DRUŠTVENA IGRA ‘IMPOSTOR’: 3 stvari koje sam naučila igrajući ‘Varalicu’ na plaži

Nika Kovačić
25.01.2026.

Društvene igre uvijek su imale moć otkrivanja karaktera: tko vara u Monopoliju, tko u Pictionaryju gubi živce, a tko u Scrabbleu glumi da zna engleski. No „Varalica“ – poznata i kao Impostor, Spyfall ili Who’s the Spy? – ide korak dalje.

Pravila su jednostavna: svi za stolom (ili ručnikom na plaži) znaju jednu riječ, osim jednog ili dvoje. Oni su „varalice“. Njihov zadatak je ne otkriti da blefiraju, dok ostali pokušavaju pronaći uljeza. Igrači redom daju tragove: dovoljno jasne da pokažu da znaju riječ, ali ne previše očite da je varalica ne bi lako pogodio. U tom napetom prostoru između istine i laži krije se pravi triler.

Kažu da igra potječe iz popularnih party-igara s početka 2000-tih, iako korijene vuče još od društvenih improvizacijskih igara tipa „Mafia“. Dakle, ništa novo – osim spoznaje da se ljudi stoljećima rado zabavljaju pretvarajući se da znaju više nego što znaju.

No što igrati na plaži ako vam je dosadio Uno? Pijesak u kosi, sol na koži i ekipa s koktelima koja pokušava pogoditi zašto je „borovnica“ dobar trag za riječ „stol“. Idealna kulisa za male psihološke eksperimente. I tri stvari možete naučiti. Osim, naravno, ako ne pretjerate s koktelima.

Iluzija asimetričnog uvida

Psiholozi to zovu iluzija asimetričnog uvida – uvjerenje da druge čitamo bolje nego oni nas. U „Varalici“ se ta iluzija raspada: ti misliš da znaš tko blefira, on misli da znaš, ti misliš da on zna da ti znaš… Ukratko, meta na meti, i nitko više nije siguran u ništa. Paradoksalno, taj kolaps daje neku vrstu olakšanja – shvatiš da nitko zapravo nije otvorena knjiga.

Iluzija introspekcije

Tu nastupa iluzija introspekcije – vjerujemo da imamo jasan uvid u vlastite misli, ali istina je da često improviziramo. U igri se to pokaže kad pokušavaš objasniti zašto si rekao baš tu asocijaciju. Ponekad je razlog sasvim banalan („jer mi je to prvo palo na pamet“), ali ti ga naknadno racionaliziraš kao da iza svega stoji duboka logika. Spoiler: nema je.

Laganje nije tek izgovaranje nečega što nije istina—ono aktivira dodatne moždane zone: frontalni polarni korteks (BA10), zadužen za strateško planiranje, i premotorni te parijetalni korteks, za izbor prave neistine.

Othellova pogreška

Najzabavnija zamka je tzv. Othellova pogreška – vjerovanje da nervoza automatski znači laž. A zapravo, netko može drhtati jer ga je upravo upiknuo komarac, jer ne zna pravila, nije gledao kultni film, prestar je da skuži asocijaciju ili jer ga svi optužuju. „Varalica“ stalno testira tu granicu: tko se preznojava jer vara, a tko jer ga optužuju da vara? U životu, baš kao i u igri, razlika je tanja nego što mislimo.

Ako netko izgleda nervozno, ne znači da laže – možda je samo… nervozan.

Fotografije: Unsplash+

Pročitaj više

MLAĐE IPAK NIJE SLAĐE!

6 sjajnih epizoda HBO serije nastale prema istoimenom romanu Audrey Niffenegger i 10 lekcija o životu koje smo izvukli na putovanju kroz vrijeme

UKALKULIRAJTE GA NA VRIJEME

Ne, one nisu Shakespears Sisters nego Moonsisters! Upoznajte Lieke i Jetteke van Lexmond, Nizozemke koje će vam otkriti što možete očekivati ove godine od nadolazećih Mjesečevih mijena, ali i super Mjeseca

Od parapsihologije do roditeljskih opravdanja: Zašto trebamo mit o djeci koja ne pripadaju ovom svijetu?

Jeste li se ikada poželjeli osjećati sretnije, smirenije, samopouzdanije? Jeste li jednako toliko puta upali u zamku traženja instant-savjeta za postizanje tih ugodnih emocija, samo kako biste se u konačnici osjećali još nezadovoljnije jer „samo misli pozitivno“ nije urodilo plodom? Što ako bih vam rekla da postoji način za prevariti kemiju vlastitog mozga i istrenirati se na postizanje željenog emocionalnog stanja na zahtjev?

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.