Volimo vjerovati da znamo što nas privlači. Da smo sposobni objasniti čime nas netko osvaja te da su naši kriteriji rezultat duboke introspekcije. No je li to zaista tako? Kao što sam početak sugerira – volim vjerovati da jest. Ipak, racio nije bez ograničenja, posebice kada je posrijedi romantika, a najopasnija privlačnost ponekad se rađa upravo iz kriterija koji dobar dio nas drži na pijedestalu – inteligencije.
Iako je ideja o mozgu kao seksualnom organu br.1 prisutna već neko vrijeme, određeni broj ljudi letvicu drži u zavidnim (IQ) visinama. Riječ je o onima koji vlastite sklonosti opisuju kao sapioseksualne, odnosno primarno utemeljene na intelektu. Iako sapioseksualna osoba nije ‘slijepa’ na izgled, njezin će inicijalni interes u rekordnom roku iščeznuti ukoliko su fizički atributi jedino čime se partner može pohvaliti.
Kad iskaznica Mense ne pali
No priča ne staje na golim brojkama IQ vrijednosti – za osvojiti sapioseksualnu osobu nije dovoljno priložiti člansku iskaznicu Mense. Za nju inteligencija nije tek kvocijent ili sposobnost rasprave o apstraktnim teorijama, već kombinacija intelekta, emocionalne dubine, samosvijesti te gotovo neiscrpne znatiželje.
Moderna dejting scena, nažalost, ne olakšava život takvim pojedincima. Iako nam je danas sve, pa tako i romantika, naizgled na dlanu, kultura ‘svajpanja’ nije nešto u čemu se sapioseksualci pronalaze. Svesti svu kompleksnost ljudskoga uma na maleni paragraf kojim se predstavlja na aplikacijama doima se neizvedivo. Oni žude za promišljenim, kompleksnim, mentalno stimulativnim konekcijama. Na papiru, to zvuči kao nepogrešiv kriterij. Tko ne bi želio partnera kome je cjeloživotno učenje prirodna postavka? No stvarnost je, baš poput ljudskoga uma, nerijetko znatno složenija, a ono što nas obara s nogu nije nužno inteligencija sama po sebi, nego njezini signali.
Brojna psihološka istraživanja pokazuju da je naša sposobnost stvarne procjene tuđe inteligencije iznimno slaba. Umjesto toga, reagiramo na niz površinskih pokazatelja poput samopouzdanja, verbalne fluidnosti, brzine razmišljanja, sposobnosti dominacije u razgovoru i slično. Drugim riječima, bivamo zavedeni performansom inteligencije. A postoje li bolji performeri od narcisoidnih ličnosti?
Zašto nam se narcis može učiniti kao jackpot?
Narcisoidne osobe, osobito u ranim fazama upoznavanja, briljiraju u scenskoj prezentaciji. Elokventni su, naizgled samopouzdani, beskrajno karizmatični te sposobni voditi razgovor poput kakvog intelektualnog duela. Osobi koja žudi za mentalnom konekcijom, upoznavanje takve ličnosti djeluje poput osvajanja dugo sanjanog jackpota. Prvotna nevjerica brzo prelazi u ekstazu – je li moguće da su u ovom užurbanom, površnom svijetu upoznali nekoga tko ih razumije?! Kakva sreća! Ispred njih napokon je osoba o kakvoj su sanjali – inteligentna, šarmantna, s umom oštrim poput britve i, baš zbog toga, toliko prokleto neodoljiva. Međutim, ono što djeluje kao dubina u narcisoidnih ličnosti nije ništa više od dobro ušminkanog plićaka.
Mračna trijada
Iako su psihološka istraživanja tzv. mračne trijade kojoj narcisoidnost pripada uistinu potvrdila nešto viši stupanj inteligencije osoba s NPD-om, jedna ključna stavka ipak im nedostaje – sposobnost autorefleksije. Istinski inteligentna, uravnotežena osoba kontinuirano propituje sebe i vlastite stavove, pokazuje znatiželju, a ne gotovo diktatorsku sigurnost te joj nije mrsko korigirati uvjerenja jednom kada je suočena s kvalitetnijim argumentima.
Narcisoidni performans, s druge strane, ne traži dijalog nego bezrezervno divljenje. Priznavanje pogreške u njihovu vokabularu ne postoji jer bi takvo što značilo narušavanje imidža superiornosti, a upravo je to ono što održava cijelu konstrukciju. U odnosu s narcisom, osoba se ne zaljubljuje u inteligenciju, već u njezinu iznimno uvjerljivu imitaciju.
Dubinsko zanimanje ili samo refleksija vaših interesa?
Razlika isprva nije očita. Tek s vremenom postaje jasno da odnos nikada nije bio utemeljen na razmjeni ideja nego na natjecanju u kojemu narcis pod svaku cijenu mora pokazati kako su njegovi zubi oštriji. Narcisoidne ličnosti iznimno su vješte u prepoznavanju tuđih vrijednosti i njihovu zrcaljenju. Zanima li vas umjetnost, razgovori će voditi prema galerijama i kazalištima. Fascinira li vas povijest, otvarat će se teme velikih bitaka i ideologija. Ono što doživljavate kao kompatibilnost često je tek pažljivo pogođena refleksija vaših interesa. Dokle god ona funkcionira, odnos djeluje gotovo idealno.
Potreba za kontrolom, umanjivanjem i nadmoći
No u trenutku kada se naruši, kada narcisov intelekt pokaže manjkavosti, a vaša kompetencija ostane stabilna i utemeljena, dinamika odnosa naglo se mijenja. Na scenu stupa ono što je dotad bilo skriveno – narcistička potreba za kontrolom, umanjivanjem i nadmoći. Takav rasplet neminovno ostavlja gorak okus te otvara pitanje jesu li vas vlastiti kriteriji iznevjerili. Je li inteligencija više teret nego blagoslov, a vaša privlačnost ka istoj tek slaba točka koje se potrebno riješiti?
Scenarij djeluje odviše pesimistično, stoga vrijedi napraviti maleni zaokret. Nije riječ o tome da je privlačnost prema inteligenciji problem. Naprotiv, ona je nerijetko znak znatiželje, otvorenosti te želje za rastom. Svaka veza koja započinje snažnom intelektualnom privlačnošću nosi obećanje nečeg rijetkog – susreta sličnih, kompleksnih umova. No prava intelektualna kompatibilnost neodvojiva je od uzajamnog poštovanja i emocionalne, a ne samo kognitivne inteligencije. To je ono što je razlikuje od zamke odnosa s narcisoidnim pojedincima, u koju oni slabi na intelekt odviše često upadaju. Možda je zato najzreliji oblik sapioseksualnosti onaj koji ne žudi tek za briljantnošću i oštrinom misli nego i za mekoćom karaktera. Istinska inteligencija ne pokušava impresionirati, ona pokušava razumjeti.
Fotografije: Unsplash+
