Jeste li spakirali kofere? Vratili se u realnost svakodnevice? Pozdravili pijesak, sol, valove i na rastanku ih sjetno pogledali preko ramena? Što biste bili spremni dati za ljeto koje nikada ne završava?
Ono je toliko više od godišnjeg doba – ljeto je emocija, doživljaj, prilika da se prepustimo onome što smatramo zabranjenim voćem. Je li to neočekivana romansa, gastro hedonizamili naprosto isključen mobitel, potpuno je nevažno – bitna je tek činjenica da smo ljeti skloniji otpustiti kočnicu. Ne čudi, stoga, beznadna zaljubljenost u taj period u kojemu sunčeve zrake rastapaju pravila. Međutim, kažu da su sve velike ljubavi tragične, a ni ova koju osjećamo prema ljetu nije uspjela izmaknuti toj sudbini. Je li upravo to ono što ga čini magičnim? Spoznaja da jednom godišnje otvaramo vrata ka slobodi, samo kako bismo ih s prvim otpalim lišćem bili primorani zatvoriti?
Sva moja ljeta već gotovo dva desetljeća prebivaju u pjesmi – u melodiji koja početnim taktovima proustovski evocira uspomene kao i u stihovima koji otriježnjujuće podsjećaju da ništa nije vječno. Dobrodošli u moju vremensku kapsulu – slobodno je, prema potrebi, posudite i pohranite u nju ono vama najvrjednije od tih devedesetak očaravajućih dana.
„Strawberries, cherries and an angel’s kiss in spring / My summer wine is really made from all these things / Take off your silver spurs and help me pass the time / And I will give to you summer wine“
Bijeg od stvarnosti
Prigušen, isprva nježan, ali neopisivo zavodljiv ženski glas, baš poput ljeta eterično nudi ono o čemu smo donedavno maštali, a čemu se sada bez zadrške možemo prepustiti. Gutljaj vina kojim mami više je od samoga pića, ono je iskustvo – opojno, neodoljivo, tajanstveno. Takav poziv na bijeg od stvarnosti i sanjivo uranjanje u užitke teško se odbija, a mi, zavedeni ljetnim obećanjima, ostavljamo nepotreban teret i bezglavo se prepuštamo…
„I walked in town on silver spurs that jingled to / A song that I had only sang to just a few / She saw my silver spurs and said – Let’s pass some time / And I will give to you summer wine“
Najdublje čežnje i predaja ljetnoj sudbini
Naše najdublje čežnje koje inače vješto skrivamo odjednom izlaze na površinu te ih, poneseni trenutkom, predajemo ljetnoj sudbini. Što je ono čemu ste se nadali? Zora na plaži u zagrljaju stranca? Napuštanje obveza i odgovornosti? Udah punim plućima? Grlen smijeh? Zaborav? Što god bilo, ovdje je, nadohvat ruke…
„My eyes grew heavy and my lips, they could not speak / I tried to get up, but I couldn’t find my feet / She reassured me with an unfamiliar line / And then she gave to me more summer wine“
Iluzija kratkog vijeka
Stvarnost smo, barem na trenutak, uspješno ostavili iza sebe. Bilo da je riječ o prolaznoj romansi, tišini ljetnih noći ili novootkrivenoj slobodi, bivamo zavedeni ljetnim obećanjima. Ipak, duboko u sebi znamo da su ona kratkoga vijeka. No iluzija je prelijepa da bismo je tek tako napustili, stoga odvraćamo pogled od realnost koja vreba na horizontu i pružamo ruke ka novoj dozi eskapizma…
„When I woke up, the sun was shining in my eyes / My silver spurs were gone, my head felt twice its size / She took my silver spurs, a dollar and a dime / And left me cravin’ for more summer wine“
Mamurno buđenje iz ljetnoga sna
Bajkoviti trenuci užitka sada su iza nas, a sloboda kojoj smo se zaneseno prepuštali nestala je. Ostaje tek gorka praznina te žudnja za onime što je najednom izvan dosega. Proživljeno ljeto postaje tek sjećanje kojemu se gotovo ovisnički vraćamo, nadajući se da ćemo dogodine iskusiti slično…
Summer Wine u svojoj originalnoj verziji edenski zavodi nepopravljive zaljubljenike u ljeto još od davne 1967. godine. Prepjev je rijetko kad bolji od originala, no mom ljetnom vinu život su obradom udahnuli Ville Valo i Natalia Avelon. Avelon, kao personifikacija ljeta, pjesmu započinje nenametljivim šapatom da bi, sa svakim ponavljanjem refrena, njezin glas postajao sve snažniji i odrješitiji – baš poput opojnog ljetnog zagrljaja u koji se svake godine iznova bespomoćno zaplićemo. Kraj je začinila pobjedonosnim osmijehom kojim kao da u ime tog sanjivog godišnjeg doba poručuje – karusel ljetne žudnje nikada se ne prestaje okretati.
Fotografije: Lea Tomac
