9 VAŽNIH LEKCIJA

ALBRECHT DÜRER, PRVI SUPERSTAR: Što od vrhunskog renesansnog majstora možemo naučiti o samospoznaji, selfiejima, brendiranju i zaštiti autorskih prava

Aleksandra Orlić
16.04.2023.

Pola tisućljeća prije nego što je svijet postao globalno selo, jedan je umjetnik hrabro svoje lice stavio u centar okvira. Nakon što je postao sam svoj producent, a uskoro i prva međunarodno poznata umjetnička zvijezda, morao se dosjetiti kako stati na kraj krivotvorinama te kako se nositi s teretom slave i svojim unutarnjim previranjima

Puno prije nego što je Andy Warhol prognozirao da ćemo živjeti u svijetu u kojem će svatko imati priliku postati poznat barem na 15 minuta, bilo pomoću male crne kutije zvane mobitel ili nekih drugih posrednika i platformi, velike korporacije poželjele su nam prodavati sreću koja se krije iza monograma, a osnivači startupova priču o nenadanom uspjehu i slavi, jedan drugi likovnjak i genije je sve to i proveo u djelo. Uostalom, možete li se sjetiti neke izložbe o pop kulturi i selfiejima koja ne uključuje Albrechta Dürera, njemačkog genijalca koji je svojim autoportretima izveo neku vrstu kopernikanskog obrata jer je ‘božansko oko’ smjestio unutar samog sebe. No nisu autoportreti i putovanje u vlastitu percepciju jedino čime nas gospodin Dürer može impresionirati. Slijedi devet lekcija koje smo izvukli iz sjajnog dokumentarca ‘Albrecht Dürer – Le mystère des autoportraits’.

Bunt se isplati: Express Yourself

Da Amerikanci snimaju filmu o slavnom njemačkom slikaru, kladimo se da bi se fokusirali na tinejdžerske godine kada je mali Albrecht ‘prekinuo naukovanje’ i svom ocu zlataru rekao: ‘Ne, ne želim krenuti tvojim stopama‘ i prkosno uzeo konveksno ogledalo kako bi se u trinaestoj godini zagledao sebi duboko u oči, pardon, dušu i nacrtao prvi autoportret. Rad u kompliciranoj tehnici srebrenke, gdje nema puno popravaka, a crtež možete ugledati tek kada čestice srebra oksidiraju (dakle, neka vrsta preteče fotografije), smatra se prvim Dürerovim autoportretom i prauzorom današnjih selfieja. A njegov ispruženi kažiprst kao da nam pokazuje budućnost i nagovještava ono što će tek doći kada nakon tri godine provedene kod majstora Wolgemuta krene u samostalne vode.

Od obrtnika do princa

Ne znamo kakav bi poslovni i umjetnički tijek imao Albrechtov život da je živio u današnje doba start-upova, self-made umjetnika i državnih poticaja, ali tadašnje vrijeme imalo je druga pravila. A jedno od njih je glasilo i – sorry, ali nema obrta bez unosne ženidbe. Stoga je Albrechtov otac brže-bolje dogovorio vjenčanje s bogatom Anges Frey koja je svojim mirazom (današnji pandan iznosu od 200.000 eura), a kasnije i dubokim razumijevanjem činjenice da je muž često odsutan (na radu u Italiji), omogućila prve majstorove korake, kao i kasniji razvoj njegove vrtoglave karijere.

Kultura selfieja: Tajna je skrivena u meni!

No pravi obrat i to onaj koji se tiče unutarnje preobrazbe, odnosno kako se umjetnik sam doživljava, dogodio se puno kasnije, i to zahvaljujući putovanju u čudesnu Veneciju u kojoj su cvjetale renesansa, ali i trgovina. Naime, sve dotad umjetnici su se držali pravila koje kaže – skromnost je vrlina, a ako se pak želite ovjekovječiti, pobrinite se da to bude negdje u kutu slike, po mogućnosti u tami i dubokoj poniznosti. Kada se vratio sa svojeg prvog putovanja u Veneciju, na kojem je upoznao majstore poput Mantegne i Bellinija, Albrecht Dürer stvara prve autoportrete na kojima više nije prikazan kao običan obrtnik nego pravi pravcati princ. Duga kosa, raskošni plaštevi te rukavice koje trebaju skriti ‘ruke obrtnika’. I neće trebati dugo čekati da Albrecht u svojoj 29. godini, 1500. godine, naslika svoj čuveni autoportret s dugom kovrčavom kosom u krznenom ogrtaču, koji uvelike podsjeća na Isusa Krista, kojim kao da je želio poručiti da, uza sve dužno poštovanje vjeri, sam Bog više nije smješten negdje visoko, nego puno bliže –u njegovu tijelu, čime je utro put svim budućim majstorima koji poniru duboko u sebe te svoje vlastito tijelo doživljavaju kao vrstu stroja za opažanje i samospoznaju.

Inicijacijsko putovanje u Veneciju i otkriće perspektive

Prije pola tisućljeća, puno prije nego što je svijet postao globalno selo, nakon što bi mladi završili sa školama, teorijom i praksom, običaj je nalagao da bi se trebali baciti u duboko more te doista upoznati svijet. A to znači samo jedno – putovanje. No što kada nemate love za skupocjene konje, kočije, gondole, jedrenjake ili prve padobrane koje tek u svom atelijeru crta Leonardo da Vinci? Ništa lakše, rekao bi Albrecht koji se u mladim danima jednostavno pješice uputio do Venecije, gdje je i stigao za tri tjedna. Tijekom putovanja Albrecht je radio ono što i današnji influenceri, s tim da on, umjesto fotića, koristi akvarel i slika prizore koje vidi samo za svoju dušu, a koji izgledaju tako suvremeno da često i studenti povijesti umjetnosti misle da su ispali iz doba impresionizma.

Tajna je u umrežavanju i sheranju

A jednom kada ste se otisnuli u daleki svijet i otkrili koliko je velik, logično će biti pomisliti da je drugi važan korak koji trebate poduzeti taj da se povežete. I po mogućnosti počnete koristiti tehniku koja omogućuje da vaš rad, vaše ideje, vaše misli prepozna više od dvoje, troje ljudi u vašoj blizini. I tako je Albrecht Dürer počeo koristiti tehniku gravure, jer je bila jeftinija, brža, jednostavnija, ali je i omogućavala ono što bi se danas zvalo – veći reach. U samo nekoliko godina Albrecht Dürer postao je jedna od prvih međunarodno poznatih zvijezda, podjednako poznat na sjeveru, ali i jugu. Naime, na svojem drugom putovanju u Veneciju, gdje je proveo pune dvije godine, Albrecht dobiva sve više narudžbi i poslova koji mu omogućuju da sve više troši i uživa u bogatstvu i ljepoti La Serenissime.

Sam svoj producent i teret zvan slava

Puno prije društvenih mreža i viralnih postova gravure su bile ono što povezuje svijet, jer ne samo da ih se moglo umnožavati i prodavati, nego su lako putovale svijetom. Umjetnik je vrlo rano ušao u taj biznis pa je jako dobro znao što traže moderni izdavači – i crtača i gravera i tiskara. Stoga se majstor mudro dosjetio da će nuditi tri u jedan usluge, čime će kontrolirati kvalitetu i dobit te uvoditi inovacije. I tako je počela priča o njegovu bogaćenju, uspjehu, ali i slavi. A njegove izjave da se u Veneciji osjeća kao gospodin, a u Nürnbergu kao parazit i nisu baš držale vodu, jer je uskoro kupio i veliku kuću u svom rodnom gradu, a društvo prinčeva, bogataša i uglednika mu je itekako godilo.

Priča o brendiranju: monogram i autobiografski logotip

A što vam je činiti kada postanete tako popularni da vaši radovi, koji su cjenovno i više nego dostupni svima, a ne samo bogatima (pogotovo prizori apokalipse jer su Europljani mislili da nam se 1500. godine sprema smak svijeta), putuju Starim kontinentom, a jednom kada stignu u neke udaljene krajeve, baš se i ne zna tko je autor? Ništa lakše, osmislit ćete svoj monogram i time utrti put modernim žigovima i brendiranju. I stoga, sljedeći put kada poželite neki predmet koji na sebi ima logo LVMH, sjetite se da je prije pola tisućljeća podjednako moćan bio onaj AD. I to tako dobro promišljen da spada u domenu autorskih i umjetničkih živoga. Naime, slovo D smješteno je unutar slova A, a ono pak nalikuje na vrata (prezime Dürer dolazi od riječi za vrata – die Tür). Sorry, Bill Gates i sorry Windowsi, ali čini se da je upravo Albrecht prvi došao na ideju da su njegova djela ulaz u neki drugi svijet.

Zaštita autorskih prava: ‘Pazite, vi razbojnici!

No sam monogram ipak neće biti dovoljan kada postanete tako poznati da vas sve više umjetnika i obrtnika poželi kopirati. Ako i vas obuzme ljutnja, uvijek možete, po uzoru na majstora, otisnuti sljedeće upozorenje! ‘Pazite, vi razbojnici! Znajte da smo dobili privilegij od velikog cara Maksimilijana I., kojim se svakom zabranjuje pravo kopiranja i prodaje ovih slika. Ako unatoč tome i zbog pomame da zaradite prekršite ovu zabranu, bit će vam oduzeta imovina i dovest ćete se u velike nevolje.’

Melankolija i #mentalhealth pitanja

Znamo, povijest je puna zabavnih primjera paralelnih povijesti gdje scenaristi pišu paralelne priče, kao i onih koji daleke pretke pokušavaju smjestiti u današnje doba i povući paralele, ali na devetoj i posljednjoj točki moramo se zapitati kako bi zapravo izgledalo da je Albrecht Dürer naš suvremenik s obzirom na to da je pred kraj života ozbiljno patio od sniženog raspoloženja. Bismo li njegove radove gledali na Instagramu pod hashtagom #mentalhealth ili bi se poput Justina Biebera i Kanyea Westa okrenuo vjeri gdje bi potražio potreban mir, kao što je to Albrecht učinio s učenjem Martina Luthera, ne znamo, ali ostaje činjenice da je njegov bakrorez ‘Melankolija’ i danas jako relevantan. Mističnu alegoriju svakako vrijedi proučiti jer progovara o prokletstvu zvanom ‘previše mogućnosti’, o zagonetkama života i svemu onome što muči svakog čovjeka koji stvara i promišlja – kako premostiti jaz između beskonačnog svijeta i vlastitih ograničenja i sumnji, a što nam je i više nego potrebno u doba inflacije superstarova.

Naslovna fotografija: Albrecht Dürer

Pročitaj više

Milijun funti za šator

Zašto je Tracey Emin, jedna od najvažnijih suvremenih umjetnica, odbila milijun funti da ponovo replicira svoj rad Everyone I Have Ever Slept With 1963–1995 te kako su ready made radovi postali najbrži put do srca publike?

Pokušaj izlječenja mora

Izložba, odnosno multidisciplinarni umjetnički projekt “Pjesme za naše more”, likovne, video i filmske umjetnice Renate Poljak od 29.2.- 17.3.2024. nas očekuje u galeriji Bačva, Doma HDLU. Riječ je o projektu koji istražuje različita polja djelovanja od filozofskog do znanstvenog, od utopije i mitologije do glazbe i njene uloge u povijesti i sadašnjosti. U srcu je projekta ekološka ideja, no ona odudara od aktivizma i ne sadrži doslovne ekološke poruke već se temi prilazi iz potpuno drugog rakursa, poetičnog i utopijskog.

Prilika za kupnju Abadžićevih fotografija

„Abadžić spretno čuva anonimnost modela, no zbog intimne atmosfere imamo osjećaj kao da je poznajemo. Ona kao da je postala arhetip poštivanja žena. Ponekad je ona u prvome planu, katkad je prekrivena velom, a kad nije odmah tu, kroz rapsodiju svjetlosti i sjene tražimo je pogledom.“ Izložba „Aktovi“ Stanka Abadžića otvarena je 17. veljače u 19:00 sati u zagrebačkoj Laubi, a trajat će do 25. veljače.

Potresna knjiga danske književne zvijezde Tove Ditlevsen vodi nas na putovanje u središte tame, ali isto tako upoznaje sa žilavom kreativnom i ljubavnom snagom glavne junakinje koja živi i osjeća Kopenhagen svoje mladosti

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.