Kada je suosnivač Googla Larry Page, na pomolu novog tisućljeća, u potpis svog maila dodao ‘Have fun and keep googling!’, prvi put u povijesti upotrijebivši guglanje kao pojam kakav danas poznajemo, počelo je rađanje jednog novog svijeta koji je generaciji naših roditelja, a pogotovo baka i djedova bio teško zamisliv. Ideja pretraživanja gotovo svih na svijetu dostupnih informacija u svega nekoliko sekundi, jednostavnim upisivanjem traženog pojma u tražilicu, generacijama koje su istraživanje poznavale kao odlaske u knjižnice i razgovore s onima koji su u temu upućeni, djelovala je jednako revolucionarno kao što svima starijima od generacije Z djeluje metaverzum.
A da je još jedna revolucija pred nama možda najbolje govori posljednja dodjela najprestižnije nagrade u filmskoj industriji koju bismo mogli svesti na prosti zaključak – da je nerijetko tradicionalna i konzervativna akademija koja se voli praviti da to nije, kao uvjerljivo najbolje filmsko ostvarenje protekle godine godine prepoznala film ‘Sve u isto vrijeme’ koji nas je odveo na ludo putovanje kroz metaverzum i koji je sa sedam osvojenih Oscara obrisao pod konkurencijom. Zasluge nedvojbeno dijelom pripadaju i briljantnoj glumačkoj ekipi te redateljskom dvojcu, no pitamo se je li ga možda akademija nagradila s toliko kipića jer je u njemu vidjela puno više od genijalnog filma i stekla dojam da je zavirila u kristalnu kuglu.
Dobro došli u proširenu stvarnost
Kako uopće opisati metaverzum nekome tko se s njime nikada nije susreo? Možda kao čaroban spoj video igrica, alata za produktivnost, e-trgovine, društvenih mreža i proširene stvarnosti, a što uključuje i virtualnu i proširenu stvarnost. Još uvijek zvuči poprilično zbunjujuće? Ok, idemo probati s rječnikom razumljivijim boomerima i generacijama X i Y. Mnogima od nas vrhunac informatičke pismenosti je korištenje društvenih mreža. Koju god preferirali, jedna im je stvar zajednička – sadržaj koji vidimo na svom feedu ili otvaranjem nečijeg profila sastoji se od objava koje možemo lajkati, komentirati i sherati. I redovito su u pitanju 2D sadržaji koje gledamo na svojim smartphoneima, tabletima i računalima.
Kontaktiranje drage osobe na društvenim će se mrežama svoditi na slanje poruke ili ostavljanje kakvog komentara; u metaverzumu, s njom ćemo moći hodati ruku pod ruku po prekrasnoj livadi ili kakvoj tropskoj plaži, udišući mirise koji nas okružuju. Za razliku od virtualne stvarnosti koja uključuje ulazak u virtualni svijet, proširena stvarnost preklapa se s računalnom grafikom u stvarnom svijetu koji vidimo oko sebe, bilo putem telefona ili naočala, a zbog čega metaverzum nudi imerzivnije i interaktivnije iskustvo s ciljem stimulacije što više naših osjetila, umjesto da nas tek povezuje s našim prijateljima kroz 2D web stranice i društvene mreže.
Vrli imerzivni 3D svijet
Ideja je da u bliskoj budućnosti svaka osoba bude u mogućnosti stvoriti vlastiti imerzivni 3D svijet koji će moći dijeliti s posjetiteljima. Dok će se družiti i uživati u dostupnim okruženjima, korisnici će moći zajedno slušati glazbu i sudjelovati u igrama i zabavi. Kada se prvi put uđe u ovaj svijet, prvo što će mnogi pomisliti je da je dosta sličan aplikacijama koje smo već dobro upoznali. Bit će tu početni feed i mogućnosti lajkanja, komentiranja… No ona ključna razlika je što ulaskom u nečiji profil više nećemo vidjeti dvodimenzionalnu mrežu slika, već ćemo ući u impresivan trodimenzionalni svijet koji ćemo moći istraživati u proširenoj stvarnosti.
A kako se u svakom svijetu, kako stvarnom tako i virtualnom, mora pronaći mjesto za oglase i brendiranje, on neće nedostajati ni u metaverzumu. Dapače, neki od najvećih svjetskih brendova poput Nikea, Guccija i McDonald’sa već su počeli stvarati virtualne verzije svojih proizvoda kojima se može trgovati kao NFT-ima iliti digitalnom imovinom i umjetnošću unutar digitalnih svjetova, a koje se može koristiti za ukrašavanje avatara i virtualnih prostora. Iako je ovakav koncept mnogima još uvijek stran, potencijal koji oni najveći vide u njemu i više je no glasan alarm da se svijet oko nas mijenja i to na najnevjerojatnije načine.
Ovisnost na kvadrat
Kao da već nisu dovoljno zarazne, društvene će mreže u narednim godinama postati još imerzivnije, privlačnije i vrlo vjerojatno, stvarat će veću ovisnost od bilo čega što smo dosad imali prilike vidjeti. Uz sve pozitivne strane poput lakšeg povezivanja s prijateljima i obitelji, društvene su mreže često pod povećalom javnosti i zbog mnogih negativnih strana pa je legitimno strahovati da će i ovaj segment u metaverzumu biti naglašeniji i dovesti do još više internetskog zlostavljanja, uznemiravanja, ali i širenja teorija zavjere i lažnih vijesti.
Upravo su intenzitet metaverzuma i vizualno iskustvo koje pomiče granice ono što nosi evoluciju društvenih medija. Generacija Z je ona koja vizualni sadržaj voli više od bilo koje koja joj je prethodila, a o trendu koji uzima sve više maha dovoljno govori zabrinutost Prabhakara Raghavana, višeg Googleovog potpredsjednika, da bi najpoznatija tražilica na svijetu uskoro mogla izgubiti svoju svrhu. Je li njegov strah opravdan ili je samo paranoičan? Pa…budući da gotovo 40% mladih kada nešto traži ne odlazi na Google, već na TikTok ili Instagram, rekli bismo da ne puše na hladno.
Platforme poput Facebooka i Instagrama, uvjeravaju nas oni upućeniji u ovu temu, neće nestati, već će se mijenjati ne bi li okupile sve različite aspekte naših digitalnih života pod jednim krovom. One će biti samo dio metaverzuma i nuditi nam mogućnost da zakoračimo u njega i doživimo sve što nudi. Da, sve što volimo na društvenim mrežama će, kao i sve što mrzimo, biti intenzivnije i naglašenije, ali će nam u isto vrijeme otvoriti jedan novi svijet iskustava koje ćemo podijeliti s najbližima. Izumrijeti, kažu, neće, ali dobro nam je poznata priča o impozantnim gigantima koji su milijunima godina prije nas samouvjereno bez ikakve prijetnje hodali Zemljom. Oko toga što im se točno dogodilo, znanstvenici ni danas nisu složni. Ali jedno je sigurno – And (just) like that – they were gone.
Naslovna fotografija: Shutterstock
