ŠTO PRLJAVIJE, TO BOLJE: Dosta je više čednosti, vratite nam erotiku. I neka bude što raznolikija!

Aleksandra Orlić
09.09.2024.

Dvadesetak godina erotske filmove ste na velikim filmskim festivalima mogli tražiti povećalom, no ove godine su se vratili na Venecijanski filmski festival – samopouzdani, seksi i vrlo hrabri. Istražili smo tko je konačno ukinuo samonametnutu autocenzuru i na koji način suvremeni filmovi progovaraju o seksualnosti u suvremenim odnosima

Kada bismo vas sada pitali da nabrojite tri erotska filma koja ste u zadnjih deset godina vidjeli u kinima, koje biste naslove naveli? Ne sorry, ali streaming servisi, sumnjive stranice i vaša hot prepiska garnirana brdom fotki i videa se ne broji. Isto pitanje su postavljati i seksolozi koji su odlučili istražiti što je razlog takvog naglog okretanja puritanskom duhu i sulude autocenzure u zadnjih desetak godina pa je ispalo da u moru od stotinjak filmova samo jedan sadrži scenu seksa, a što je ogroman pad ako bismo stanje usporedili sa seksi šezdesetim godinama prošlog stoljeća.

Uostalom, zašto bismo se gnjavili sa svim tim silnim cenzurama, prozivkama, lošim kritikama i ograničavali se samo na manji dio publike te odrasle, mislili su filmaši i producenti. Neka si ljudi gledaju scene seksa doma, a mi ćemo ih fino ograničiti. Ili posve izbaciti. No kako obično bude, takvo ladičarenje nije nikada dobra ideja. A pogotovo ako se erotiku iz umjetničkog žanra kao što je film odmah ubaci u ladicu pornografija, a koja se striktno drži pod ključem. Srećom, postoje oni hrabri koji vole igrati protiv glavne struje, a jedan od njih je i Alberto Barbera, direktor 81. Venecijanskog festivala koji je još prošle godine vrlo otvoreno pokazao što misli o cenzuri, pozvavši redatelje kao što su Woody Allen i Roman Polanski, a ove godine je odlučio mjesta napraviti i za brojne erotske filmove.

Nova seksualnost

Uostalom, krajnje je vrijeme da netko stane više na kraj onom prokletstvu koje je govorilo da sve one seksualne teme koje Cannes slobodno načne, e to Hollywood brže-bolje spretno uguši. Pa ako treba smisliti neki treći festival koji će vratiti seksualnost na velika platna, to je onda Venecija. Naznaka da se stvari ipak naglo mijenjaju na bolje i na Venecijanskom filmskom festivalu je prošle godine bio film ‘Uboga stvorenja’ grčkog redatelja Yorgosa Lanthimosa, koji je vrlo otvoreno progovorio o slobodnoj ženskoj seksualnosti, a za koji je Emma Stone nagrađena i Oscarom.

No ove godine situacija se drastično promijenila, istaknuo je Barbera budući da je ove godine na Mostri bilo dosta erotskih filmova koji se bave seksualnim odnosima u suvremenom društvu – od sadomazohizma do gay i lezbijskih odnosa, a što zapravo vrlo dobro korelira s Venecijanskim bijenalom, najvažnijom smotrom suvremene umjetnosti koja ove godine stavlja naglasak na queer kulturu i seksualnost pa tako diljem parkova i paviljona možete ugledati radove koje propituju granice žudnje, seksualnosti i očekivanja.

Ne sviđa mi se što je erotika svedena na pornografsku industriju, koja je, kao što znamo, postala masovno konzumirana, rekao je Barbera. Dobro je da filmski redatelji ponovno pokušavaju govoriti o intimnim i seksualnim odnosima na dubok i umjetnički način.

Tihe žudnje, žestoke strasti i pornografi

Iako je najviše pažnje izazvala Nicole Kidman u filmu ‘Babygirl’ nizozemske redateljice Haline Reijn, a koja progovara o mračnoj strani ženske seksualnosti, tu su i brojni drugi filmovi koji na hrabar i zanimljiv način tematiziraju žudnje, strasti i intimu. Daniel Craig u filmu ‘Queer‘, adaptaciji romana Williama S. Burroughsa, glumi američkog iseljenika u Meksiku koji postaje opsjednut mlađim muškarcem. Cate Blanchett briljira u erotskoj psihološkoj-triler seriji Alfonsa Cuaróna seksualno eksplicitnog naslova ‘Disclaimer’, a tu je i film “Diva Futura” Giulie Louise Steigerwalt o talijanskom pornografu Riccardu Schicchiju, u kojem je istaknutu ulogu imala i hrvatska glumica Tesa Litvan. A koliko su svi ti odnosi komplicirani najbolje pokazuje film ‘Love’ norveškog redatelja Daga Johana Haugeruda (prvi dio trilogije se zove ‘Sex’, a sljedeće godine dolazi ‘Dreams’) u kojem likovi, kada ne putuju trajektom vamo-tamo da bi upoznali nekog zgodnog frajera na trajektu na vrlo zanimljiv i slojeviti način razgovaraju o ljubavi i seksu.

Progresivan seks

“Iako je u proteklih 18 mjeseci bilo više provokativnih filmova, kao što su ‘Uboga stvorenja’, ‘Saltburn’ i ‘Love Lies Bleeding’ ili TV obrada klasika poput ‘Damage’ i ‘Fatalna privlačnost’, postoji jedna stvar koja moderni erotski film čini posebnim, a to je inkluzivnost”, izjavio je Alberto Barbera. Bilo da se radi o fokusu na žensko zadovoljstvo, prikazima homoerotike ili fetiša, erotska kinematografija očito se razvila s društvom. Primjerice, da je film ‘Babygirl’ snimljen prije 30 godina, glavna junakinja koja opako prkosi društvenim normama, vjerojatno bi bila na neki način kažnjena.

No kako stvari stoje, ispada da će ovako, u slučaju da i dalje nastavi forsirati heteronormativnost, jedino mogao biti kažnjen Hollywood, jer istraživanja su pokazala da publika ipak želi što više prikaza erotike, uzbuđenja, ženskog zadovoljstva i različitih načina doživljavanja seksualnosti, roda i stilova odnosa. Jednom riječju – progresivan seks s kojim se mogu identificirati i koji je, kako bi rekla i sama Nicole Kidman za svoju ulogu, na kraju svega ipak jedna oslobađajuća priča.

Pročitaj više

Između strasti i samouništenja

Jako je lako mrziti ovaj film – od navodnika na plakatu filma koji su nam namigivali prije nego što smo stigli u kino, preko onog da je film podbacio kao šalabahter za one koji nisu čitali prvi i jedini roman Emily Brontë, objavljen 1847. godine pod muškim pseudonimom Ellis Bell, do toga da sve što gledamo izgleda kao još jedan kostimirani set koji bi se svidio Taylor Swift. No ako izdržite do kraja ove duge i turbulentne sage i ne poskliznete se na sve mokre stvari – od kokošjih jaja, krvi, sline puževa i grozne kiše koja neprestano pada – možda otkrijete nešto što smo u međuvremenu prigušili. Mračnu ljubav sa svim onim nuspojavama i animalnu žudnju. Ili kako se to danas moderno zove – limerenciju.

Psihoseksualni pop-triler

Ako umjetna inteligencija više od svega voli jednog umjetnika, to je onda Salvador Dali. Jesmo li konačno dobili film koji izgleda i zvuči kao da ga je radio AI Dali? Prepun pompoznih riječi, misticizma i demona. Šteta što se na vrijeme nisu prijavili za ovogodišnji Eurosong.

Da je živjela u neko staro doba, zvali bi je renesansnom umjetnicom, budući da na inovativan način spaja umjetnost, ples, tijelo i tehnologije. No danas ćemo reći da FKA Twigs slays. Jer ne samo što je ove godine s albumom Eusexua osvojila svoju prvu Grammy nagradu, nego je ušla u svijet filma i na veliku smotru suvremene umjetnosti.

Identitet u digitalno doba

Četrnaesto izdanje bijenalnog Međunarodnog festivala Organ Vida otvara se 11. lipnja u 20 sati u Muzeju suvremenu umjetnosti Zagreb s čak pet izložbi, među kojima je i centralna izložba finalista koji su svojim radovima odgovorili na temu festivala Happy Spiralling / Sretno u vrtlogu. Pored grupne izložbe finalist⁞a s radovima jedanaest umjetnika, iste večeri u MSU Zagreb otvaraju se četiri samostalne izložbe umjetnika: Julie Béne, Kevina Osepe, Sare De Brito Faustino i Paule Tončić, ovogodišnje dobitnice Nagrade Marina Viculin. Pored izložbenog, u Galeriji SKD Prosvjeta održat će se i diskurzivni program festivala s predavanjima, razgovorima i predstavljanjem nove publikacije Organa Vida The Vibes Are Off koja tematizira humor, ružnoću i online estetiku kao kritičke pristupe u vizualnoj umjetnosti i kulturi. Izložbe u MSU Zagreb ostaju otvorene do 6. rujna 2026. godine.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.