Kako ste? Kako se osjećate? Koji je vaš odgovor na ovo kratko, ali kompleksno pitanje. Najčešće je odgovor „dobro“ uz srednje kiseli osmijeh te nastavljate daje sa svojim užurbanim životom. Ali kako se zaista osjećate u modernom društvu koje rapidno mijenja svoje uvjete u svim sferama, a ljudi se trude držati korak s vremenom i nemogućim, a često i nelogičnim zahtjevima. Odahnete li ikad? Koliko vremena posvećujete sebi? Kad je dosta?
Krajem siječnja 2024. Vijeće za unutarnju politiku Bijele kuće i Nacionalna zaklada za umjetnost bili su domaćini događaja pod nazivom “Iscjeljenje, premošćivanje, napredovanje: Summit o umjetnosti i kulturi u našim zajednicama”. Ako zastanete i razmislite na tren zasigurno ćete imati hrpu pitanja poput „Što treba izliječiti? Što treba premostiti? Zašto ne napredujemo?“ Mjesec dana nakon toga održan je panel u centru Kennedy pod nazivom „Povezani smo kroz drveće: nove granice biofilije.” Na panelu se raspravljalo o projektima koji oživljavaju naš odnos prema prirodnom svijetu – od eksperimenata u biofilnom dizajnu, kupanja u šumama koje vodi zajednica i radikalnih umjetničkih instalacija…”

Ako nam treba takav panel možemo zaključiti da se moderno društvo dovelo u stanje iscrpljenosti i gubitka vitalnosti te traži nova rješenja kao lijek za trenutno stanje. Postali smo nezadovoljni, usamljeni, odvojili smo se od prirode i postali robovi kapitalizma. Kao uvijek svaki ciklus ima svoj početak i završetak, a ova moderna bolest dovela je do novog romantizma.
Zeitgeist protiv industralizacije
Ako se vratimo u kasno 18. i rano 19. stoljeće kada su stari romantičari reagirali na posljedice industrijalizacije u Europi znamo da je znanstvena revolucija promijenila način na koji danas razmišljamo. Znanstvenici, kulturnjaci i politička scena doprinijela je novoj klasifikaciji i kvantifikaciji životinja, biljaka i materije. Napokon smo mogli dokučiti značenje prirode. Inače, misteriozne sile poput topline, svjetlosti, pare, elektriciteta i magnetizma bile su iskorištene za pokretanje napretka. Industrijsko doba, nakon znanstvene revolucije, proizvelo je inovacije poput parnih strojeva, tvornica tekstila i telegrafa. Život se dramatično promijenio, smatrali smo na bolje.

Nakon što smo „pripitomili“ prirodu, počeli iskorištavati njezine resurse smatrali smo da je to napredak koji poboljšava kvalitetu života. No, je li to uistinu tako? Unatoč dobrim namjerama industrijalizam je imao svoju cijenu. Gradovi su bili zagađeni, radnici potlačeni, a nacije su se borile za resurse. Ljudi su se osjećali udaljenima od prirode i jedni od drugih. Blagostanje za jedne značilo je opasnost za druge. Ekstraktivni pristup svijetu potaknuo je uzgoj monokulturnih usjeva kao što su indigo, šećer i pamuk. Distanciranje od “drugih” i težnja za profitom dovela je do polarizacije društva.
Tada se dogodio Zeitgeist – pokret koji nije imao jasne granice, a i bilo ga je teško definirati, ali educirao je ljude na važnost njihovih unutarnjih života.
U Njemačkoj se krajem 18. stoljeća grupa mislilaca suprotstavila stavu o napretku u kojem je kvantiteta zamijenila kvalitetu, a razum pobijedio nad emocijama. Predvođena Johannom Wolfgangom von Goetheom grupa je uključivala intelektualce, pjesnike i znanstvenike. Alexander von Humboldt, najpoznatiji znanstvenik tog vremena, naglašavao je našu cjelovitu povezanost s prirodom. Romantični osjećaji proširili su se i ukorijenili u Engleskoj s pjesnicima poput Coleridgea, Keatsa i Shelleyja. Unatoč razlikama, romantičari su, kao skupina, naglašavali važnost emocija i promatrali svijet kao organsku cjelinu, a ne kao rezervne dijelove. Tako su umjetnost, estetika i duboka povezanost s prirodom bili lijek tadašnje industrijalizacije.

Povijest se ponavlja: Romantičari novog doba
Otprilike dva stoljeća kasnije svijet je opet u rasulu. Analogno onome kako je znanstvena revolucija ustupila mjesto industrijskom dobu, informacijska revolucija 20. stoljeća ustupa mjesto digitalnom dobu 21. stoljeća. Ah, informacija – ta velika svjetska sila može se koristiti kako za dobro tako i za loše. Ona pokreće, ali i razara. Danas najviše informacija na jednom mjestu posjeduju baze podataka i internet, a neki tvrde da je upravo on novi pokretač. Mreža koja okružuje cijeli svijet učinila je planet manjim te lakše i brže povezanijim. Digitalno doba ubrzalo je znanost, olakšalo komunikaciju, unaprijedilo trgovinu, stvorilo radna mjesta, demokratiziralo pristup znanju i poboljšalo naše materijalne živote.
Možemo li se s time složiti? Možemo li biti sretni u društvu u kojem jedni imaju sve, a drugi žive na granici siromaštva? Jer mnogi su ljudi i dalje nesretni. Čak i oni koji ne žive u materijalnoj oskudici. Mislim da smo svi svjesni kako isključivo novac nije krucijalan za sreću. Ljudska bića, njihove potrebe i emocije daleko su od napretka društva. Depresija, usamljenost i anksioznost nove su bolesti modernog društva. Znanstvenici identificiraju usamljenost kao epidemiju. Umjetna inteligencija, hipertrofično dijete digitalnog doba, otežava vjerovanje našim osjetilima i razlikovanje činjenica od fikcije. Jaz između ljudskog i umjetnog je prevelik, nedokučiv, čak bolan.

Postavljaju se pitanja klimatske krize, mogućnosti umjetne inteligencije za koju ne znamo kako će djelovati na nas u budućnosti. Znakovi i simptomi sadašnje bolesti slični su onima na koje su reagirali stari romantičari. Dobre namjere znanosti i tehnologije su se izjalovile. Selektivan i krajnje izrabljivački pristup svijetu mnoge radnike čini otuđenima i demoraliziranima. Ljudi su odvojeni od prirode i jedni od drugih.
Priroda obnavlja, a umjetnost transformira
Kao u starom romantizmu opet dolazi do novog pokreta. Neobična skupina ljudi okuplja se kroz panele i predavanja kako bi spojila znanost, prirodu, umjetnost i estetiku. Tradicionalne disciplinske i profesionalne granice se ruše. René Fleming i David Byrne govore o neuroznanosti baš kao i nova generacija arhitekata i dizajnera koja je zaokupljena preispitivanjem našeg mjesta u prirodi. Umjetnici i intelektualci naglašavaju našu emocionalnu povezanost s ljepotom. Neuroznanstvenici istražuju estetska iskustva i istražuju razloge zašto je umjetnost važna. Znanosti i umjetnost udruženo istražuju ideje da priroda može obnoviti, a umjetnost transformirati ovaj moderni svijet. Možda je prerano tvrditi, ali možda smo svjedoci novog romantičnog otpora trenutnom razočaranju. Umjetnost, estetika i priroda mogli bi biti ključni sastojci protiv moderne bolesti.
Naslovna fotografija: Unsplash+