Duljina i dužina su bitne

TAJNA SAVRŠENE PREZENTACIJE: Kawasaki metoda zvana i ‘pravilo 10-20-30’

Tamara Radan
06.09.2026.

Pretrpani slajdovi, nečitljivi fontovi, predavači čitaju monotonim glasom 90 minuta… Plus naravno – u 21. stoljeću problemi s projektorom. Evo kako napornim prezentacijama jednom za uvijek stati na kraj te održati publikom budnom, aktivnom i znatiželjnom

Kako stvari stoje – prezentacije, kongresi, predstavljanja i eventi su užasno popularni i nećemo puno pogriješiti ako napišemo – doslovce na svakom uglu, jer ne možete se niti okrenuti, a da ne naiđete na nekog izlagača i predstavljača. No u moru kongresa i panela, kako je moguće da mnogi i dalje ne znaju kako zadržati pažnju slušatelja, a ni kako se sažeti. Iako već godinama postoji dobro staro pravilo zvano KISS, a koje znači Keep It Simple and Stupid, izgleda da se ono nije previše zadržalo u glavama izlagača. Tko zna, možda jer previše podsjeća na prvotno značenje. Srećom, na teren je istrčao američki autor bestselera Guy Kawasaki koji je predstavio svoju formulu uspješnih prezentacija i to pod nazivom ‘pravilo 10-20-30.’ Evo o čemu je riječ…

10 slajdova

Ne želimo sada nikoga vrijeđati, a posebno ne zastrašivati organizatore kongresa koji u jedan dan znaju nakrcati više od 96 predavanja, no Kawasaki smatra da se većina ljudi nije sposobna koncentrirati na više od deset stavki tijekom sastanka ili predavanja te da bi se u prezentacijama trebali držati sljedeće strukture:

  1. Problem
  2. Vaše rješenje
  3. Vaš poslovni model
  4. Jedinstvena karakteristika ili tehnologija
  5. Marketing i prodaja
  6. Tržišna situacija i konkurencija
  7. Tim
  8. Prognoze
  9. Vremenski plan
  10. Sažetak i preporuke

20 minuta

Znate one prezentacije gdje predavač izlaže 90 minuta, a onda važno kaže – “Ima li pitanja iz publike?” Hm, možda bi bilo kada publika ne bi morala hitno izaći na zrak, doći k sebi, pružiti svom kolegi umjetno disanje i hitno se razbuditi, čime god. Naime, istraživanja su već odavno dokazala da se većina ljudi nije sposobna koncentrirati na govor dulje od 45 minuta. Stoga Kawasaki preporučuje da prezentacija ne traje dulje od 20 minuta, a da 40 minuta ostavite za pitanja i diskusije.

Murphyjev zakon ili što kada tehnika zakaže. A zakaže gotovo uvijek:)

Naravno, ovdje trebate uračunati i vrijeme potrebno da ponovno pokrenete prezentaciju, naučite stisnuti play ili stop te isprobate spojiti računalo s projektorom. Savjet starog Murpyha: Ma radije naučite prezentaciju na pamet, jer nagledali smo se izlaganja bez ikakvih projekcija, a tako ćete barem izbjeći stres te samopouzdano izroniti iz koma situacije kao da ste kakav stand-up komičar.

No, da pitate gospodina Kawasakija ovo je tajna savršene prezentacije – jednu minutu posvetite uvodu i oko četiri minute problemu. Naravno, ako postoji. Glavni dio treba sadržavati najviše sadržaja i stoga mu treba dati oko 13 minuta, a to znači da za zaključak računajte dvije minute.

Veličina fonta 30

Znamo mi te trikove iz osnovne i srednje škole – napišete brdo teksta na ruci, i to tako sitnim fontom da profesori ne vide da je to cijeli esej koji ćete direktno upisati na papir ili ekran. Nekim čudom, ova tehnika kao da je preživjela stoljeća, jer kako drugačije objasniti da su neki izlagači došli na ideju nakrcati tako ogromnu količinu sitnog teksta na slajdove nego zbog toga da ih mrtvi-hladni doslovce pročitaju. Možda misle da će publika doći na ideju sve slajdove snimiti mobitelima pa doma naprosto povećati i u miru proučavati. Što se nas tiče, nema goreg od toga kada govornik čita tekst.

Zašto trebamo znati koliko godina ima najstarija osoba u publici?

Veličina fonta 10 je previše mala da bi se dobro mogla čitati na slajdovima, a to znači da će publika će morati naprezati oči kako bi pratila prezentaciju. A ono još gore – budući da čitanje ide brže ide od govora, publika će biti ispred govornika i neće se koncentrirati kako treba.

Da biste izbjegli tu situaciju Kawasaki preporučuje da svaki slajd ne sadrži više od šest riječi. No što ćemo s onim fontom veličine 30? Nije li to malo previše? Za sve sumnjičave, kao i one s viškom vremena te ljubitelje neobičnih savjeta – gospodin Kawasaki ima još jedan pomalo neobičan trik Naime, predavač bi trebao saznati koliko godina ima najstarija osoba koja će sudjelovati u prezentaciji. To bi trebalo podijeliti s dva – i to će odrediti optimalnu veličinu fonta za prezentaciju. Gospodine Kawasaki, pa ovo uopće nije KISS, ali je podjednako slatko. XoXo

Naslovna fotografija: Unsplash+, Canva

Pročitaj više

Jedva čekamo pedesete!

Ako je život nešto poput lunaparka, zašto onda pedeseti rođendan doživljavamo kao trenutak kada ćemo se s vrha tobogana strovaliti u bezdan nevolja i uroniti drito u more dosade. I zašto nam nitko nije sve do sada rekao da krivulja nezadovoljstva opada već u dvadesetima da bi opet šiknula u vis u pedesetima te da je kriza srednjih godina običan mit, baš kao što su i Jeti, ideja o izgubljenim polovicama ili G-točka.

NIJE SREĆA, NIJE PLAN

Svijet je prepun sjajnih vizionara i konzultanata, no gdje su oni koji se ne boje zasukati rukave i koji će ustrajati u realizaciji tih istih planova do kraja? Jer prema najnovijim istraživanjima – ključna osobina o kojoj ovisi hoćete li uspjeti ili ne je upravo snaga volje.

Tri puta ispeci pa reci!

Srećom, tu je i tehnika tri sita, koja zapravo nije nimalo nova, jer njezina struktura potječe od grčkog filozofa Sokrata. Ali ako vaša priča padne kroz 3 sita, trebali biste je zaboraviti

Od prvog ruža do Spanx steznika

Crveni ruževi, 100% prirodna kozmetika, vodootporne maskare… Tko su žene pionirke koje su smislile sva ta divna čuda pa da im zahvalimo. Koja je poduzetnica prva prepoznala važnost 100% prirodnih kozmetičkih proizvoda, kada su se prvi put pojavili parfemi na policama, a kada testeri i tko je namirisao da budućnost leži u anti-age kozmetici?

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.