Kada je u pitanju pop kultura, nas rođene u devedesetima zauvijek povezuje nekoliko nepogrešivih simbola: mobiteli na preklop za dramatično prekidanje poziva, traperice apsurdno niskoga struka i spajanje na internet uz iritantno piskutanje modema. No prije svega toga, postojala je Ona. Pop princeza. Miss American Dream. Jedna jedina. Britney Spears.
Ne znam za vas, no mi smo u osnovnjaku pjevušili Oops I Did It Again i Toxic, potpuno nesvjesni značenja stihova, a za vrijeme odmora osmišljavali prateće koreografije. Brit je bila naš idol, a tko god se u školi pojavio s njezinim CD-om u discmanu (mlađe generacije, slobodno proguglajte), automatski je stjecao status razredne zvijezde. Ta dječja ljubav trajala je do 2007. godine ili, preciznije rečeno, do njezina incidenta koji je uključivao brijanje glave praćeno nemilosrdnim blicevima paparazza.
Najednom je naša heroina proglašena „luđakinjom“, a naši mladi, još uvijek nepotpuno razvijeni mozgovi nisu znali što učiniti s tom informacijom. Ako piše u svim svjetskim magazinima, mora da je istina, zar ne? Smijemo li je i dalje smatrati miljenicom? Je li ludost zarazna? Možda bismo trebali početi pjevušiti nešto drugo… Trebale su proći godine da nam se prefrontalni korteks u potpunosti razvije, a klikeri prorade i upitaju – čekajte malo, je li Brit uistinu zaslužila titulu „luđakinje“ ili se u pozadini krilo nešto daleko složenije i mračnije?
Baby voice ili dubok glas?
Spears je od samoga početka bila dijete reflektora. Prve scenske nastupe ostvarila je još kao djevojčica, nastupajući u The Mickey Mouse klubu u kojemu je njezin talent prepoznat kao visoko unovčiv. Međutim, prirodno hrapav i dubok glas nije se uklapao u Miss American Dream imidž, stoga je Spears bila prisiljena uvježbati dobro nam znan ‘baby voice’, uz producentsko objašnjenje da je upravo to ono što prolazi na tržištu. I (tinejdžerska) zvijezda je rođena – njezin debitantski album Baby One More Time zasjeo je na top ljestvice, a trajno oštećenje glasnica nikome se nije učinilo kao prevelika cijena za to.
Nastavila je nizati hit za hitom, a osim što su njezin lik i djela dosegli status pop fenomena, Spears je, osim toga (ili možda baš upravo zbog toga), postala financijska osovina cijele svoje obitelji. I to puno prije no što je uopće zagazila u punoljetnost – ogromni prihodi od albuma, turneja i promo kampanja učinili su je glavnim izvorom prihoda za širi obiteljski krug još u tinejdžerskim danima. U naknadnim intervjuima te sudskim dokumentima koji su godinama kasnije isplivali na površinu, utvrđeno je kako je Spears desetljećima bila jedina odgovorna za uzdržavanje uže i šire obitelji te brojnih zaposlenika, od dobi u kojoj su njezini vršnjaci bili odgovorni tek za izbor srednje škole ili fakulteta.
Cijena slave
Cijenu slave je, osim preranom financijskom odgovornošću, platila i kontinuiranim medijskim razapinjanjem. Medijski tretman Britney Spears od samoga je početka bio iznimno problematičan. Još kao maloljetnica, u gotovo svakom intervjuu rešetana je krajnje neprikladnim, senzacionalističkim pitanjima o vlastitome tijelu, djevičanstvu i seksualnosti. U adolescentskim godinama, koje su same po sebi razdoblje burnih promjena i preispitivanja, Spears je oduzeto pravo na minimum privatnosti, a sve što je ikada rekla (ili pak odbila reći) poslužilo je kao nova sočna naslovnica tabloida.
Situacija se nije popravila ni nakon što je Spears odrasla, štoviše, razina medijskog zadiranja u njezinu privatnost dosegla je do tada neviđene razmjere. U ranim dvijetisućitima, Spears je glasila za jednu od najfotografiranijih osoba na svijetu, a svaki njen korak za paparazze je bio fair game – od odlazaka u dućan, privatnih putovanja pa sve do vremena koje je provodila s maloljetnom djecom. Posebno je pamtljiv, ali i tragičan incident koji se dogodio kada je uplakana Spears, bježeći od horde paparazza, s novorođenim sinom utrčala u obližnji kafić i plačući preklinjala da zaključaju vrata kako bi u miru mogla nahraniti sina. Umjesto suosjećanjem, novopečenu majku mediji su počastili novom porcijom „ekskluzivnih fotografija“ okinutih kroz staklo kafića, koje su ubrzo obišle svijet.
Medijski skandal i borba za skrbništvo
Vrhunac medijskog cirkusa dogodio se 2007. godine kada je, dovedena do samoga ruba zbog apsolutnog manjka privatnosti i poštovanja, u trenutku vidne rastresenosti obrijala glavu. Tabloidi su zadovoljno trljali ruke i spomenuti čin opisali kao senzaciju i spektakl, a njoj priskrbili titulu „luđakinje“. Gotovo se nitko nije zapitao je li posrijedi očajnički vapaj za kontrolom nad vlastitim tijelom, vremenom i postupcima…
Zahvaljujući opisanom incidentu, za Spears su uslijedile hospitalizacije te privremeni gubitak skrbništva nad djecom, a sve je kulminiralo kada ju je sud u Los Angelesu 2008. godine prisilno stavio pod pravni institut skrbništva kojim je njezin otac, Jamie Spears, zadobio pravo donošenja svih financijskih, ali i privatnih odluka u njezino ime.
Osim upravljanja cijelom njezinom imovinom, Jamie Spears bio je ovlašten donositi iznimno intimne odluke u ime kćeri, poput odabira dopuštenih i nedopuštenih prijatelja, uređenja doma pa sve do odluka o kontracepciji. Aranžman je trajao punih 13 godina, unatoč brojnim žalbama koje je Spears podnosila, no na koje su se sudovi svakoga puta oglušili. Istovremeno, Spears je za vrijeme trajanja skrbništva izdala neke od svojih najuspješnijih albuma, odradila velik broj svjetskih turneja i ostvarila neto dobit od vrtoglavih 100 milijuna dolara.
Ključno pitanje koje je potaknulo globalnu raspravu glasilo je – kako je osoba koja je proglašena nesposobnom upravljati vlastitim financijama, ali i životom općenito istovremeno sposobna voditi multimilijunske projekte te zarađivati za one koji tim istim financijama upravljaju?
#FreeBritney pokret
Nadalje, procijenjena vrijednost cijele njezine imovine po završetku skrbništva iznosila je oko 60 milijuna dolara, čime se nameće dodatno, no ne manje važno pitanje – što se dogodilo s (pozamašnim) ostatkom i kome je otišao? Opisane nelogičnosti unutar konstrukcije skrbništva, kao i iskazi nekolicine odvjetnika koji su „odstupili od rada na slučaju iz moralnih uvjerenja“, doveli su do globalnog #FreeBritney pokreta. Pokret je započeo kao online inicijativa obožavatelja, no ubrzo je prerastao u međunarodni prosvjed protiv zlouporabe pravnih mehanizama nad osobama s mentalnim poteškoćama te otvorio javnu raspravu o etici medija, pravnome sustavu i disfunkcionalnoj obiteljskoj dinamici.
Zahvaljujući pritisku koji je #FreeBritney izvršio, nakon dugih 13 godina sud je ukinuo skrbništvo nad Spears.
Teško izborena autonimija i novi stil komuniciranja s publikom
Danas Britney Spears živi život koji je, barem formalno, napokon njezin. S javnošću najčešće komunicira putem neobičnih Instagram objava, koje su neki skloni protumačiti kao njezin dugo priželjkivani iskaz slobode, dok ih drugi i dalje promatraju kroz prizmu nestabilnosti.
Odaberemo li biti optimisti, današnju Spears mogli bismo opisati kao ženu koja je napokon udahnula. Prvi puta u životu slobodna je izraziti se onako kako odgovara njoj, a ne njezinu ocu, producentima, menadžerima, publici i tabloidima. Njezin način komunikacije, iako na trenutke kaotičan i sirov, moguće je iščitati kao teško izborenu autonomiju. Spears danas ne pleše za nas, već sama za sebe te podsjeća na to da sloboda nije nužno zapakirana u estetski ugodan oblik. U tom smislu, ona postaje simbol nečeg znatno većeg – žene koja je preživjela prisilan sustav kontrole te sada odbija biti ‘dostupna za uporabu’. Možda je upravo to ono što nas uznemiruje u njezinim objavama; izgubili smo pristup filtriranoj verziji nje i po prvi puta gledamo osobu, a ne projekt.
Pitanje slobode, autonomije i odgovornosti
Naravno, moguća je i druga, pesimističnija verzija. Je li ono čemu danas svjedočimo aftermath previsoke cijene slave? Odrastanje pod svjetlima reflektora, danonoćno medijsko povećalo te godine posramljivanja i dehumaniziranja neminovno ostavljaju dubok trag. Je li #FreeBritney došao prekasno, teret slave nepovratno slomio njen duh, a objave koje danas prezentira dokaz u prilog tome?
Postoji i treća dimenzija, ona o kojoj se najrjeđe govori. Što se točno događa kada osoba koja je godinama živjela pod rigidnom kontrolom odjednom ostane bez nje? Skrbništvo je, unatoč kontroverzama i etičkim dilemama, predstavljalo sustav jasnih pravila i rasporeda. Istina je kako je njegovo ukidanje Spears donijelo potpunu autonomiju, no istovremeno joj je donijelo i potpunu odgovornost. Za nekoga tko je od djetinjstva bio vođen, upravljan i oblikovan, nagla apsolutna sloboda može biti jednako destabilizirajuća koliko i oslobađajuća. Je li upravo to prostor u kojemu se Spears danas nalazi – između euforije slobode i procesa učenja kako živjeti bez nadzora?
A što je u cijeloj toj priči s nama, obožavateljima? Hoćemo li njezine objave analizirati kao simptome ili ih prihvatiti kao pravo odrasle žene da bude nesavršena? Hoćemo li iznova kreirati narativ o ‘propasti’ ili smo voljni priznati da je oporavak rijetko linearan, uredan i fotogeničan? Spears je odavna platila cijenu naše opčinjenosti njome, a cijeli njen život pretvoren je u zabavu za mase. Sada je red na nama, publici, da dokažemo vlastitu zrelost bez potrebe da cijelo njezino postojanje iznova pretvorimo u spektakl.
