Kada bih morala birati svoje najbolje prijateljice, a ne idole iz djetinjstva, to su onda bile Nena i Kylie. Prva je bila buntovna kulerica s isplaženim jezikom čijim sam posterima iz Brava tapecirala svoju dječju sobu, a druga je bila Kylie, koju sam voljela zbog njezinih zarazno dobrih pjesama, super šarenih outfita, a nešto kasnije i zbog dečka na kojem joj je zavidio cijeli svijet – pjevača grupe INXS, Michaela Hutchencea. Vjerojatno i danas imam u nekoj kutiji na tavanu prvi broj magazina Mila iz kojeg sam izrezala svoju bestie koja je širokim osmijehom, kovrčavom kosom i crvenom haljinicom možda najbolje simbolizirala taj ludo optimistični duh osamdesetih.
Kutija na tavanu
Tko zna, možda je to i neki kompleks generacije X, koja je odrasla bez interneta, bez bindžanja, bez premotavanja i koja je sve važno što joj se dogodilo trebala izrezati i spremiti u kakvu lijepu kutiju. Jer i Kylie je u svom trodijelnom dokumentarcu, koji je ovaj tjedan stigao na Netflix, donijela svoju kutiju ne bi li podijelila s nama svoje privatne tajne te velike priče i borbe koje su obilježile njezin život. A bilo ih je toliko da bi za takvu borbu trebalo stotine kožnih jakni Nene s isplaženim jezikom i škara i noževa koje su navodno na koncert nosili fanovi Nicka Cavea. Jer put, ili je bolje reći – brojni putevi Kylie Minogue do vrha, nisu bili lagani, a pritom ne mislimo samo na 26 sati leta koliko je tada trebalo avionom da stigne iz Melbournea do Londona.
Glas koji donosi sunce
Stigla je u magloviti i sivi London 1987., ušla u glazbeni studio producenata Stocka, Aitkena i Watermana, koji su u to doba imali jedan od boljih algoritama za hitove (142 hita među top 20). I satima je strpljivo čekala u kutu da primijete sitnu Australku visoku 152 cm, a kada se požalila da joj za dva sata ide avion, u svega 40 minuta sklepali su joj pjesmu. I to od prvih riječi koje je netko iz ekipe promrmljao. No tek kada je pjesma “I Should Be So Lucky” puštena u radijski eter, a na stotine telefonskih poziva užarilo linije, producentima je došlo do glave da su u studiju imali pravu zvijezdu. I to onu zbog čije se australske serije “Susjedi” markira iz škole, giba s posla ili, poput princeze Diane, piše BBC-ju da joj pošalju dvije propuštene epizode, ali i svijest da njezin glas nevjerojatno djeluje na slušatelje. Ili kako je lijepo rekao jedan tinejdžer: “Zašto gledati EastEnderse kada su tako depresivni?”
Pjevajuća papiga?
No jesu li slušatelji i obožavatelji bili spremni za tako udarne doze dopamina? I mogu li podnijeti da će sada Kylie, koja je kao mala cijelo djetinjstvo provela u svojoj dječjoj sobi uz kazić, sanjajući o karijeri glazbenice, dovesti u glazbeni studio i svog dečka i partnera iz serije “Susjedi”, Jasona Donovana, da s njim snimi još jedan hit – pjesmu “Especially for You”. Ili ima nešto u tome da se, kako kaže Kylie, ne smiješ hvaliti srećom, jer svaki fatalist jako dobro zna da se iza ugla možda skriva nešto puno gore. A ono je dolazilo upakirano u silne uvrede, ismijavanje njezina načina pjevanja, izgleda, veličine zubi, a pogrdan naziv koji se najviše zadržao bio je onaj – pjevajuća papiga. Da ne spominjemo podatak da prve ljubavi moraš preživjeti pod budnim povećalom javnosti.
U vezi s bogom rock’n’rolla
Jason Donovan i sam dobro zna o čemu pišemo, budući da se i sam morao godinama boriti s pitanjem gdje je Kylie svaki put kada bi ušao u taksi, a i sada će nakon ovih izjava, kako sam kaže, vjerojatno završiti kod šrinka. Pa sada sjedi na sigurnom – u praznom kazalištu, a ne taksiju, s bocom vode koju neprestano pije jer su mu suha usta, prisjećajući se svoje prve ljubavi, ali i slomljenog srca kada mu je djevojku oteo Michael Hutchence. Duhovito i dirljivo prisjeća se kako su Kylie i on bili pozvani na party nakon koncerta grupe INXS i kako su njih dvoje vozili u nekoj krntiji za limuzinom u kojoj je sjedio bog rock’n’rolla koji će se već te večeri zatvoriti s Kylie u kupaonicu da bi – pričali o glazbi.
Prva ljubav koju nikada nije prežalila
A nakon te večeri Kylie kao da će ući kroz tajni prolaz i proživjeti ono što se kaže euforija prvih velikih iskustava – ljubav, seks, razgovore o glazbi, svijest da ne treba više biti marioneta u rukama glazbenih producenata te da treba raširiti krila i slobodno odletjeti u život. Nije stoga čudno što je ovaj dokumentarac podijeljen u klasičnu dramaturgiju od tri dijela, pa je prvi dio posvećen upravo tom čudesnom otkrivanju kroz koje Kylie prolazi s Michaelom. Od prvog dejta u Hong Kongu do putovanja Orient Expressom po Italiji, romantičnih videoporuka na old school način pa sve do toga da Kylie otkriva svoju seksualnost na sceni i postaje sve smjelija.
Slomljena srca u Parizu
Nema u ovom dokumentarcu onih bolnih scena kakve smo vidjeli u onome o pokojnom pjevaču Michaelu Hutchenceu, koji je umro u 37. godini života – kako Kylie dolazi u njegovu hotelsku sobu, a Michael plače na podu sobe i ne može joj objasniti zašto više ne želi biti s njom – je li problem u neurednom životu, previše droge ili se naprosto zaljubio u drugu? Ali zato ima dirljivih priznanja koliko je bila neutješna nakon prekida, kako ga je jedva preboljela kod prijateljice u pariškom stanu, koja je prvi put snimila divne fotografije Kylie bez teške šminke i zaraznog osmijeha, i kako je cijeli život tragala za takvom vrstom veze. Kombinacijom strasti, nježnosti, duhovnog razumijevanja, ali i samopouzdanja. Jer ovaj potonji sastojak Kylie je bio sve – kako kaže sestra Dannii.
Kylie Minogue podsjeća na Marilyn Monroe – tajanstvena, vedra i seksi, ali duboko ranjiva. Iako su obje dosegnule planetarnu popularnost, u njihovim se pričama često nazire potreba za potvrdom, ponajviše iz muškog svijeta moći.
Killing You with Kindness
Posebice u vremenima koja je nisu štedjela, a koje je redatelj Michael Harte stavio u fokus drugog dijela. Bolno je i neugodno gledati kako mediji ne štede pjevačicu i doslovce nema pitanja koje je zabranjeno – od toga jesu li njezini nastupi postali vulgarni, kada će zatrudnjeti, je li istina da ne razgovara sa sestrom, a Kylie na sve to odgovara s velikim osmijehom na licu. Kao da je njezina strategija ono – killing with kindness. Ili možda samo zna da ima nešto u tome što njezino ime zapravo znači bumerang pa će se sada dignuti s poda, otresti sve te uvrede s kože i pronaći nekog novog producenta kad već nije upalilo s ovim indie fazama, jer njezin novi album drukčijeg stila nije im donio gotovo ništa zarade.
Ljepotica i zvijer narativ
A možda će netko poput Nicka Cavea, koji se i sam borio sa svojim demonima, ali bez osmijeha na licu i tog privida nepodnošljive lakoće postojanja, pronaći njezin broj telefona i ponuditi joj duet u pjesmi “Where the Wild Roses Grow”. Za razliku od Kylie, koja sjedi na svom kauču u bijelim košuljama ili jednostavnim vestama s bosim nogama na kauču, Nick Cave i dalje je sav u svojoj ulozi. Crno odijelo, zalizana kosa i mistična pozadina kao da je zalutao u kakav film Davida Lyncha, a prije nego što odgovori novinaru ispred kamere na važno pitanje kaže: “Smijem li govoriti svojim jezikom?” Kao da je smetnuo s uma da ćemo u ovom dokumentarcu i sami vidjeti Kylie koja psuje.
Zašto pop nikada nije dovoljan?
Da, u svijetu nevidljive glazbene piramide on je, kao princ tame, baš poput Michaela Hutchencea, bio svojevrsni bog, a tako se i danas drži. Uz, naravno, pomalo dječji osmijeh koji mu onako mrkome svako malo pobjegne, jer njemu i dalje nije jasno zašto je pop uvijek bio tako minoriziran, banalan, da ne kažemo rezerviran za djecu i njihove prve ljubavi u dječjim sobama. Po tko zna koji put Nick Cave je ponovio da je živo čudo što je živ koliko se drogirao, ali da je na neki način imao viziju da Kylie, koja mu se uvijek sviđala kada bi je vidio na televiziji jer je bila definicija radosti i toliko iskrena i ranjiva, treba pozvati u studio da otpjeva s njim pjesmu. Kao da je i njemu privatno trebala neka doza svjetlosti u životu.
Visoka vs. niska umjetnost
Iako u svojoj mitologiji i dalje hypea priče pa spominje kako su ga na zajedničkim koncertima obožavatelji Kylie htjeli ubiti jer im se nije sviđao te mu pokazivali pokrete prerezanog grla, a kada bi se kamera okrenula prema njima slatko bi se smiješili, shvatio je da Kylie u tom trenutku treba ono što je on jedino imao – vjerodostojnost, pa joj je odlučio nesebično dati. U nekom trenu čak ju je pozvao na pjesnički maraton, gdje su satima gnjavili hermetičnim stihovima, a Kylie je došla s pletenicama u kosi i šarenoj trenirci i nevinim, autoironičnim tonom izrecitirala stihove svoje prve pjesme “I Should Be So Lucky”.
Glastonbury i teška bolest
No jednu stvar mu moramo priznati – to što je Kylie nagovorio da se vrati popu i onome što najbolje radi – dance glazbi sa sofisticiranim i edgy trenucima. Ali i tome što je Kylie sve više stjecala samopouzdanje i vjerojatno više nikada ne bi na ono novinarsko pitanje da ocijeni svoj glas od jedan do deset rekla skromnih pet. Nakon 15 godina umjetničkog istraživanja i lutanja, Kylie je ponovno doživjela nenadani udar slave i sreće. I baš kada je mislila osvojiti još jedan nevidljivi tron – festival Glastonbury, koji je uvijek prednost davao mračnim bogovima što su ulijevali poštovanje svojim ozbiljnim gardom i stavom, dogodila se dijagnoza karcinoma dojke, zbog koje je otkazala svjetsku turneju.
Borba s karcinom
Treći dio dokumentarca je najbolniji jer se pjevačica ne suočava samo s teškom bolešću, odlascima na kemoterapiju, gubitkom kose, trepavica i snage, strahom da je sve gotovo i da možda neće preživjeti, nego i sa spoznajom da neće moći ostati trudna. Iz svoje kutije Kylie vadi list papira na kojem je napisala pjesmu nerođenom djetetu nakon što je nekoliko puta otišla na pokušaje umjetne oplodnje. A pri kraju dokumentarca, dok se nalazi u studiju s britanskim glazbenicima, otkriva istinu iza pjesme “Story”, te tajne koju je krila od 2021., kada je dobila dijagnozu da joj se karcinom vratio i kako je ovaj put odlučila detalje borbe zadržati za sebe.
Kraljica popa koja donosi svjetlost i radost
Iako se Kylie poput bumeranga uvijek vraća, čvršća i žilavija od mnogih rock i dark zvijezda, a sve udarce podnosi s osmijehom i nevjerojatnom vedrinom, lakoćom i elegancijom, na kraju svega ostaje ono tužno pitanje – treba li Kylie koja je prodala 80 miljuna ploča svojim najvećim uspjehom smatrati nastup iz 2019. na velikom Glastonburyju, na kojem je doslovce rasturila? I treba li nam baš toliko puno scena s Nickom Caveom kao naratorom koji će joj dati legitimitet te objasniti da je Kylie čista definicija radosti jer ima tu sposobnost da se svaki put izdigne iz patnje i donosi nam svjetlost?
U tom smislu, možda jedina mana ovog izvrsnog dokumentarca je to što nisu dali glas nekome iz gay zajednice, posebice drag queenovima koji su u trenucima kada su je svi šikanirali jedini dali podršku i neumorno održavali nastupe pod nazivom “Večeri s Kylie”, gdje su se oblačili, šminkali i pjevali kao ona – neuvijeno, autentično i bez ikakvih ograničenja. Kao da su opet sami s najboljim frendom ili sestrom u dječjoj sobi, a sve oko njih pršti od nepodnošljive sreće.
P. S. Dragi Nick, kao što vidiš, vjerni fanovi Kylie Minogue su sada još opasniji nego prije. Ako dolaziš u Hrvatsku, svakako ponesi zaštitno odijelo:)
