Kada sam se prije 25 godina našla na prvom razgovoru za posao novinara za Klik.hr – prvu web stranicu koja je nudila sadržaj na hrvatskom jeziku – sjećam se da me začudilo zašto svi govore o portalima. Tek sam završila studij povijesti umjetnosti, a portali su mi u svijetu bili sinonim za crkvena vrata i sve one muke koje su morali prolaziti Rodin, Ghiberti ili Donatello dok su isklesali važne priče. No, moram priznati da me privukla rečenica jednog urednika da je to jedan od najzabavnijih i najdinamičnijih poslova na svijetu jer ću biti najinformiranija osoba u gradu – svaki dan dobivati plahte i plahte informacija. Naravno da sam istog trena prihvatila ponudu, ili bolje reći kliknula na „Da, prihvaćam“, ne preispitujući zašto se u digitalnom svijetu koristi riječ plahte – je li riječ o anakronoj šali ili svadbenoj metafori. No, digitalni prsten je stavljen.
Google – prvi digitalni zemljovid, a influenceri misionari
Negdje u to doba krenula je i veća digitalizacija u Hrvatskoj, a web stranice su iskakale po ekranu takvom brzinom da nam nije preostalo ništa drugo nego skočiti u to nemirno more i početi surfati. Od linka do linka, pa onda duboko zaroniti, ponekad sve do onih grozomornih komentara koji se nalaze na dnu mora. Uostalom, svaka čast portalima i plahtama s početka priče, ali usporedba s nemirnim morem puno je bliža naravi World Wide Weba – tog čudesnog sustava koji je rođen 1989. godine. I to u zemlji bez mora – Švicarskoj. Naime, kada je Alessandro Baricco, talijanski pisac, filozof, dramatičar i redatelj, pisao svoju knjigu “The Game” o 50 godina digitalnog života, prvi browser imena Mosaic usporedio je s kruzerom, Yahoo je nazvao prvim mjestom s popisanim rutama, Google prvim zemljovidom koji je trasirao cijeli svijet i popisao sva važna mjesta koja vrijedi posjetiti, a nas smjelim surferima koji su bili ushićeni mogućnošću slobodnog i besplatnog kretanja. Ok, suzdržat ćemo se od usporedbe da su influenceri neka vrsta misionara koji svijetom pronose nove stilove života.
Više ne lutam i ne surfam. Samo pitam bota!
A onda su krajem 2022. stigle prve crne prognoze koje su najavljivale da sve manje ljudi surfa po World Wide Webu, jer u nepreglednim morima pojavio se neki čudesni GPS zvan ChatGPT, koji puno brže putnika dovede do samog cilja. Da, to znači da više nismo, kao u počecima interneta u Hrvatskoj, guglali što je uopće taj avokado i kako napraviti avokado-tost, a onda vrijeđali novinara u komentarima jer je zaboravio spomenuti tost, nego bismo šaptom pitali AI: „Što bi Gwyneth Paltrow napravila s avokadom?“ Drugim riječima, kao da smo svi postali Marco Polo koji je, uz kakav gadget i priključak internetu, dobio besplatno jednog malog pomoćnika s palube, koji ga sada danima gnjavi istim pitanjima – „Donesi mi ovo, napravi mi ono!“
A prema zadnjim informacijama, takvih bahatih Marca Pola, koji se više ne želi izlagati nepotrebnim gnjavažama i lutanjima, ima 800 milijuna. Da, to je znatno više ljudi nego što prati Euroviziju i horoskope zajedno. Umjesto da klikamo po linkovima, sada AI klikće sam sa sobom, skupi informacije, sažvače ih i servira na srebrnom ekranu – a da nas pri tome ne pošalje ni na jednu web stranicu. Uopće. Ni hvala. Ni „ovo je preuzeto s…“. Ni „see more“. Samo „trust me, bro.“
Kraj World Wide Weba kakav znamo
Želite dokaze? Evo, mi ćemo biti pristojni pa reći da smo ih pročitali u izvrsnom članku The Economista, a onda kažu da je Appleov Safari prvi put zabilježio pad klasičnih pretraživanja, a Google je u panici počeo glumiti AI-šamana. Uveo je „AI preglede“, pa sada možete pustiti Google da gugla umjesto vas, što je kao da vam netko drugi prožvače žvaku i kaže: „Evo, svježe je.“ Lijepo. Samo, dok Google guta sve te informacije, web stranice gube dah.
Prema podacima Similarweba, posjeti znanstvenim i obrazovnim sajtovima pali su za 10%, referentnim za 15%, a zdravstvenim čak za 31%. Znači – više nitko ne googla je li simptom za alarm ili samo PMS u retrogradnom Merkuru, jednostavno pita bota koji zvuči kao da je diplomirao medicinu u Hogwartsu..
Kada AI gugla umjesto nas gdje idu reklame?
Wikipedia je isto zabrinuta – kaže da AI sažeci „blokiraju putove ljudima da doprinesu“. Drugim riječima, bot uzme sve, napiše sve i nikom ne ostavi ni fusnotu. Google tvrdi da je to „pošteno korištenje“, što je kao da vam netko uzme čokoladu iz ruke i kaže: „Pa nisam je pojeo, samo sam je redistribuirao.“ A u međuvremenu, Donald Trump otpušta čelnicu Ureda za autorska prava jer mu smeta što govori da možda, ali samo možda, treniranje AI-ja na tuđim tekstovima nije baš… legalno? Ali, hej, ako Kina već trenira svoje robote, zašto ne bi i naši gutali sve što stignu – uključujući i ovaj tekst?
No, da ne bismo živjeli u paralelnom svemiru kao voditelji Dnevnika koji svake godine obavještavaju gledatelje o sve većem prilivu turista, a plaže su prazne – pitali smo vodeće digitalne pionIre, marketinške stručnjake, programere, umjetnike i ljude koji prate medije u Hrvatskoj od stoljeća sedmog kako stvari stoje – hoće li ovo doista biti zadnje ljeto kada ćemo surfati na oldschool način li ćemo već ove zime postati kapetani kauča, bez volje da otvorimo ijedan link?
Kristijan Iličić
Travel bloger, poduzetnik i vlasnik putničke agencije Nomadik Travel
Budućnost pripada servisima koji znaju filtrirati informacije, razumjeti kontekst i – najvažnije – štedjeti vrijeme korisnicima.
Svjedočimo možda najvećem zaokretu u korištenju interneta od njegova nastanka. Sve više korisnika ne traži informacije putem klasičnog ‘surfanja’ i pregledavanja web stranica, već žele odgovore odmah – bez klikanja, bez reklama, bez čekanja. Chatbotovi poput ChatGPT-a donose upravo to: sažet, personaliziran i trenutni odgovor. To ne znači kraj interneta, ali znači kraj weba kakvog znamo – prepunog SEO optimiziranih članaka i clickbait naslova. Google više nije jedini ulaz na internet – OpenAI, Perplexity, pa čak i TikTok preuzimaju tu ulogu. Budućnost pripada servisima koji znaju filtrirati informacije, razumjeti kontekst i – najvažnije – štedjeti vrijeme korisnicima.
Mirta Lijović
Dugogodišnja medijska urednica, prevoditeljica i Front End developer
Smatram da umjetna inteligencija (AI), a osobito ChatGPT, neće uništiti čovječanstvo, ali ljudska glupost bi mogla. No to je do nas.
Napravila bih malo nategnutu usporedbu s pojavom automobila – on je svakako ljudima pomogao da brže stignu od točke A do točke B, ali je trebalo naučiti njime upravljati. Odmah po pojavi prvih automobila bilo je i prvih nesreća sa smrtnim ishodom jer su ljudi mislili da je dovoljno malo vrtjeti volanom. Srećom, neupućenost u korištenje AI nema smrtni ishod, barem za sad, ali svakako prijeti smrt kulturi klasičnog obrazovanja, provjere činjenica, ali i originalnosti.
Izvor informacije su sada kratki filmići na društvenim mrežama, a fact check se ili uopće ne radi ili se radi preko AI, koji pak i sam priznaje da griješi, ali to ljude ne smeta osobito. Stara poslovica kaže da je „prazne glave lako napuniti bilo čime“ (odlična podloga za razvoj diktatura…) tako da je jedino obrazovanje cjepivo protiv mračnih scenarija. No, kako to biva, uvijek će biti onih koji smatraju da se ne moraju cijepiti. Srećom, ima i ovih drugih. Zato smatram da AI neće uništiti čovječanstvo.
Onima koji se znaju služiti tim alatima već sada uvelike pomaže. Ljudi koji žele provjerenu informaciju neće samo postaviti pitanje ChatGPT-u, nego će tražiti da se navedu i izvori, web adrese (!) odakle crpi tu informaciju. AI nam nije neprijatelj, pomoći će koliko može i zna, ali na nama je da to shvatimo ozbiljnije, da više provjeravamo. AI pomaže svima koji su svoj kruh zarađivali bjesomučnim udaranjem po tastaturama. Nekad smo morali ispisati svako slovo svake riječi teksta, nekad je developer morao ispisati svaki kod do zadnjega. Sada, ako znate postaviti pravilno pitanje, dobre komade tekstova ispisuje AI, a ispisuje i dobre komade kodova.
Upravo u IT sektoru se najbolje vidi da AI nije svemoguć. Prvo, morate znati što uopće pitati. Možete vrlo detaljno opisati kakvu web stranicu želite, AI će vam s radošću ispisati sav kod, a onda kada ćete to htjeti primijeniti, uočit ćete da – stranica ne radi. I onda kreće ping – pong – hej, ne radi ovo, ne radi ono. Onda će AI važno dopisivati kodove, evo probaj ovako, pa onako, i onaj tko razumije kôd možda će time moći nešto napraviti, skratiti posao na bazičnim stvarima, no ukupno uzevši, i dalje je potreban sam developer da se ta priča dovrši. AI mu je pomogao da u kraćem roku dođe do nečega, da ispisuje manje koda, ali ga nije posve zamijenila. To ne znači da možda u budućnosti i neće.
No ta budućnost je više filozofsko pitanje. Svijet se mijenja onako kako se nekad promijenio industrijskom revolucijom, pa tehnološkom revolucijom, pa IT revolucijom… I danas AI revolucijom. Svaka ta revolucija je ubila na stotine tisuća radnih mjesta, pomela čitave industrije. Rudari su nestali i došli su mehaničari i strojari. Računala su zamijenila ljude u tvornicama. AI će svakako pomesti industrije koje se nisu snašle (a to je prije svega izdavaštvo, osobito print izdavaštvo, ali polako i portali tonu…
No, moram ovdje izgovoriti gorku istinu: nije ih ubila umjetna inteligencija već nedostatak mašte, originalnosti i silna želja da smanje trošak na ljudstvu) ali, kao i uvijek, stvorit će se nove industrije, nešto što sada ne možemo ni nazrijeti.
Onako kako rudar nije mogao nazrijeti da će jednoga dana ljudi samo lupati po tastaturama i za to dobivati novce. Na razmeđi smo svjetova, novi se tek rodio, stari se koprca da ne umre, ali sve ima svoj neumitni tok. Ne možemo zaustaviti tu revoluciju. Ako world wide web mora umrijeti – umrijet će. No, mi to ne znamo.
Ono što znam, jer sam osobno kroz to prošla, nikad nije kasno da naučite nešto novo. Mozak je mišić koji treba vježbati i do starosti ga možete vješto koristiti ako radite na tome. Ja sam u životu promijenila tri karijere a u tome sam uspjela jer se nikad nisam bojala nečeg novog.
Smatram da je ova AI histerija velikim dijelom i odličan marketing. Uz ChatGPT se pojavilo još nekoliko AI alata, ali su svi pričali samo o ChatGPT. Odličan marketing. I ponavljanje mantre – „tko se ne zna služiti AI alatima, za njega nema mjesta u budućnosti“. Jako me to podsjeća na onu ne tako davnu „print je mrtav, web je budućnost“. To su samo bombastične fraze. Iskoristit treba sve što se može da nam olakša posao i život. AI je tu zbog nas, a ne mi zbog AI.
Da, rađa se vrli novi svijet, ali u njega i dalje ulazimo mi – ljudski rod sa svojim jedinstvenim, urođenim felerom koji smo progutali još onomad u Edenu kad smo zagrizli jabuku. Naš nepobitni talent da kreiramo pa rušimo i onda opet kreiramo da bismo rušili, drži nas na ovom planetu već tisućama godina. Jako smo zabavni onome tko nas promatra.
Dino Oreški
Konzultant za digitalni marketing i eCommerce
Ovaj pomak ne znači kraj World Wide Weba, nego prelazak u novu fazu njegove upotrebe.
Ovo je jedno intrigantno pitanje koje otvara diskusiju o tome koliko brzo i temeljito mijenjamo naše navike. Promjene su očite, vidimo ih svi – tradicionalno pretraživanje ili slučajno lutanje po web stranicama sve više zamjenjuju aplikacije, algoritamske preporuke na tražilicama te personalizirani feedovi društvenih mreža i AI asistenta koji skeniraju sadržaj umjesto nas. Takav pomak ne znači kraj World Wide Weba, nego prelazak u novu fazu njegove upotrebe. Nema sumnje da dolazi do centralizacije informacija.
Surfanje kakvo je nekad bilo (kad smo otkrivali nove portale, forume i blogove spontano, iz čiste znatiželje) danas ustupa mjesto automatiziranom i ciljano vođenom pristupu informacijama. Nova generacija digitalnih pomagača, poput AI chatbotova, agenata i virtualnih asistenata, sve više filtrira sadržaj, često ga i kreira prema našim interesima ili potrebama, čime nam olakšava život, ali u isto vrijeme smanjuje prostor za kreativno istraživanje i nepredvidiva otkrića. U toj tranziciji nema onoga što Malcolm Gladwell uvijek ističe: „Just follow the footnotes.“ – jer nema fusonota!
Pred nama je razdoblje u kojem će web i dalje živjeti, ali značajno transformiran, spojen s umjetnom inteligencijom i automatizacijom – kao tihi asistent, a ne prostor bezgraničnih mogućnosti i spontanih avantura kakav je nekoć bio…
Možda da, kao David Bowie, kreiramo nekoliko (virtualnih) persona, pa neka ti algoritmi sami vode naše razigrane Ziggy Starduste, pustolovne Major Tomove ili mračne Thin White Dukeove?
Matija Kolarić
mag. ing. comp., predavač na Sveučilištu Algebra, Solutions Architect, vlasnik NULLBIT-a te AI Researcher
U budućnosti nije cilj biti prvi na tražilici, nego prvi kojeg će AI prepoznati.
Google je, kako bi follow-upao ovu temu, počeo prilikom pretraživanja na prvo mjesto stavljati svoj Gemini AI. Dakle, kad pretražujete neku temu, odmah vam se na vrhu prikazuje njihov AI. I što se sada zapravo događa? To da vi i dalje tehnički pretražujete internet – ali kroz njihov sustav. Znači, AI preuzima vaš “identitet” i u vaše ime pretražuje informacije. Dakle, vi i dalje tražite po internetu, ali dobivate najbolje moguće rezultate.
I u marketinškom smislu stvari se mijenjaju. Više nije cilj biti prvi u tražilici, već prvi da te AI prepozna. U budućnosti će se promijeniti cijeli koncept – oglasi se više neće prikazivati direktno nama kao individualcima, nego će biti servirani AI-ju koji za nas filtrira informacije. U tom smislu, natjecat ćemo se tko će bolje pripremiti podatke kako bi AI mogao napraviti što kvalitetniji sažetak i prepoznati da je baš taj sadržaj namijenjen tebi.
Marko Prpić Zets
Hoće li mogućnost da o svemu direktno i neometano komuniciramo s AI modelom pomoći da se izdvojimo iz matrice i razmišljamo svojom glavom ili ćemo baš zbog toga zauvijek ostati njena mikro-čestica? Vjerujem da će od samog AI-a na to više utjecati oni koji će biti u prilici odrediti što nam AI smije ili ne smije pokazati tj. odgovoriti.
Nema brige za WWW, iako je AI izazvao pravi zemljotres, način na koji ga ljudi koriste će odrediti njegovu budućnost pa tako i budućnost svih nas. Pitanje je samo jesmo li svjesni te vrlo bitne činjenice. AI nije problem, a sumnjam i da je rješenje naših online i offline glavobolja. Na pamet mi pada nekoliko većih problema koji bi mogli biti ključni za opstanak ili propast WWW-a, ali i za opstanak modernog društva, nadam se ne i čovječanstva
Prvi problem je način na koji se ljudi identificiraju s informacijama, nasumično pročitanim u objavama na društvenim mrežama ili ciljano traženim i isporučenim u obliku AI odgovora. Kačimo se na crtice teksta koje mogu i ne moraju biti provjerene ili istinite i voljni smo o njima voditi rasprave, svađe pa čak i ratove.
Drugi problem je način na koji se ljudi identificiraju s određenim brandom tj. uslugom, a taj problem je bio prisutan i puno prije pojave WWW-a, bilo da se radi o revolverašu koji je na Divljem zapadu ubijao isključivo s određenom markom revolvera ili da se radi o influenceru koji se kune u točno određeni AI model i kojeg entuzijastično promovira na X-u ili LinkedIN-u kao da time spašava svijet, svjestan da je za isti čuo prije nekoliko sati, ali eto, možda mu onaj affiliate link na dnu objave i donese koji cent pa zašto ne bi malo uljepšao još jednu apsolutno nevažnu informaciju.
Naravno, tu je još bezbroj kategorija influensera koji dominiraju količinom informacija koje isporučuju. Svi su vrlo iskreni i dobronamjerni, a pritom svi nešto prodaju. Ljudi, pogotovo djeca, te informacije primaju zdravo za gotovo, a filteri za glupost, naravno, ne postoje. Došli smo do trenutka u kojem popularni i manje popularni kvazi-stručnjaci odjednom dobivaju alat s kojim mogu generirati sadržaj “jednim klikom”, a AI modeli već sada imaju problem prepoznati što je stvarno, a što nije pa uz sav ljudski stvoren sadržaj prežvakuju i ranije generirani AI sadržaj. Na neki način AI sam sebe konzumira, a to možda dovede i do nekog AI ludila, ne znam. Ako se to i desi, mi vjerojatno nećemo znati.
Sustav koji zaradu od trgovine tj. poreze od te zarade stavlja na prvo mjesto je veća prijetnja od AI-a. AI je samo alat iza kojeg stoji kod. Iza sustava stoji namjera. Taj sustav oblikuje nas i naše društvo, a tragikomično je da je postao sam sebi svrha. Naravno, danas više ne govorimo o lokalnom sustavu jer smo manje-više svi povezani globalno. Postali smo jedno veliko mega-društvo u kojem se isprepliću ideologije, tradicije, religije, sportska natjecanja, tinejdžerski trendovi, hejtanje na steroidima i ratovi. Evo, koliko čujem, danas u prave ratove ubacuju elemente video igara. Igramo se ubijanja. Informacije s drugog kraja svijeta u realnom vremenu utječu na našu svijest i našu okolinu, što zapravo i nema logike, ali ima logike onima koji i dalje određuju kako će se informacije distribuirati. Čini se da više ne kontrolirao ni vlastite misli, možda ih nikada niti nismo kontrolirali.
Hoće li mogućnost da o svemu direktno i neometano komuniciramo s AI modelom pomoći da se izdvojimo iz matrice i razmišljamo svojom glavom ili ćemo baš zbog toga zauvijek ostati njena mikro-čestica? Vjerujem da će od samog AI-a na to više utjecati oni koji će biti u prilici odrediti što nam AI smije ili ne smije pokazati tj. odgovoriti.
Djeca danas odrastaju uvjereni da su tražilice, igre, gazirana pića, društvene mreže i razne AI modeli nešto što je tu od postanka svijeta te im pristupaju raširenih ruku i s onim blentavim osmijehom na licu, nesvjesni da su već odavno postali korisnici-ovisnici, a ne samo korisnici-korisnici komercijalnih proizvoda. Proizvoda čiji proizvođači istovremeno ovise o tim korisnicima-ovisnicima tj. svima nama, samo nam to ne žele dati jasno do znanja, u školi, na televiziji niti u tekstu opisa tih proizvoda.
WALL-E, Idiocracy, Futurama, Total Recall, a možda u čak i Blade Runner. Mislim da se naša budućnost krije iza nekog od tih naslova, ako ne i svih njih. AI nas vjerojatno neće uništiti, ali bi nas zato mogao spasiti nekakav napredni sustav kontrole gluposti i možda nam baš oko toga AI pomogne. Za kraj, jedan citat od prije šezdesetak i više godina. Neću napisati čiji kako znatiželjnima ne bih uskratio možda i posljednje googlanje u životu.
Once, men turned their thinking over to machines in the hope that this would set them free. But that only permitted other men with machines to enslave them.
Fotografije: Unsplash+, Canva, privatni arhiv
