Kad biste morali odabrati pjesmu za soundtrack vaših mladenačkih romansi, na koju bi izbor pao? Moja je donedavno bila „With a taste of your lips I’m on a ride, you’re toxic, I’m slippin’ under… I’m addicted to you, don’t you know that you’re toxic?“. Ovo je jedan od onih trenutaka u kojima vas ljudi znakovito pogledaju, uz popratni „Aha, sad mi je jasno…“ te promatraju je li jasno i vama. Je, jasno mi je… Pitanje na koje nemam odgovor jest što je bilo prije – pop princeza koja mi je suptilno progurala ideju o tome da su toksični frajeri neodoljivi, ili pak moj vrlo diskutabilan ukus koji je u ovoj pjesmi pronašao svoju himnu. Ali nije ni važno, jer nakon godina plivanja u radioaktivnim vodama, ponosno izjavljujem da sam se ostavila ćorava posla!
Vjerojatno je to ono zbog čega me iz sadašnje, nadam se, puno zrelije perspektive toliko iznenadila izjava jednog psihologa (!) na koju sam naišla – „cilj je imati normalnu vezu sa seksom iz one toksične“, izjavio je stručnjak za mentalno zdravlje, stopostotno uvjeren da daje fantastičan savjet. Isprva sam mislila da gledam stand up isječak… ali ne, bio je to isječak inače šezdesetominutnog podcasta čija je glavna poruka bila – first sex, last sex, make up sex, break up sex, loving sex… o čemu god se radilo, ništa nikada neće biti ni do koljena onome što nazivamo toxic realtionship seksom.
Gospodine, ne znam kako bih ovo rekla pa ću najjednostavnije moguće – u krivu ste. I vjerujte mi, znam što govorim. Znam i odakle cijela ta fama o strasti koja prati nezdrave odnose, ali to definitivno nije nešto što bi se trebalo prezentirati kao vrhunac seksualnog iskustva. Istina je da je upravo (dobar) seks nešto što nas nerijetko drži zatočene u odnosu koji smo odavno prerasli jer hej, koliko nam je zapravo loše ako nam je istovremeno toliko dobro?! Možda je nezreo, možda je manipulator, možda nas povremeno istinski plaši, no tad kad odjene birthday suit sve mu je oprošteno, zar ne? Reklo bi se da čovjek toliko dobro zna što radi da je vrijedno svih onih svađa epskih razmjera. Ako na do sad napisano potvrdno kimate glavom, pozivam vas da napravite maleni eksperiment – pokušajte ne jesti sedam dana, a zatim neka vam netko ponudi koricu suhog kruha. Javite mi je li i vama to bio najukusniji obrok u životu.
U vezi u kojoj je svaki njen aspekt u potpunom rasulu lako je grčevito se uloviti za jedan jedini koji, naizgled, valja. Naglasak na „naizgled“, jer nije taj suhi kruh toliko ukusan koliko vi nemate ništa drugo za pojesti. Manjak poštovanja, povjerenja, istinske konekcije, ljubavi, a prije svega mira koji dolazi uz stabilnog partnera ono je što vas ostavlja vječito gladnima. Seks, zbog čiste fizičke bliskosti koju zahtijeva, fantastično stvara privid povezanosti.
Međutim, kao što Matthew McConaughey objašnjava u “Vuku s Wall Streeta” – „Fugayzi, fugazi. It’s a whazy. It’s a woozie. It’s fairy dust. It doesn’t exist. It’s not on the elemental chart. It’s not fucking real.“ I to je sve što treba zapamtiti – it’s not fucking real, a ‘konekcija’ koju osjećate zapravo je samo kanaliziranje ogromne količine negativne energije koja se nakuplja na jedini dostupan način – u spavaćoj sobi. Pristajanjem na takvu iluziju, uskraćujete si mogućnost upoznavanja osobe s kojom je zaista moguće imati oboje – nekoga tko će vas ostaviti bez daha, ali jednako tako pružiti vam čvrst oslonac i osjećaj unutarnjeg mira.
Nemojte me pogrešno shvatiti, ne tvrdim da dobar seks dolazi isključivo u lovey-dovey odnosima koji traju od sada do vječnosti. Tražite li takvu vrstu čednih komentara, moram vas obavijestiti kako čitate pogrešnu kolumnu. I malo zabave isključivo u svrhu zabave može izazvati vatromet; istinska ljubav nije uvijek presudan faktor u priči. Međutim, čak ni neobavezni odnosi ne bi trebali biti lišeni osnovne razine poštovanja, a upravo to jest ono što svakoj toksičnoj vezi nedostaje.
Fotografije: Sara Čolić; Unsplash+; animacija Canva
