GEOMETRIJA S DUŠOM

PRVA MOOD.HR ONLINE IZLOŽBA FOTOGRAFIJA: ‘Zagreb Boogie Woogie’ Josipa Šuše

Aleksandra Orlić
08.04.2023.

Ako ima istine u onom što govore – da su ponekad objašnjenja suvišna jer fotografije govore više od tisuću riječi, Josip Šuša bi zacijelo bio pravi ‘haiku fotograf u duši’ koji je uspio napraviti malo čudo jer nam je iz samo tri osnovne boje – crvene, plave i žute – ispričao barem nekoliko romana.

Francuski redatelj Jean-Luc Godard bio je opsjednuti trima primarnim bojama te je od svojih snimatelja, kostimografa i scenografa tražio da upravo crvena, plava i žuta dominiraju većinom njegovih kadrova. Njegov poljski kolega Krzysztof Kieślowski snimio je sjajnu trilogiju nazvanu ‘Plava’, ‘Crvena’ i ‘Bijela’, no Josip Šuša, autor čudesnih fotografija koje na Instagramu pratim već godinama, svoju je seriju radova odlučio nazvati ‘Zagreb Boogie Woogie’ upravo iz ljubavi prema Pietu Mondrianu, jednom od začetnika De Stijla i njegovu radu iz 1942. godine pod nazivom ‘Broadway Boogie Woogie’.

Uostalom, koji bi naziv bolje od ove ritmičke igre riječima koje prizivaju u sjećanje lude noći i super mjuzu bolje dočarao ono što Josip traži u fotografiji dok neumorno hoda ulicama grada – u vječnoj urbanoj potrazi za geometrijom, ali ne onom sterilnom i previše ispeglanom, nego intrigantnom, jer iza nje stoji puno stvarnosti, majstorskih kompozicija i detalja u kojima se kriju emocije, tako živa vibra grada Zagreba i zašto ne – zrno bunta i subverzivnosti.

Uživajte u prvoj MOOD.HR online izložbi ‘Zagreb Boogie Woogie’ Josipa Šuše…

Pročitaj više

Što to ima pjesma Movin to the Sun francuskog DJ-a Hugela, a koja je osvojila srca i tijela svojih slušatelja?

Tko kaže da dobro putovanje mora uključivati slano more? Pročitali smo knjigu Thierryja Thomasa „Hugo Pratt, portret perom“ i pronašli nekoliko ideja koje vas mogu inspirirati na putovanjima, bez krađe susjedove barke.

Uzevši u ruke roman „Zovem se Poppy“ spisateljice Laurie Frankel znala sam da ulazim u svijet obitelji čiji će se život promijeniti nakon što njihov najmlađi član, petogodišnji Claude, započne propitivati svoj rodni identitet. Claude, naime, obožava haljine i princeze, a kada odraste želi biti djevojčica. Ono što nisam znala jest da ću čitajući toliko intenzivno promišljati o vlastitim uvjerenjima, o sposobnosti shvaćanja tuđih iskustava, o pretpostavkama koje, poput svakog čovjeka, nosim u sebi, a da ih često nisam ni svjesna te o raskoraku između uvjerenja da nešto razumijem i bujice pitanja koja nastaje jednom kada mi se zaista pruži uvid u nečiji svijet.

DOSTA JE „NAJBOLJE VERZIJE SEBE“:

Imamo aplikacije za san, satove koji mjere stres, kalendare za produktivnost, jutarnje rutine, večernje rutine i beskrajnu vojsku podcasta koji nam objašnjavaju kako postati bolja verzija sebe. Pa kako smo onda završili tako umorni? Knjiga „Invictus“ Marcosa Vázqueza vraća nas dvije tisuće godina unatrag kako bi nam ponudila prilično suvremenu ideju: možda ne trebamo naučiti kako kontrolirati život. Možda trebamo naučiti što pustiti.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.