Radim s kolegicom na jednom velikom projektu, a ona mi u pauzi prepričava kako joj kći ne želi nositi pink marte. Kimam glavom jer dobro razumijem. Njenu kći naravno, a ne svoju kolegicu, e da bi mi već nakon tri minute na mobitelu iskrsnula reklama za pink Dr. Martens čizme. Naravno da tu sada kreće teorija o prisluškivanju i tajnim algoritmima koji se dilaju između proizvođača mobitela, reklamnih agencija i brendova. Uostalom, koliko smo puta optužili tvorce neke reklame da su nas prisilili da nešto kupimo, iako nam stvar zapravo nije trebala. No ako je vjerovati najnovijim teorijama, mi smo glavni krivci jer kupujemo pink marte i ostale stvari koje nam trebaju, a u moru logoa ne živimo zato jer nas drugi na to prisiljavaju, već zato što mi naprosto žudimo za svijetom simbola, brendova i priča.
Žudnja za svijetom simbola, brendova i priča
A-ha, dobro ste pročitali! Da nema brendova mi ne bismo čak znali ni tko smo i što smo. Odgovara li recimo našem karakteru i stanju duha više BMW zato što smo proaktivni ili Mercedes jer više cijenimo stabilnost, jesmo li pak desno (PC) ili lijevo (Mac)… Iako ova teorija zvuči uvrnuto, psiholozi šopinga (bihevioralni ekonomisti) mogu za nju ispostaviti i račun. Naime, nakon što su dobro proučili kako funkcionira mozak za vrijeme šopinga i nakon njega, došli su do zaključka da mi doista kupujemo emocijama, a onda naknadno tražimo logične priče, i to samo zato što nam mozak voli zabušavati. Što mu i nećemo uzeti za zlo, ako uzmemo u obzir da u bilo kojem trenutku svako od naših 5 osjetila dobiva više od 11 milijuna informacija, pa se 98% aktivnosti mozga odvija mimo svijesti.
Želite li impresionirati susjede snobove ili sebe?
Dakle, priča da smo kupili prekrasnu dizajnersku bočicu maslinovog ulja, jer njome želimo nekoga impresionirati, nije zapravo toliko potrebna našem partneru, rodbini, a ni susjedima snobovima, koliko nama. Jer, mi si više od svega želimo objasniti da, primjerice – imamo sofisticiran ukus jer kupujemo minimalističke predmete nagrađivanih domaćih brendova, da pri tome jako pazimo na kvalitetu sastojaka, etičku proizvodnju… Molimo nastavite bojati vašu sliku prema osobnim željama.
Koja je tajna Hello Kitty?
Uostalom, nije tajna da su najuspješniji upravo oni nenaporni i tolerantni brendovi koji dopuštaju umjetničku slobodu, a to znači da kupci nakaleme na njega svoju priču. Eto zašto je i Hello Kitty postala tako uspješan lik iako ne zastupa niti jednu ideju, skupinu, čak i ne govori (eto nema čak ni usta). U tome je upravo trik. Tajanstvenost je njena snaga, a maca možda zastupa naprosto sve. Na kraju će još ispasti da nam brendovi kao što su Apple ili Converse pomažu da riješimo vječnu napetost koja nas muči od tinejdžerski dana – kako biti individualac, a opet pripadati grupi. No s druge strane, bilo bi zanimljivo vidjeti kakav bi to osjećaj bio da satima hodamo šoping centrom bez identiteta i ne znamo više što želimo, a što ne.
Naslovni vizual: Canva
