ZVUČNI ORGAZAM: Zašto je Walton Goggins ovisan o bijelom šumu, a mi o njegovu seksi glasu?

Tamara Radan
06.04.2025.

Ako ste u zadnje vrijeme skrolali TikTokom, vjerojatno ste naletjeli na video u kojem netko kunja uz “brown noise” s natpisom: “Promijenilo mi je život!” ili “Zaboravite bijeli šum, smeđi je bolji!” Ako i dalje mislite da ovaj zvuk čuju samo oni koji vide i bijele zečeve, nastavite čitati… Vrijeme je da upgrejdate svoj dosadan život i lakše utonete u drugo stanje svijesti.

Ponekad su glumci popularnih serija i filmova toliko karizmatični da naprosto morate gledati i dodatne YouTube programe ne biste li zaspali. U jednom takvom ponoćnom binđanju naletjela sam na kratki video Vanity Fair magazina u kojem Walton Goggins, koji maestralno glumi Ricka Hatchetta u seriji Bijeli lotos, prilikom feniranja i šminkanja za izlazak na crveni tepih kaže: Molim vas budističko pjevanje mantri, da bi par minuta kasnije počeo urlati: Prekinite taj iritantni zvuk, izaziva mi napade panike!” No, da ironija bude veća – iako ova scena najbolje dočarava koliko nas i najobičniji zvuk može gurnuti i s ove i s one strane užitka, razuma i povišenih emocija – u stvarnosti je Walton baš ovisan o tim tihim, bezličnim šumovima.

Naime, kada je za magazin GQ trebao odabrati 10 najpotrebnijih stvari, jedna od njih bila je i aplikacija koja proizvodi zvuk ventilatora. Da, ne gonga, nego ventilatora – jer upravo taj bijeli šum svakoga dana ekspresno pošalje gospodina Gogginsa u poslijepodnevni san, a koji mu je i više nego potreban.

Iako mi i dalje smatramo da nema boljeg načina za utonuti u san od onog u kojem skinete aplikaciju Calm i poslušate taj divni, duboki Waltonov glas koji kaže: “A ja ću vam pričati sve dok ne utonete u san”, istražili smo – zašto su društvene mreže poludjele za bijelim, smeđim, ružičastim i plavim šumom te kako je cijela ta obojena klika u međuvremenu postala neizostavni dio digitalnog wellness arsenala?

Bijeli, smeđi i njihova zvučna rodbina

Za početak, što su zapravo bijeli i smeđi šum? Bijeli šum je zvuk u kojem su sve frekvencije zvučnog spektra ravnomjerno zastupljene – zamišljajte ga kao zvučni ekvivalent statičnog TV ekrana. Smeđi šum, s druge strane, ima jače niske frekvencije, što znači da zvuči dublje, mekše i toplije – poput udaljenog zvuka vodopada ili grmljavine.

Ako ste u zadnje vrijeme skrolali TikTokom, vjerojatno ste naletjeli na video u kojem netko kunja uz “brown noise” s natpisom: “Promijenilo mi je život!” ili “Zaboravite bijeli šum, smeđi je bolji!”. U posljednjih godinu dana, smeđi šum postao je viralni hit, a korisnici ga hvale zbog njegovog umirujućeg efekta na mozak, posebno kod onih koji pate od ADHD-a ili anksioznosti.

Ali bijeli i smeđi šum nisu jedini igrači u ovom frekvencijskom raju. Tu su još:

  • Ružičasti šum – nešto mekši od bijelog, s manje visokih tonova, što ga čini ugodnijim za spavanje. Znanstvenici tvrde da može poboljšati memoriju i dubinu sna. Ako ste ikada slušali umirujući zvuk kiše ili sporih morskih valova, to je vjerojatno ružičasti šum.
  • Plavi šum – potpuna suprotnost smeđem, visok i oštar, poput zujanja struje ili zvižduka. Koristi se za maskiranje neželjenih zvukova, ali nije toliko popularan jer mnogima može zvučati iritantno.
  • Crni šum – potpuna tišina. Iako zvuči paradoksalno, postoje aplikacije koje simuliraju potpuni izostanak zvuka kako bi stvorile osjećaj izolacije i mira.

Kada su ti zvukovi dobili ime – i zašto?

Upravo su boje ono što ove zvukove čini zanimljivima. Nazvani su prema sličnostima s elektromagnetskim spektrom, gdje bijela svjetlost sadrži sve boje, baš kao što bijeli šum sadrži sve frekvencije. Smeđi šum je dobio ime po Brownovom gibanju, teoriji slučajnog kretanja čestica, iako, paradoksalno, nije otkriven ni izumljen od nekog gospodina Browna. Očito je da su i znanstvenici podložni marketinškim trikovima.

Ironično je što su ovi zvukovi, koji služe kao spas od buke svijeta, zapravo još jedan podsjetnik na to koliko smo preopterećeni podražajima. U nekom filozofskom smislu, možda smo jednostavno pronašli sofisticiran način da proizvodimo i konzumiramo tišinu – kao da su nam čak i praznina i mir postali nešto što se mora tehnološki oblikovati i servirati putem aplikacije.

ASMR, gongovi i zvučni bijeg

U konačnici, popularnost ovih zvukova može se promatrati u istom kontekstu kao i ASMR (autonomni senzorni meridijanski odgovor) – fenomen u kojem ljude opušta zvuk šaptanja, grebanja, laganog dodira po mikrofonu. Svi ovi zvukovi funkcioniraju kao digitalni pandan meditaciji uz zvučne zdjele ili gongove u drevnim kulturama. Na kraju krajeva, zvuk je oduvijek bio alat za smirenje, transcendenciju i bijeg od stvarnosti, samo što danas dolazi u obliku 8-satnog YouTube loopa ili aplikacije koja vam nudi personaliziranu kišnu oluju.

Zašto su ovi šumovi postali digitalni must-have?

Odgovor je jednostavan: distrakcije su posvuda. Ako živimo u eri beskonačne buke – notifikacija, emailova, podcasta, TikTok zvukova koji iskaču iz ničega – onda nije čudno što tražimo zvučni balans. Ovi šumovi djeluju kao auditivni štit, pomažući nam da filtriramo nepotrebne informacije i fokusiramo se, bilo na posao, spavanje ili jednostavno preživljavanje još jednog dana u digitalnoj džungli.

Nema sumnje da će popularnost ovih šumova nastaviti rasti. Možda nas uskoro čeka “zlatni šum” ili “neonski šum”, jer ako nešto znamo o internetu, to je da uvijek može pronaći novi način da zvuk kiše ili dalekog motora pretvori u trend. Do tada, ako se pitate hoće li vam bijeli ili smeđi šum olakšati dan, Walton Goggins kaže: “Da.” A kada to netko kaže tako dubokim glasom dok vas netremice gleda u oči – tko smo mi da mu ne vjerujemo?

Pročitaj više

SEKSI DRAMA

Kada sam saznala da Matt Smith ili, kako ga od milja zovem, Matt Smut, moj omiljeni lik iz serijala „Game of Thrones/House of the Dragon“, posuđuje glas privatnom istražitelju Jamesu Pierceu u audio-seriji The Wolf, koja kombinira elemente murder mystery žanra i erotike, nisam mogla odoljeti da ne poslušam ovu seksi dramu. Uostalom, nije li bilo vrijeme da napokon dobijemo vlastitu nišu? Onu koja pornografiju mijenja erotikom i razumije da žene ne padaju na vulgaris sliku, već na elokventnu priču?

Tko zna, možda je od svoje neurotične osobnosti mogla napraviti neku duhovitu TV seriju, no američka novinarka Olga Khazan upustila se u veliki eksperiment i odlučila promijeniti osobnost. Ma je li moguće da je ono što mislimo da je naše „pravo ja“ ponekad tek navika, dok je istinsko ja daleko fluidnije i spremno na transformaciju nego što bismo vjerovali? Rezultati ovog zanimljivog osobnog putovanja pretočeni su u knjigu ‘Me, But Better’.

Dok Tom Cruise opet izvodi vratolomije po multipleksima, Carrie i cure muku muče s modernim vezama, pa čak i s onim pitanjem kako do seksa u najuzbudljivijem gradu na svijetu, milenijalci gnjave ChatGPT pitanjima o mentalnom zdravlju, a TikTokeri opsjednuto rade od svojih lica digitalne avatare, čudimo se da se nitko nije dosjetio prepisati ciklus filmova Michelangela Antonionija kao terapiju.

Postoji li mir i opuštenost u digitalnoj sferi? I ne, pritom ne mislimo na beskonačno scrollanje društvenim mrežama prije spavanja… zvuči kao oksimoron, no umjetnica Krista Kim smatra da digitalno može imati smirujuće djelovanje poput zen vrta, što ilustrira i u svojim radovima

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.