Iako današnje kapitalističko društvo na perfekcionizam gleda kao na poželjnu osobinu koja osigurava predan i besprijekoran rad, takav mentalni sklop dolazi uz vrlo visoku cijenu. Pojedinci s perfekcionističkim tendencijama programirani su razmišljati na način da uvijek mogu bolje. Kao što Konstrakta u svojoj novoj pjesmi kaže – sve to može mnogo bolje, više, brže, jače… No prepustimo li kormilo takvom mindsetu, mogli bismo se neopisivo lako dovesti do stadija burn outa, anksioznosti i kroničnog nezadovoljstva.
Kao i većina obrazaca ponašanja, perfekcionizam svoj korijen vuče iz djetinjstva, odnosno načina na koji smo odgojeni. Ukoliko ste odrastali uz roditelje koji su visoko vrednovali akademski uspjeh, ljubav i nježnost iskazivali samo kada biste uspješno izvršili zadatak, kažnjavali vas za svaki subpar rezultat ili učestalo uspoređivali s vršnjacima, za očekivati je da ćete u odrasloj dobi iskazivati naznake perfekcionizma. Sve ono što smo usvojili u ranim godinama života, toliko je duboko utkano u našu ličnost da je ponekad iznimno teško napraviti distinkciju između naučenog obrasca i našeg istinskog temperamenta.
Djeca-perfekcionisti
Djeca-perfekcionisti tako odrastaju u odrasle osobe koje u svaki novoostvareni odnos projiciraju ono ranije naučeno. Upravo je to razlog zašto većina perfekcionista pokazuje people pleasing tendencije, odnosno pokušaj potpuno nekritičkog udovoljavanja drugima. Psiholozi se slažu da iza spomenutog ponašanja stoji jedna temeljna potreba – ona za sigurnošću i prihvaćanjem. Svaki put kad perfekcionist upita „Jesam li dovoljno dobar? Što još mogu učiniti?“ zapravo pita „Jesam li napokon siguran? Hoćete li me sada prihvatiti?“
Za perfekcioniste je također karakteristična primjena jednog standarda za okolinu te potpuno drugog za sebe.
Dok će za druge bez ikakvog problema pronaći (realna) opravdanja za pogreške, za sebe ne priznaju ništa manje od savršene izvedbe. To, paradoksalno, učestalo dovodi do odgađanja i kronične prokrastinacije jer je strah od neuspjeha paralizirajuće snažan. Ako nije besprijekorno iz prve, ni ne vrijedi pokušavati. Posljedično, takvo odgađanje dovodi do još veće razine stresa i suludo visokih očekivanja koja zatim u potpunosti blokiraju ikakvu akciju te začarani ciklus kreće ispočetka.
Zašto perfekcionisti teško donose odluke?
Nije rijetkost da perfekcionisti iznimno teško donose odluke. Nebitno je radi li se o životno važnim pitanjima ili nečem jednostavnom poput izbora restorana za večeru – njihov analitički mozak vagat će opcije do iznemoglosti. Takav način funkcioniranja nesumnjivo iscrpljuje, a psiholog Gerd Gigerenzer nudi praktičan savjet kako tome doskočiti i olakšati si život. Umjesto beskrajnog analiziranja svih mogućih opcija te njihovih eventualnih pozitivnih i negativnih posljedica, Gigerenzer zagovara tzv. „uzmi najboljeg“ pristup. Takav pristup pretpostavlja kako je za odluku dovoljan jedan razlikovni kriterij, a svaka opsežnija analiza samo će povećati rizik konfuzije. Sastoji se od tri koraka:
Pretraživanje. Potraži razloge (kriterije) i poredaj ih po važnosti.
Zaustavljanje. Zaustavi pretragu u trenu u kojem se ponuđene alternative razlikuju prema jednom kriteriju.
Odlučivanje. Odaberi alternativu na koju navedeni kriterij upućuje.
Intuitivno donošenje odluke na temelju samo jednog kriterija
Prema Gigerenzeru, intuitivno donošenje odluka na temelju samo jednog kriterija korisno je u situacijama nemogućnosti predviđanja svih potencijalnih ishoda te onda kada je brzina donošenja odluke važan faktor. On smatra kako sve naše odluke ne moraju biti idealne, za neke je sasvim u redu da su naprosto „dovoljno dobre“.
Koncept dovoljno dobrog nešto je s čime se perfekcionisti iznimno muče te će zasigurno biti potrebno određeno vrijeme kako bi izloženi princip uspješno usvojili. Međutim, ovakav pristup uvelike može olakšati život i pomoći u uspostavljanju unutarnjeg mira svima onima čiji um radi bez trena predaha. Odmor je također nešto što perfekcionistima djeluje gotovo neprirodno.
Pomoć pri odmaranju
Za razliku od ostalih ljudi koji nerijetko traže savjet za bolju uspostavu discipline, perfekcionistima je potrebna pomoć pri odmaranju. U njihov je mentalni sklop duboko utkana ideja da je odmor nešto što treba zaslužiti, a ne temeljna potreba svakog živog bića. Osobe koje krasi perfekcionizam lako ćete prepoznati po tome što čak i kada naizgled ne rade ništa, zapravo su preokupirani planiranjem budućih aktivnosti ili seciranjem prošlih u kojima su „mogli nešto odraditi malo drugačije i bolje“.
Iz tog razloga, većina živi u stanju kroničnog stresa i preopterećenosti što pogubno djeluje na fizičko i mentalno zdravlje. Ukoliko ste se u svemu opisanom pronašli, ne očajavajte. Prvi korak ka rješavanju problema njegovo je prepoznavanje, a u ponudi je mnoštvo alata kojima si možete pomoći. Za početak, identificirajte uzrok vašeg perfekcionizma, a kako ne biste iznova upali u zamku samokritike, nije loše obratiti se stručnjaku koji će vas voditi kroz taj proces. Osim psihoterapeutskih razgovora, razmislite o tome da počnete prakticirati mindfulness, svjesno izdvajati vrijeme za odmor te prihvatite kako je ponekad „dovoljno dobro“ najbolje što možete učiniti za sebe.
Naslovna fotografija: Unsplash
