Je li ikad itko od vas na razgovoru za posao odgovorio da želi hrpu love? Ako statistički gledano uzmemo u obzir da većina ljudi radi isključivo zbog plaće – zašto gotovo nitko ne zatraži i dobije što točno želi? U današnjem svijetu bogatiji postaju još bogatiji, ratovi i krize su na vrhuncu, sve je više protesta, a mi se pitamo smijemo li opće tražiti više novaca. Hoćemo li se moći pogledati u oči? Trebamo li glumiti junake i postati žrtva za svoju djecu i unuke? Sigurno znate nekog iz svog radnog ili prijateljskog okruženja tko je dobio otkaz i to zbog nekih takozvanih viših sila poput neuspješnog poslovanja, ukidanja poslovnica, automatizacije procesa ili da se vratimo par godina unazad – zbog korone.
Vjerujem da puno ljudi hoda s upitnicima iznad glave, privikava se na novonastali home office balansirajući između posla i obitelji. Pitate li se koliko smisla ima to što na poslu radite svaki dan? Slijedite li ciljeve koje ste si postavili, možete li drugdje biti uspješniji? A oni najhrabriji (ili ipak najtiši) se pitaju zar nije vrijeme za odmor od nekoliko mjeseci?
Čovječuljak u glavi kao unutarnji kapitalist
Zasigurno ste svi bili u situaciji i na putovanju mislima susreli ste se s onom lijepom stranom – alternativnim životom. Slatkih li snova. Ili mislite da vam to može postati stvarnost? I kada? Ubrzo, za 10 godina, 20 godina, nikad? I zašto se pobogu uvijek javlja taj mali čovječuljak i govori nam da nešto ne možemo kada toliko želimo? Onaj tko unatoč nezadovoljstvu ostaje na poslu pati isto kao i netko tko san o vlastitoj obitelji (ili čemu god da ljudi maštaju) ne može financirati. Neugodna istina je da ste taj čovječuljak vi sami. Taj čovječuljak je vaš unutarnji kapitalist koji nas uvjerava da se moramo odlučiti, a nada se da ćemo se odlučiti za novac, kako bismo ostali u dobro znanoj igri.
Hej, vrijeme je da se probudite. Ne morate se odlučiti ili barem se sve manje morate zauzeti za samo jednu stranu. Sve više ljudi glasno izražava svoju želju da želi oboje. To je sjajno jer tako možemo živjeti svoju svrhu, a i ubrzavamo transformaciju tržišta rada.
Zar nije konačno vrijeme za svijet u kojem su dobrice pobjednici, ako to žele biti. U redu je imati novce i živjeti svoju svrhu, odnosno imati dovoljno vremena za nju. U nekim firmama je to već moguće, druge kaskaju, ali ako se ne pokrenemo, process promjene će trajati vječno. Toliko vremena ipak nemamo. Zato imamo kreativnost i želju za promjenom. Za početak bismo odmah trebali odbaciti zastarjele i ponižavajuće izreke da novac nije dobar ni moralan, dobro se može raditi samo nesebično, ne vrijedim dovoljno, ne znam baš sve o tome. Umjesto toga razmišljajmo tako da ako želimo da se dogodi promjena na socijalno-ekonomskoj razini trebamo prihvatiti da je u redu biti financijski uspješan, održiv i imati svrhu koja nam godi i treba za osobni i profesionalni razvoj.
Naslovna fotografija: Unsplash+
