Da se nešto drastično mijenja na društvenim mrežama osjećamo već neko vrijeme, jer sve više osoba lagano odustaje od svakodnevnog postanja i skrolanja. Iako društveni tragičari u ovom trendu vide da su trolovi, AI generatori i botovi preuzeli dobar dio sadržaja, mnogi će se složiti da ulazimo u drugu etapu života malih ekrana. Uostalom, i Lana Jurčević, jedna od naših najuspješnijih influencerica, uzela je godinu dana detoksa da bi se vratila s postom na kojem je fotografirana rukom pisana poruka – “Jeste me zaboravili?”
Uostalom, i magazin New Yorker piše da se korisnici u zadnje vrijeme sve više okreću individualiziranim digitalnim platformama, od YouTubea do Patreona, gdje se male i odane publike mogu okupiti oko kreatora po svom izboru. Prema analizi Financial Timesa, ukupno vrijeme provedeno na tradicionalnim društvenim mrežama dosegnulo je vrhunac 2022. i od tada opada. Najveće platforme, međutim, popunjene su prvenstveno pasivnim potrošačima koji ne mare dovoljno da odjave pratitelje koji ih više ne zanimaju.
Jer dok su nekada milijuni pratitelja bili dokaz statusa, danas su više dokaz toga da ste – algoritamski proizvod. I da vaš feed više sliči korporativnom oglasu nego osobnosti. U svijetu u kojem je gotovo sve sponzorirano, filtrirano i ispeglano, najnoviji oblik digitalnog prestiža nije imati puno pratitelja – nego ih imati malo. I pritom djelovati kao da vas to nimalo ne dira.
Novi snobizam: 327 pratitelja i zatvoren profil
Nešto se promijenilo. Offline dečko – onaj tip koji ne objavljuje ništa osim možda psa ili krajolika bez filtera – postao je simbol stabilnosti i autentičnosti. Ljudi koji ne love lajkove, nego ih izazivaju slučajno, imaju tu neuhvatljivu, post-Instagram karizmu: oni ne traže pažnju, pa je upravo zato dobivaju.
U međuvremenu, digitalni giganti s milijunima pratitelja postaju doslovno… umorni. Njihovi su brojevi napuhani botovima, trollovima i mrtvim profilima, a feedovi sve sličniji automatiziranom copy-pasteu. Internet slava je, napokon, izgubila onu staru “iskru stvarnosti”, jer, budimo iskreni, kad svi pokušavaju biti zanimljivi, zanimljivo postane samo ne pokušavati.
Anti-influencer je novi influencer
U newsletterima, podcastima i Slack grupama, nova elita šapuće: “Ona ima samo 400 pratitelja – i sve su stvarne osobe.” To je kao da nosite vintage Chanel, dok svi ostali trče za fast fashion kolekcijama Reelsova i TikTok trendova. Iza tog minimalizma krije se i suptilna poruka: “imam život izvan ekrana”. Kao što jedan kreativni direktor duhovito kaže: “Ako imaš vremena objavljivati deset puta dnevno, očito ti karijera ide predobro – ili nikako.”
Digitalni detoks kao statusni simbol
Nekoć se privatni profil tumačio kao sramežljivost. Danas kao moćan znak samopouzdanja. Ne moram te pustiti unutra. Ne moraš znati što jedem, gdje radim i koga volim. To više nije manjak transparentnosti – to je luksuz privatnosti. Dok su feedovi postali reklame, a algoritmi novi paparazzi, oni koji ostanu ispod radara stvaraju novi tip digitalne elegancije. Umjesto da objavljuju da su sretni, oni to jednostavno jesu.
Dobar znak – kada je broj praćenih veći od pratitelja
Biti “mali” na mreži više nije znak da ste neuspješni – nego da ste slobodni. Slobodni od pritiska, od performansa, od toga da svaka objava mora donijeti brojke i rezultate. A onaj najbolji twist – ako vam je brojka profila koje pratite veća od one koji prate vas, to samo znači da ste zainteresirani za druge i svijet oko sebe.
Punk stil fotografija i offline klubovi
Jesu li nam AI filteri i video generatori ubili sve one receptore u mozgu koji katkada u brzini ne mogu razlikovati što je stvarno ili fake? Ili je, kao što smo već i pisali, barem minimum stil života preuzeo i naše fotografije, ali sve više profesionalaca koji rade na vizualnim identitetima uvodi tu distinkciju te na privatnim profilima svjesno objavljuje fotografije koje svojim stilom odskaču od onih ulickanih, profi i hladnih. Nešto kao da je junk journaling te kaotična personalizacija zarazila i društvene mreže. Na kraju svega, ne preostaje nam ništa drugo nego što češće izlaziti van, pa makar to bio i ono što se danas tako trendi zove offline klub. Možda je to sve miljama daleko od divljeg punka ili prljavog bara, ali barem je stvarno.
