Kada bismo vas sada pitali da nabrojite tri erotska filma koja ste u zadnjih deset godina vidjeli u kinima, koje biste naslove naveli? Ne sorry, ali streaming servisi, sumnjive stranice i vaša hot prepiska garnirana brdom fotki i videa se ne broji. Isto pitanje su postavljati i seksolozi koji su odlučili istražiti što je razlog takvog naglog okretanja puritanskom duhu i sulude autocenzure u zadnjih desetak godina pa je ispalo da u moru od stotinjak filmova samo jedan sadrži scenu seksa, a što je ogroman pad ako bismo stanje usporedili sa seksi šezdesetim godinama prošlog stoljeća.
Uostalom, zašto bismo se gnjavili sa svim tim silnim cenzurama, prozivkama, lošim kritikama i ograničavali se samo na manji dio publike te odrasle, mislili su filmaši i producenti. Neka si ljudi gledaju scene seksa doma, a mi ćemo ih fino ograničiti. Ili posve izbaciti. No kako obično bude, takvo ladičarenje nije nikada dobra ideja. A pogotovo ako se erotiku iz umjetničkog žanra kao što je film odmah ubaci u ladicu pornografija, a koja se striktno drži pod ključem. Srećom, postoje oni hrabri koji vole igrati protiv glavne struje, a jedan od njih je i Alberto Barbera, direktor 81. Venecijanskog festivala koji je još prošle godine vrlo otvoreno pokazao što misli o cenzuri, pozvavši redatelje kao što su Woody Allen i Roman Polanski, a ove godine je odlučio mjesta napraviti i za brojne erotske filmove.
Nova seksualnost
Uostalom, krajnje je vrijeme da netko stane više na kraj onom prokletstvu koje je govorilo da sve one seksualne teme koje Cannes slobodno načne, e to Hollywood brže-bolje spretno uguši. Pa ako treba smisliti neki treći festival koji će vratiti seksualnost na velika platna, to je onda Venecija. Naznaka da se stvari ipak naglo mijenjaju na bolje i na Venecijanskom filmskom festivalu je prošle godine bio film ‘Uboga stvorenja’ grčkog redatelja Yorgosa Lanthimosa, koji je vrlo otvoreno progovorio o slobodnoj ženskoj seksualnosti, a za koji je Emma Stone nagrađena i Oscarom.
No ove godine situacija se drastično promijenila, istaknuo je Barbera budući da je ove godine na Mostri bilo dosta erotskih filmova koji se bave seksualnim odnosima u suvremenom društvu – od sadomazohizma do gay i lezbijskih odnosa, a što zapravo vrlo dobro korelira s Venecijanskim bijenalom, najvažnijom smotrom suvremene umjetnosti koja ove godine stavlja naglasak na queer kulturu i seksualnost pa tako diljem parkova i paviljona možete ugledati radove koje propituju granice žudnje, seksualnosti i očekivanja.
Ne sviđa mi se što je erotika svedena na pornografsku industriju, koja je, kao što znamo, postala masovno konzumirana, rekao je Barbera. Dobro je da filmski redatelji ponovno pokušavaju govoriti o intimnim i seksualnim odnosima na dubok i umjetnički način.
Tihe žudnje, žestoke strasti i pornografi
Iako je najviše pažnje izazvala Nicole Kidman u filmu ‘Babygirl’ nizozemske redateljice Haline Reijn, a koja progovara o mračnoj strani ženske seksualnosti, tu su i brojni drugi filmovi koji na hrabar i zanimljiv način tematiziraju žudnje, strasti i intimu. Daniel Craig u filmu ‘Queer‘, adaptaciji romana Williama S. Burroughsa, glumi američkog iseljenika u Meksiku koji postaje opsjednut mlađim muškarcem. Cate Blanchett briljira u erotskoj psihološkoj-triler seriji Alfonsa Cuaróna seksualno eksplicitnog naslova ‘Disclaimer’, a tu je i film “Diva Futura” Giulie Louise Steigerwalt o talijanskom pornografu Riccardu Schicchiju, u kojem je istaknutu ulogu imala i hrvatska glumica Tesa Litvan. A koliko su svi ti odnosi komplicirani najbolje pokazuje film ‘Love’ norveškog redatelja Daga Johana Haugeruda (prvi dio trilogije se zove ‘Sex’, a sljedeće godine dolazi ‘Dreams’) u kojem likovi, kada ne putuju trajektom vamo-tamo da bi upoznali nekog zgodnog frajera na trajektu na vrlo zanimljiv i slojeviti način razgovaraju o ljubavi i seksu.

Progresivan seks
“Iako je u proteklih 18 mjeseci bilo više provokativnih filmova, kao što su ‘Uboga stvorenja’, ‘Saltburn’ i ‘Love Lies Bleeding’ ili TV obrada klasika poput ‘Damage’ i ‘Fatalna privlačnost’, postoji jedna stvar koja moderni erotski film čini posebnim, a to je inkluzivnost”, izjavio je Alberto Barbera. Bilo da se radi o fokusu na žensko zadovoljstvo, prikazima homoerotike ili fetiša, erotska kinematografija očito se razvila s društvom. Primjerice, da je film ‘Babygirl’ snimljen prije 30 godina, glavna junakinja koja opako prkosi društvenim normama, vjerojatno bi bila na neki način kažnjena.
No kako stvari stoje, ispada da će ovako, u slučaju da i dalje nastavi forsirati heteronormativnost, jedino mogao biti kažnjen Hollywood, jer istraživanja su pokazala da publika ipak želi što više prikaza erotike, uzbuđenja, ženskog zadovoljstva i različitih načina doživljavanja seksualnosti, roda i stilova odnosa. Jednom riječju – progresivan seks s kojim se mogu identificirati i koji je, kako bi rekla i sama Nicole Kidman za svoju ulogu, na kraju svega ipak jedna oslobađajuća priča.




