam podići puno previše stvari istovremeno kad mi najednom prilazi nepoznati muškarac i započinje „Tako lijepa žena nikada ne bi trebala teret nositi sama. Gdje su nestali džentlmeni?!“ Ne bih se složila da izgledam osobito lijepo, u dućan sam utrčala 15 minuta prije zatvaranja u poderanoj pidžami. No učili su me da je nekulturno odbiti kompliment, stoga mu uz osmijeh zahvaljujem. I on se smješka, i već pruža ruku prema mojim vrećicama ne bi li ih podigao umjesto mene, ali nešto u tom osmijehu ne djeluje džentlmenski… „Hvala, mogu i sama!“, odgovaram i brzinski grabim vrećice prije njega. „Znaš, i ja sam feminist. Ali postoji razlika između feminizma i tvrdoglavosti… Jesi li zaista preponosna za prihvatiti dobronamjernu, posve bezazlenu pomoć?“. Toliko su mi puta u životu rekli da sam nepodnošljivo tvrdoglava, možda su zaista bili u pravu… evo dokazat ću im da znam i drugačije, nek’ i feministkinji netko ponese vrećice do auta. Kimam glavom, predajem mu vrećice u ruke, a moje „ne“ potpuno se neprimjetno transformiralo u „da“.
Ako od nečije ljubaznosti protrnete
Ako niste ulovili što se upravo dogodilo, „The Gift of Fear“ donosi objašnjenje, jer naš je antagonist iskoristio već 4 od ranije spomenutih 7 taktika. Molim vas, nemojte mi odmah skočiti za vrat, ali šarm, pretjerana ljubaznost i preuranjeni komplimenti mogu biti red flag. Kažem, mogu biti, nipošto ne tvrdim da uvijek jesu, ali ako od nečije ljubaznosti u trenu protrnete, and not in a good way, vjerojatno postoji razlog za to. Manipulatori se uvijek i bez iznimke isprva prezentiraju kao iznimno šarmantni. Hej, i Bundy je ženama mijenjao probušene gume na autu! Međutim, iza šarmantne maske krije se manje šarmantna namjera, stoga de Becker savjetuje da u takvim situacijama umjesto „On je šarmantan“ pomislimo „On me pokušava šarmirati“. Glagol upućuje na namjeru, istu onu koja je probudila vaše šesto čulo.
Nepoštivanje ‘Ne’ kao odgovora
Sljedeća, te najočitija metoda je – nepoštivanje „Ne“ kao odgovora. „Ne“ je potpuna rečenica, „Ne“ nije poziv na pregovore, a jedno „Hvala, mogu i sama“ trebalo bi biti dovoljno da netko odustane od svoje namjere. Ukoliko je bila dobra. Ako pak nije, prihvatit će izazov i pokušati vas obmanuti na nešto suptilniji način – typecasting. Typecasting je metoda kojom manipulatori etiketiraju potencijalnu žrtvu na pomalo kritičan način, nadajući se da će se ona osjećati prisiljenom dokazati suprotno. Rečenica „Postoji razlika između feminizma i tvrdoglavosti“ taknula je u pravu žicu. Čar takvih izjava je u tome što ih je neopisivo lako opovrgnuti, međutim, manipulator ni najmanje ne mari za to, jedino što je njemu važno jest da zagrizete mamac, upustite se u razgovor i spustite gard.
Višak detalja
Četvrti alarm intuicije aktiviran je viškom detalja. Pokušava li netko manipulirati koristeći se lažima, velika je vjerojatnost da će mu monolog biti krcat potpuno nepotrebnim detaljima. Netko tko govori istinu ne preispituje vjerodostojnost vlastitih riječi te samim tim ne zatrpava nepoznatu osobu viškom informacija. No s obzirom na to kako je on sam svjestan da prodaje priču, manipulator osjeća potrebu poduprijeti je sa što više detalja ne bi li stvorio privid kredibiliteta. „Jesi li zaista preponosna za prihvatiti dobronamjernu, posve bezazlenu pomoć“. Pročitajte još jednom. Dobronamjernu. Posve bezazlenu. Imam li razloga pomisliti na neku potpuno drugu vrstu ‘pomoći’?
Auto sam ostavila u podzemnoj garaži i zaista ne želim ulaziti u lift s potpunim strancem. Pogotovo sada, 2 minute do zatvaranja kada oko nas nema žive duše. Krećem prema stepenicama, no on zastaje ispred lifta ne ispuštajući moje vrećice. Shvaća da mi je nelagodno pa govori „Ni ja ne volim liftove. Klaustrofobija. Ali brže ćemo tako, već zatvaraju. Tako i treba nama sladokuscima koje želja za čokoladom lovi u kasne sate.“ Nervozno se smješkam, ali nervoza postaje sve jača pa nesvjesno počinjem stiskati ključ od auta u ruci. Uočio je to. Na djelić sekunde doima se uvrijeđeno, ali već trenutak kasnije razvlači usne u vrlo umjetan osmijeh i započinje „Nema razloga da si nervozna. Znaš, zapravo sam ja taj koji bi trebao biti nervozan – pitam se hoću li za ovu uslugicu dobiti barem broj tvog mobitela? Odnesemo stvari do auta, daš mi broj i onda te puštam na miru. Obećavam.“
Kada se naratvi iz ‘ja/ti’ prebaci u ‘mi’
Pretpostavljam da i vaša intuicija sad već vrišti, ali preostale su nam još 3 taktike. Jedna od njih vrlo se lako provuče ispod radara, a naziv joj je forced teaming. Jeste li zamijetili u kojem se trenu narativ iz „ja/ti“ prebacio u „mi“? Mi noćni sladokusci koji oboje ne volimo liftove? Nije slučajnost – to je vješto osmišljena formulacija rečenice čija je namjera stvoriti privid bliskosti, sličnog ukusa ili situacije koju naizgled dijelimo i koja nas povezuje. A ako nas štogod povezuje, tada više nismo stranci pa je u redu spustiti gard, zar ne? Zatim dolazimo do prisilne usluge, taktike s kojom je svaka žena i više nego dobro upoznata.
On je tako ljubazan i drag, pomaže mi odnijeti vrećice, a ja ću ispasti takva ku*ka ne pristanem li mu dati broj zauzvrat.
Poslušajte svoju intuiciju
To što uslugu nisam tražila ostaje u potpunosti zanemareno. Posljednja je taktika prazno obećanje. U ovome slučaju, obećanja služe kako bi nas uvjerila u nečiju dobru namjeru, no ona nipošto nisu garancija. Štoviše, razlog zbog kojeg manipulator pribjegava izjavama poput „Obećavam da ću…“ ili „Obećavam da neću…“ je upravo zato što vidi da niste uvjereni u njegovu priču. Sumnja koju osjećate poruka je vaše intuicije da nešto nije ok. Poslušajte taj unutarnji glasić i recite, pa makar u glavi, „Da, u pravu si. Oklijevam vjerovati ti, vjerojatno s vrlo dobrim razlogom. Hvala što si ovime to dodatno istaknuo.“
Pitate li se kako je završila epizoda iz dućana, reći ću vam da je riječ o potpuno izmišljenom događaju. Ova tvrdoglava feministkinja svoje vrećice nosi sama. No to ne znači da sam (bila) imuna na manipulatore jer oni, nažalost, ne dolaze samo u obliku neznanaca, ponekad je riječ o osobama koje smatramo iznimno bliskima što dodatno komplicira priču. Ali moj savjet ostaje isti – pročitajte knjigu! Ili barem zapamtite ovo napisano u kolumni. Ne zato što sam ja tako rekla, jer nisam, zahvale idu Gavinu de Beckeru, već zato što bi vam moglo sačuvati i gu… stražnjicu i glavu.
Naslovni vizual: Sara Čolić; Unsplash+; animacija Canva
