Vani sja sunce, pjevaju ptice, a vi ste toga jedva svjesni dok se pokušavate koncentrirati na još jedan u nizu online sastanaka koji je mogao biti e-mail, ako i to, te vam dodatno oduzima vrijeme za dovršavanje zadataka u ionako pretrpanom rasporedu. Dok vam raste nezadovoljstvo i razina kortizola, lagano odlutate u maštarenja o osvojenom jackpotu i ispijanju koktela na nekoj tropskoj plaži… Tko se od nas nije barem jednom prepoznao u ovom scenariju – neka se javi, želimo znati vaše tajne!
U nesigurna vremena kada radno mjesto nije zagarantirano, a njegov opis samo labava sugestija, kad cvatu toksična radna okruženja, a prekovremeni rad se podrazumijeva, ljudi se sve češće susreću s burnoutom. Osjećaj iscrpljenosti, umora (koji rijetko rezultira mirnim, čvrstim snom) uobičajena su pojava, a u pozadini raznolikih garfieldovskih „mrzim ponedjeljak“ meme-ova s kojima se toliki poistovjećuju duboko je nezadovoljstvo koje samo čeka pogodan trenutak da ispolji jedan sočni „FUCK YOU“. No koliko košta takva hrabrost?
‘Ako ne prihvatiš ovaj projekt, otpuštena si’
S „Fuck You Money“ kao konceptom prvi sam se put susrela gledajući isječak intervjua s Lucy Liu, u kojem objašnjava filozofiju kojoj ju je poučio otac: „Sve je biznis. Pa sam puno radila kako bih zaradila dovoljno novca. To je Fuck you money (Odjebi novac). Ako ga imate i netko vam kaže: ‘Ako ne prihvatiš ovaj projekt, otpuštena si’, možete im reći: ‘Odjebi!’“
Psovka zvuči vrlo jednostavno, ali i kao luksuz koji si u današnje vrijeme rijetko tko može priuštiti. „Fuck You Money“ dozvoljava slobodu da ne prihvatimo svaku „priliku“ koja nam se nudi u strahu da nećemo moći platiti račune, kao i da ne ostajemo na nekom poslu kojim smo nezadovoljni, koji crpi našu energiju i uzrokuje stres, samo zato što živimo od plaće do plaće.
Je li tvoj djed riskirao?
Ideju je popularizirao John Goodman u filmu „The Gambler“ kultnim citatom: „Netko želi da nešto napraviš? Fuck You. Šef te razljuti? Fuck you. Imaj svoju kuću i par dolara u banci. Nemoj piti. To je moj savjet svakome, iz svakog društvenog sloja. Je li tvoj djed riskirao? Garantiram ti da je to napravio iz ‘Fuck you’ pozicije“.
Pa se nameće pitanje: koja je to svota koja bi nam omogućila donošenje odluka bez straha, napuštanje toksične radne okoline i slobodu da živimo onako kako želimo? Je li prvi korak prijava na „Milijunaša“ i uplata loto listića, ili ranija mirovina (/slijeđenje svojih snova/put oko svijeta/umetni-naizgled-neostvarivi-financijski-cilj) i nije baš tako nedosanjani san? Financijski stručnjaci tvrde da to i nije sasvim nemoguće.
Minimum za preživljavanje
Odgovor na gornje pitanje ne leži u nekoj jedinstvenoj brojki, već ovisi o nekoliko faktora. Prvi jest – kakav lifestyle očekujemo i koji su nužni životni troškovi koje treba pokriti? Zatim vremenski period koji bi taj fond trebao pokriti – rano umirovljenje ili samo nekoliko mjeseci da skupite snagu za dalje?
Kako biste to izračunali, potrebno je na papir staviti mjesečne troškove (režije, hrana i sl.) te pomnožiti s 12, kako biste dobili minimalni godišnji iznos za „preživljavanje“. To zatim pomnožite s očekivanim godinama koji bi taj fond trebao podržavati vašu slobodu. Stoga, ako mislite da bi vam za pokrivanje životnih troškova bilo dovoljno primjerice, 1000 eura mjesečno, godišnje je to 12.000 eura. Ukoliko se želite umiroviti s 50 i predviđate doživjeti 90, potreban iznos za prijevremenu mirovinu je gotovo pola milijuna eura. Naravno, na toliki vremenski period nužno je predvidjeti i inflaciju, pa je potrebni iznos ipak i veći.
Uspavane ambicije, buđenje!
Lucy Liu svojim je filmskim i televizijskim angažmanima možda i mogla ubrzano uštedjeti za „crne dane“ i ranije doći do „Fuck You Money“ statusa, jer veća platežna moć podrazumijeva i veću mogućnost štednje i, možda važnije, ulaganja. Ipak, ne trebamo ostati demotivirani, upravo suprotno. Stavljanjem vlastitih sredstava i budžeta na papir možda probudimo i neke uspavane ambicije i odvažimo se na traženje novog, bolje plaćenog posla (ili čak na pokretanje vlastitog). Znam, nije baš dramatičan „Fuck You“ poslodavcu o kakvom maštate, ali bi mogao biti korak u pravom smjeru – što dalje od posla koji frustrira i korak bliže financijskoj neovisnosti.
Naslovna fotografija: Shutterstock
