„U ranim dvadesetima trudila sam se ostaviti dojam ležerne djevojke. Možda sam zato šutke trpjela u situacijama koje su mi izazivale nelagodu…“, riječi su kojima anonimna žena, za potrebe priče zvana Lucy, započinje intervju dan za The Guardian. Tema razgovora bile su nekonvencionalne seksualne prakse te utjecaj (nasilne) pornografije na intimne odnose. „Nijedan od mojih bivših partnera nije smatrao da je za takvo što nužna obostrana suglasnost i informiranost. Štoviše, razgovora nije bilo ni prije, ni za vrijeme, ni poslije – izgleda da im se činilo suvišnim“.
Seksualni kinkovi
Njezino iskustvo, nažalost, nije anomalija, a s obzirom na nezanemariv broj žena koji u posljednje vrijeme istupa sa sličnim pričama pod reflektorom medija, ali i zakonodavstva našli su se tzv. seksualni kinkovi. ‘Kink’ je kolokvijalni izraz za seksualne prakse izvan normativa – sve ono što nije ‘vanilla’ – a obuhvaća aktivnosti od blago nekonvencionalnih do parafilija. Suglasnost oko toga je li posrijedi tek nešto neuobičajeniji način proživljavanja zadovoljstva ili je riječ o psihičkom poremećaju za sada nije postignuta. Kink o kojemu se najviše raspravlja, onaj koji je zahvaljujući djelima poput „The Story of O“ i „Fifty Shades of Grey“ ušao u mainstream jest BDSM.
Safe, Sane, Consensual – preduvjeti za siguran odnos
Jedni ga, kao što je ranije istaknuto, svesrdno odobravaju, ističući kako se radi o ponešto drugačijim, ali konsenzualnim intimnim odnosima vođenim krilaticom „Safe, Sane, Consensual“. Time ukazuju na nužne uvjete koji moraju biti zadovoljeni kako bi odnos mogao biti klasificiran kao BDSM – siguran odnos, u koji slobodno danim pristankom stupaju potpuno prisebne osobe. U slučaju da ijedan od uvjeta nije zadovoljen, odnos prelazi u nasilan te prestaje biti riječ o BDSM-u. Navedena pravila djeluju jasno i smisleno, no oni koji sa skepsom gledaju na BDSM navode kako dani okvir djeluje dobro u teoriji, dok je u praksi liniju između prihvatljivog i neprihvatljivog znatno teže definirati.
Zrcali li BDSM dinamika onu prisutnu u gotovo svakom toksičnom odnosu?
Navedenu praksu skloniji su kategorizirati kao psihički poremećaj, najčešće uzrokovan proživljenom, ali neadekvatno probavljenom traumom zbog koje dolazi do izvrnute percepcije sebe i partnera kao i seksualnih odnosa u cjelini. Također, smatraju kako dinamika BDSM odnosa naprosto zrcali onu prisutnu u gotovo svakom toksičnom odnosu – red nježnosti, red grubosti, i tako u krug, čime se muti granica između zdravih i nezdravih partnerskih odnosa.
Dodatan problem čini široka dostupnost nasilnog pornografskog sadržaja, čiji se utjecaj potom nekritički prelijeva u stvaran život. ‘Vanilla’ više nije nešto što donosi preglede i klikove, a brojna su istraživanja utvrdila da su najposjećeniji uraci upravo oni koji testiraju (a nerijetko i prelaze) granice prihvatljivog. Zašto? Jesu li nam se kolektivne preferencije toliko izmijenile ili je posrijedi nešto drugo?
Prelaženje granica i stvaranje tolerancije
Psiholozi upozoravaju na iznimno jednostavan, ali učestalo previđen proces, onaj zbog kojega dolazi do formiranja svake znane ovisnosti – stvaranje tolerancije. Princip je uvijek isti – u početku je potrebno malo kako bi osoba osjetila ‘high’, zatim malo više, zatim još više, sve dok naposljetku gornja granica ne iščezne u potpunosti. Pornografija nije iznimka. Oni koji se učestalo okreću takvome sadržaju neprimjetno koračaju ka sve ekstremnijim prikazima kako bi im mozak servirao novu dozu dopamina – dozu koju više nije moguće dobiti na ‘vanilla’ način, jer prag tolerancije odavno je podignut. Osim toga, klasičnim načinom učenja uvjetovanjem dolazi do uparivanja osjećaja seksualnog uzbuđenja s pogledom na iznimno eksplicitne, nasilne pornografske scene.
Takvo što se, zatim, prelijeva i u privatne odnose, a postići uzbuđenje i vrhunac na ‘normalan’ način postaje gotovo nemoguće. Sve ono viđeno u ekstremnim porno-uracima postaje ‘novo normalno’, nešto što se očekuje, podrazumijeva, nešto bez čega seks nije seks. Ono što cijelu priču čini problematičnom i alarmantnom jesu situacije poput onih u kojima se našla Lucy – situacije u kojima partner/partnerica nisu upoznati sa onime što ih očekuje u trenu u kojem se upuste u seksualni odnos. Prethodni razgovor izostaje, time i slobodno dan pristanak, a sama sigurnost postaje i više nego upitna.
Zabrana prikazivanja nasilnog sadržaja
Djelo koje je podiglo najviše prašine, koja je posljedično dovela do zahtjeva za kriminalizaciju kao i opću zabranu prikazivanja nasilnog pornografskog sadržaja u Ujedinjenom Kraljevstvu jest tzv. choking, odnosno erotska asfiksija. Poplava mučnih ispovijesti žena, koje su misleći da pristaju na ‘vanilla’ seks umjesto kojega ih je dočekalo nešto posve drugo, dovela je do opsežnog istraživanja erotske asfiksije. „Siguran način za takvo što ne postoji. Dokazi upućuju na izuzetno ozbiljne, kratkoročne, ali i dugoročne posljedice po mentalno i fizičko zdravlje. Dodatan alarm za uzbunu jest podatak kako je više od 30 % žena u dobi od 16 do 35 godina doživjelo ‘choking’ bez pristanka. U nijednom slučaju takva praksa nije sigurna te kao takva ne može biti prihvatljiva, a kamoli uobičajena.“, zaključak je istraživanja, ističe Jane Meyrick, psihologinja Sveučilišta Zapadne Engleske, specijalizirana za seksualno zdravlje.
Creating a Safer World – the Challenge of Regulating Online Pornography
Potaknuta rezultatima istraživanja, britanska zastupnica, barunica Gabby Bertin iznijela je zahtjev za zabranu ekstremnog pornografskog sadržaja pod nazivom „Creating a Safer World – the Challenge of Regulating Online Pornography“. Bertin ističe da navedeni sadržaj evidentno dovodi do porasta (seksualnog) nasilja, posebice među mladima koji mu nekritički, bez ikakva znanja i iskustva pristupaju te usvajaju prikazane obrasce ponašanja. Upozorava na činjenicu da do prvog susreta s takvim oblikom pornografije dolazi već u dobi od 13 godina, dobi u kojoj je sposobnost kritičkog prosuđivanja te imanja svijesti o posljedicama daleko od zrele i formirane. „U ovome zahtjevu nije riječ o cenzuri ili napadu na osobnu slobodu. Osobna sloboda jest živjeti bez nasilja, bez straha da će vam partner nauditi usred intimnog odnosa samo zato što je odgledao nekoliko desetaka ili stotina uradaka u kojima je takvo što normalno.
Nasilan, uvredljiv, mizogin sadržaj nije naše pravo, jednako kao što nije naše pravo udariti nekoga na ulici iz čista mira. Svjesna sam da je pitanje pornografije polarizirajuće – neki smatraju kako treba dopustiti sve, neki pak teže apsolutnoj zabrani. Osobno nisam za opću zabranu – prihvaćam da je pornografska industrija legalna i legitimna industrija. Međutim, trebalo bi je razvijati u etičkome smjeru, na način da su glumice i glumci ondje svojom slobodnom voljom, bez ikakve prisile te da sadržaj koji snimaju ne normalizira nasilničko ponašanje. O povezanosti online i offline seksualnog nasilja uopće nema dileme – konzumirate li ekstreman sadržaj, sljedeći logičan korak jest preslikati isto u stvaran život, posebice ako ste mladi – takvo što ima moć oblikovati kompletnu percepciju seksualnosti.“, zaključuje Bertin.
Fotografije: Unsplash
