Vinkovčanka sa splitskom adresom u djetinjstvu je doduše sanjala da će kada odraste biti književnica, no tko kaže da put do cilja mora biti pravocrtan, jer u međuvremenu je Ana Marija završila srednju medicinsku školu, diplomirala na Umjetničkoj akademiji u Splitu, oduševila svekoliku javnost autorskim projektom ‘Domaši’, a za koji je sama potpisala tekst, režiju i izvedbu, osvojila Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu u predstavi “Zbunjoza i nagradu za najbolju epizodnu ulogu Bjanke u “Kroćenju goropadnice”.
No tu naravno njenim talentima nije kraj jer Ana Marija Veselčić je u međuvremenu izbacila i super pjesmu pod nazivom ‘Led’, koja nas je odmah zavela svojom toplinom jer stvara odličan groove na drum ‘n’ bass ritam. Iako se čovjek teško može suzdržati od plesa, u nekom trenu nam je bilo jasno da se moramo skulirati, staviti led na zaigrane prste i nazvati Anamariju da joj postavimo par vrućih pitanja.
Ana Marija Veselčić, imate prekrasno i vedro ime, no zašto ste ga skratili u AMV? Utjecaj kulture DJ-inga, umjetnički koncept ili samo način da uvedete reda u brojne karijere?
Moram priznati da nisam o tome pretjerano razmišljala, učinilo mi se u trenutku zabavno igrati svojim inicijalima, a nešto prije cijele priče s pjesmom, netko je (za potrebe priče nazvat ćemo ga Domo) bacio bazu AMV i odlučila sam ukrasti. I zvuči dobro, pa zašto ne?
Što inače mislite o trendu umjetničkih imena koja neki glazbenici mijenjaju sa svakim novim albumom?
Ako to umjetnike veseli, ili im nešto znači, ne vidim u tome ništa sporno. Eminem, na čijim sam hitovima odrasla, koristi imena kao neku vrstu igranja sa svojim identitetima. Ako idemo šire od glazbe, autori ih koriste kao pseudonime od pamtivijeka. Sad se mogu sjetiti samo Elene Ferrante. I mi u svakodnevnom životu, na društvenim mrežama koristimo nadimke, skraćenice i catchy imena za nazive svojih profila.
U osnovnoj školi ste učili svirati klavir i violinu, no zašto je glazbena karijera tako dugo čekala? I kako se rodila pjesma ‘Led’?
Da, nekoliko godina sam išla u glazbenu školu, ali sam bila lijena vježbati instrumente. Bila sam kampanjac i nisam imala disciplinu temeljito se i redovito baviti instrumentom. Danas sviram doma gitaru. Iskreno, nisam ozbiljno razmišljala o glazbenoj karijeri, prvenstveno sam glumica. Pjesma `Led` se kuhala davno prije nego što sam ja uopće bila u toj jednadžbi, a ja sam u nju upala spontano, skoro slučajno. Šimu Barbarića znam iz Basketa, kultnog splitskog kafića, gdje u posljednje vrijeme često izlazim. Upoznali smo se preko članova benda `Daske`, na jednoj od kava me pitao bi li ja bila vokal na pjesmi i pristala sam. Nisam se nikad zamišljala u tom žanru, ali svidjela mi se vibra pjesme i suradnja je bila iznimno ugodna. Dosta dobar izlet u muziku, mora se priznat.
Beyonce je odavno priznala da je morala smisliti svoj alter-ego Sashu Fierce koja joj znatno olakšava samopouzdane nastupe na stejdžu. Pristupate li vi pjesama kao glumačkim ulogama, tako da ulazite u tuđu kožu ili otkrivate svoju pravu narav?
Ne znam kako je bilo Beyonce, žena radi cijeli život u muzici, ali mogu razumjeti da za onoliku količinu stresa osmišljavanje alter-ega podiže samopouzdanje. Proces stvaranja glumačkih uloga mi se iz moje perspektive čini lakšim, samim tim što ispred mog kazališta ne stoje tisuće fanova i novinara, koji snimaju i prate svaki moj mig. Također, gluma je prije svega zanat, služim se raznim alatima koje sam stekla na faksu i ulaženje u tuđu kožu mi se čini gotovo nemoguće kad u jednom tjednu igram dvije ili tri različite predstave. Rad na pjesmi `Led` bio je čisti gušt i jako sam zahvalna Šimi Barbariću na prilici.
Je li lakše doprijeti do mlade publike glazbom ili glumom?
Profesionalno se ne bavim dovoljno dugo glazbom da bih bila kompetentna odgovoriti na to pitanje.:)
Koji vam je način izražavanja najviše blizak?
Gluma, naravno, ako me to pitate. Tu sam u kućnim papučama.
Kakvu glazbu bismo mogli naći na vašoj play-listi da vam ukrademo mob?
Može se naći svega, moja playlista je teški paprikaš; od 2pac-a, dr. Dre-a preko Taylor Swift do Linkin Parka, Robert Johnsona, Cardi B, Valentino Bošković, Daske, Selena Gomez, Peggy Lee, stari Magazin, stari Kanye, Fiona Apple, Norah Jones, Black keys, Patti Smith, Majke, Daleka Obala, Zabranjeno pušenje. Dakle paprikaš.
Izvođač koji je najviše utjecao na vas i formirao vas kao umjetnicu?
Eminem. Slušajući njega u srednjoj školi sam brijala da ću biti neka self-made glavna mačka, što god budem bila.
Kada ste zadnji put nekome poslali emoji vatre?
Vjerojatno momku na neki stori, ne znam. Ili prijateljici, isto na stori 🙂
Kako ste se odlučili u spotu isfurati vintage look koji miješa moderan stilski izričaj i nostalgiju? I zašto je danas nostalgija mladima tako važna?
Vintage look se u dogovorima za spot nekako dogodio, osmislila ga je kostimografkinja na spotu, Anna Perlain. U dogovoru s režiserom i montažerom, Marinom Vrcom smo zaključili kako želimo napraviti kontru u odnosu na pjesmu, koja je brza, točnije da spot bude spor. Čini mi se da je miks pjesme i spota uspio, ima kul vibru. Živimo u brzom vremenu, puno toga se događa i moramo priznati da ovo nikako nije idealno vrijeme, a mladi u takvim vremenima, vidjeli smo to i kroz povijest, traže utjehu ili užitak u starim vremenima, romantiziraju ih i dodaju im svoj pečat. Konačno, možemo se složiti da ne postoji puno toga što još možemo izmisliti i stvoriti iz nule, uvijek su to kombinacije starih ideja, trendova i stilova. Ne vidim u tome ništa loše, dapače, kreativne mogućnosti tada postaju beskonačne.
Pjesma ‘Led’ dio je koncepta Šime Barbarića koji radi na producentskom albumu koji će biti objavljen na vinilu krajem sljedeće godine za izdavačku kuću Street Pulse. Možete li nam odati nešto više detalja o nadolazećem albumu?
Iskreno, o tome ne znam puno osim toga da je Šime okupio umjetnike iz raznih žanrova glazbe. On će o tome sigurno znati više 🙂
Znamo da pravi kreativci nikada ne miruju – gdje vas trenutno možemo gledati, čuti i što sve radite?
Trenutno u HNK Split radimo na adaptaciji romana `Crvena voda` Jurice Pavičića u režiji Ivice Buljana. Izlazimo 11. studenog s premijerom. Roman je odličan, a podjela odlična. Osim Nives Ivanković i Arijane Čuline, tu su i Goran Marković, Katarina Romac, Stipe Radoja i, da ne nabrajam do kraja, ostala krema našeg ansambla. Karte za premijeru su skoro rasprodane, ali igramo nekoliko komada, pa dođite, uživajte! Zatim u prosincu slijedi turneja po HNK-ovima u Zagrebu, Varaždinu i Osijeku s nagrađivanom predstavom `55 kvadrata` Ivane Vuković u režiji Ivana Plazibata. Splitska publika je voli i nadamo se da će nas lijepo primiti i u drugim gradovima. Predstava je posebna, uživali smo je raditi, ima dosta filmske glume, jer nas prati kamera za vrijeme trajanja cijele predstave, dakle, ima ponešto i za filmske sladokusce. A poslije? Ne znam, vidit ćemo 🙂
I za kraj – kada ćete napisati knjigu, jer neki stari snovi su možda samo na čekanju?
Zasada se samo bavim atletikom pisanja – vođenjem dnevnika. Ne razmišljam sad o tome, ali nisam ni o glazbenoj karijeri, pa evo nas!
