Koliko neka buba u uhu može biti velika i gadna stvar, najbolje mi je davnih dana objasnila jedna psihijatrica koja je držala satove autogenog treninga. Žena je znala koliko je ljudski um labilan te je često isticala da ne treba tražiti upute za život u horoskopu, čitanju sudbine i ostalim znakovima koje smo skloni svakako tumačiti. Pa ipak, iako ima nešto u tome da svi ovi inputi koje putem uberemo mogu djelovati na naše odluke, činjenica je da nam snovi neprestano izmiču. Kao da se ne možemo dogovoriti bismo li ih tretirali kao čistu poeziju koja sadrži dobar dio našeg identiteta, polaznu točku za razgovor o sebi ili ono naše ludičko ja koje ima potrebu preslagivati sve te silne slike koje tijekom dana upije na neki punkerski način.
U intervjuu za Goop magazin američka znanstvenica i psihologinja Karen Konkoly istaknula je kako najveći autoritet u tumačenju snova ipak ima sam sanjač, jer samo on može dokučiti sve te sulude, komplicirane i duboke labirinte. Iako neki istraživači snova ne pridaju snovima veliko značenje i smatraju ih tek nuspojavom REM faze sna, drugi pretpostavljaju da snovi pomažu u regulaciji emocija i integriranju iskustava u pamćenje.
A sada zauzmite posve drugu perspektivu
Naime, jedna od znanstvenih pretpostavki jest da u snovima simuliramo i „uvježbavamo” društvene interakcije koje nas zaokupljaju ili opterećuju. „U snovima se naše unutarnje predodžbe o tome kako svijet funkcionira međusobno uspoređuju, a naš pogled na svijet ažurira se na temelju novih informacija“, kaže Konkoly za Goop. Dakle, nešto kao noćno tračanje ili slikovita konstelacija. Ta sjetimo se samo da je Aristotel za tračanje govorio da je to samo jedan od načina da steknemo mišljenje o nečem i pronađemo zlatnu sredinu. U svakom slučaju, razmišljanje, razgovor ili zapisivanje sna može nam omogućiti da zauzmemo drugu perspektivu i sagledamo stvar posve novim očima, baš kao da smo na noćnoj terapiji.
Fotografije: Unsplash+
