Prije nekoliko godina dobila sam opomenu za virtualno promicanje prostitucije. Ne, ovo nije najsočnija kolumna koju ste ikada pročitali, nažalost vas moram razočarati i priznati kako je riječ o posve nezanimljivoj anegdoti. Naime, u insta DM dobila sam jednu od onih šablonskih sugar daddy poruka – dobrostojeći muškarac u godinama traži slatkicu koju bi razmazio svime što ovaj svijet nudi, a zauzvrat očekuje samo mrvicu njezine pažnje. S obzirom na to da me ponuda potrefila taman na dan iznimno zahtjevnog ispita, što sam drugo mogla nego objaviti screenshot poruke na svoj insta-story uz opis „EFZG Financije 0 : Sugar Daddy financije 1“?!
Nije prošlo ni 5 minuta kadli mi je Instagram dostavio obavijest o uklanjanju neprimjerene objave kojom navodno veličam najstariji zanat na svijetu te mi zabranio korištenje aplikacije na 24 sata. Rekla sam vam, potpuno nezanimljiva priča. Ono što je ostalo nerazjašnjeno jest kako je moguće da je Meta bila toliko ekspresna pri cenzuriranju mog diskutabilnog smisla za humor, a mnoge druge znatno degutantnije objave i komentari ostaju netaknuti. Znam to vrlo dobro jer sam ‘zillennial snowflake’ kojoj nije teško stisnuti „Prijavi“ ispod sadržaja koji istinski omalovažava druge, ali nijedna prijava nikada nije urodila plodom.
Verbalni delikti
Shvaćam da se sadržaj evaluira prema tzv. ključnim riječima te da opisani proces teško može uzeti u obzir satiru, no i dalje mi se čini kako je moj sugar daddy znatno niže na rang-listi neprimjerenog od brojnih online komentara kojima svakodnevno svjedočimo, a koje iz poštovanja prema svima vama neću citirati. Da se razumijemo, nek’ su oni mene opomenuli – ono što je u ovom slučaju bila loša šala, u nekom drugom moglo je biti stvarno navođenje na neprimjerene radnje, što je osobito problematično kada se uzme u obzir kako takve poruke nerijetko završavaju u pretincima maloljetnih osoba. Međutim, moje je pitanje ostalo isto – zašto je, recimo, žena koja doji objavila ‘pornografski sadržaj’ koji se automatski uklanja, dok osoba koja vrijeđa LGBTQ populaciju svakom uvredom koju je naš kreativni jezik uspio osmisliti ne krši standarde zajednice?
Zuckerberg mi je odlučio skratiti muke, a moja ranija promišljanja postala su, kako bi Joey iz Prijatelja rekao, moo point jer navedeni ‘verbalni delikti’ po novome ne krše standarde zajednice. Ili, jednostavnije rečeno – dojilja nay, govor mržnje yay! Izvršnom se direktoru Meta platforme učinilo kako je civilizirana komunikacija precijenjena pa tako po novome na službenim Meta stranicama možete pronaći sljedeća pravila: „Ljudi se ponekad koriste izrazima koji se tiču spola ili roda u razgovorima, događa se i da potiču na izopćenje ili se služe uvredljivim izrazima u kontekstu razgovora o političkim ili vjerskim temama, npr. u razgovorima o pravima transrodnih osoba, imigrantima i homoseksualcima. Korisnici ponekad i psuju sa spominjanjem spola u kontekstu ljubavnih prekida. Naša su pravila osmišljena da ostave prostor za te vrste govora. […]
Govor mržnje, masovne dezinformacije i fact-checking
Dopuštamo rasprave o ograničenjima vojnih, policijskih i nastavničkih radnih mjesta na temelju spola. Isti sadržaj dopuštamo i u pogledu seksualne orijentacije ako je riječ o vjerskim uvjerenjima. […] Dopuštamo navode o mentalnim bolestima ili poteškoćama na temelju spola ili seksualne orijentacije, političkog i vjerskog diskursa o transrodnosti i homoseksualnosti te uobičajenu upotrebu riječi „čudak”.“ Idemo ponoviti još jednom – dojilja nay, proglasiti osobu mentalno bolesnom zato što je gay, nesposobnom za određena radna mjesta zato što je žena i pogodnom za uvrede zato što je prekinula s vama yay!
Ali to nije sve! Osim govora mržnje, zeleno svjetlo dobile su i masovne dezinformacije – pardon – community notes, odnosno „zajedničke bilješke“ kojima će se od sada moderirati sadržaj na Facebooku i Instagramu, jer fact-checking, naime, postaje stvar prošlosti. „Vidjeli smo da ovaj pristup funkcionira na Xu — X potiče svoju zajednicu na samostalno odlučivanje o tome jesu li objave potencijalno obmanjujuće, a ljudi iz različitih perspektiva odlučuju kakvu vrstu konteksta je korisno izložiti drugim korisnicima. Mislimo da bi ovo mogao biti bolji način za postizanje naše izvorne namjere da ljudima pružimo informacije.“, radosno je izjavio Zuckerberg, a ja još radosnije iščekujem mnoštvo zajedničkih bilješki u kojima će me netko napokon uvjeriti u to da je Zemlja ravna ili pak da će imigranti pojesti mog psa. Kome još treba fact-checking kad imamo jedni druge?!
Projekt Facemash
Ideja vodilja koja je nagnala Zuckerberga na ova dva velebna poteza jest, barem prema službenoj verziji, „sloboda govora, ukidanje cenzure i povratak korijenima“. Bit ću toliko slobodna da u ovome trenu provedem svojevrsni beta-test community notesa pa ću ostaviti kratku bilješku o tome da je Zuckov originalni studentski projekt „Facemash“ bio zamišljen kao web za ocjenjivanje izgleda kolegica na kampusu. Povratak korijenima, dakle.
Neslužbena verzija jest da je Zuck ranija neslaganja s budućim predsjednikom odlučio pokrpati pozamašnom donacijom njegovoj kampanji i naglim otkrivanjem ljepota Mar-a-Laga za vrijeme posjeta u kojemu je Donny vjerojatno rekao „Kiss the ring!“, a Zuck napućio usne poput zbunjenog brucoša i brže-bolje promrmljao „Yes, daddy!“. Uostalom, ne bi bilo u redu da je samo Elon dio tog prestižnog bratstva, a ako ste ikada pogledali ijedan američki fraternity/sorority film, tada znate kako se u iste upada – diskutabilnim ritualima inicijacije u kojima najčešće nastradaju oni ni krivi ni dužni.
Naslovni vizual: Sara Čolić; animacija Canva
