Pitanje identiteta

ETHAN HAWKE U KNJIZI ‘BLJESAK TAME’: Gdje su granice između glumčeva identiteta i maski koje nosi?

Aleksandra Orlić
23.02.2025.

Knjiga ‘Bljesak tame’ nije samo uzbudljiva vožnja američkim ulicama, barovima i partyjima na koju nas je poveo slavni holivudski glumac, nudeći nam uz to i onaj imaginarni privid da možemo tješiti užasno zgodnog, talentiranog i melankoličnog glavnog junaka dok on prolazi kroz stresan razvod. Ona je i prava studija glumačkog poziva, sa svim uvidima u backstage brodvejske kazališne predstave, ali i glumčeve duše. A jedno od pitanja koje glavnog junaka muči je i ono – treba li glumac inzistirati na tome da bude istinit i autentičan te zašto svijet često slavi najpovršnije aspekte glumčeva života, uzdižući njegovu osobnost do statusa božanstva. Pročitajte što je Ethan Hawke rekao po pitanju maski koje njegov alter-ego od najranije mladosti nosi. I to od dana kada je odlučio da će svaki dan u školu nositi istu traper jaknu, ne bi li brendirao sam sebe i postao cool ‘klinac u traper jakni’.

Vanjski svijet često slavi najtrivijalnije, najpovršnije aspekte glumčeva života, uzdižući njegovu osobnost, gotovo do statusa plastičnog božanstva, ali stvarni užitak glume upravo je u nestajanju osobnosti. Kad preuzmeš sva vanjska odličja nekoga drugog – podrijetlo, naglasak, odjeću, obiteljsko zaleđe – shvatiš da se svaki element tvoje osobnosti dade preoblikovati. Možeš sve to, možeš se ogrnuti kožom drugoga ljudskog bića, a i dalje ostati ti. To se na neki svoj mali način čini dubokim jer upućuje na to da ništa od onoga što ističemo kao svoj identitet nije intrinsična bit. Mi smo nešto mnogo tajnovitije od osobe koja je duhovita, koja je bijesna, koja je povrijeđena, koja puši Marlboro, koja je prezbiterijanac, koja je ženskar, koja je Nigerijac, koja je fan Real Madrida – sve je to samo vanjska oblatna. Dakako, gluma mi je godila, unutar drame činilo se mogućim da nisam osoba koju određuje preljub ili otac koji me nije volio, njegove laži, to što je bio loš otac. Može nas definirati nešto posve drugo.

Foto: Shutterstock/Denis Makarenko

Kad sam bio mlađi i tek počeo glumiti profesionalno, jedino sam želio biti ‘istinit’, ‘autentičan’, ali sada, kad sam prevalio tridesetu, više nisam siguran što te riječi znače. Jednom sam odbio fantastičnu ulogu jer sam pomislio da ću se osjećati lažno, kao pozer, ako budem govorio engleskim naglaskom, kao da melodija mojega ‘prirodnog’ glasa isto tako nije afektacija. Kao da postoji nešto u vezi sa mnom što nije afektacija – moja nemarno zamršena kosa, stare traperice, istrošena pamučna majica, ono što na prvu odaje dojam osobe koja ne mari za svoj ‘izgled’. A to je stvarno. Afektacija je izrazito stvarna. Moj prvi pravi proboj na filmu dogodio se s ulogom 17-godišnjeg delinkventa koji muca i živi u maloljetničkom popravnom domu dvadesetih godina prošlog stoljeća. Svi su mislili da sam to doista ja. Ali stvarno ja (da tako kažem), sasvim očito bio je glumac koji je vježbao ‘mucanje’, koji bi ušao u prostoriju za šminkanje i tek nakon toga izašao van. Moje stvarno ja bilo je izbačeno iz glumačke škole jer sam propustio prevelik broj govornih i glumačkih vježbi. Poslije sam snimao filmsku adaptaciju Čehovljeva Galeba. Fanovi tog filma prilazili su mi na ulici i ljubili me u lice – toliko su bili zahvalni što se nisam doista ubio. Brzo sam naučio kakva snaga, apsolutna nuklearna snaga leži u himbi povezanoj sa svakom vrstom pripovijedanja priča.

Kupite knjigu ‘Bljesak tame’ Ethana Hawkea

Prijevod: Nada Mirković

Nakladnik: Media bar

Naslovni vizual, portret Ethana Hawkea: ©Brigitte Lacombe

Pročitaj više

SEKSI DRAMA

Kada sam saznala da Matt Smith ili, kako ga od milja zovem, Matt Smut, moj omiljeni lik iz serijala „Game of Thrones/House of the Dragon“, posuđuje glas privatnom istražitelju Jamesu Pierceu u audio-seriji The Wolf, koja kombinira elemente murder mystery žanra i erotike, nisam mogla odoljeti da ne poslušam ovu seksi dramu. Uostalom, nije li bilo vrijeme da napokon dobijemo vlastitu nišu? Onu koja pornografiju mijenja erotikom i razumije da žene ne padaju na vulgaris sliku, već na elokventnu priču?

Tko zna, možda je od svoje neurotične osobnosti mogla napraviti neku duhovitu TV seriju, no američka novinarka Olga Khazan upustila se u veliki eksperiment i odlučila promijeniti osobnost. Ma je li moguće da je ono što mislimo da je naše „pravo ja“ ponekad tek navika, dok je istinsko ja daleko fluidnije i spremno na transformaciju nego što bismo vjerovali? Rezultati ovog zanimljivog osobnog putovanja pretočeni su u knjigu ‘Me, But Better’.

Dok Tom Cruise opet izvodi vratolomije po multipleksima, Carrie i cure muku muče s modernim vezama, pa čak i s onim pitanjem kako do seksa u najuzbudljivijem gradu na svijetu, milenijalci gnjave ChatGPT pitanjima o mentalnom zdravlju, a TikTokeri opsjednuto rade od svojih lica digitalne avatare, čudimo se da se nitko nije dosjetio prepisati ciklus filmova Michelangela Antonionija kao terapiju.

Postoji li mir i opuštenost u digitalnoj sferi? I ne, pritom ne mislimo na beskonačno scrollanje društvenim mrežama prije spavanja… zvuči kao oksimoron, no umjetnica Krista Kim smatra da digitalno može imati smirujuće djelovanje poput zen vrta, što ilustrira i u svojim radovima

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.