Svi koji su ikada sudjelovali prizoru kolektivnog vrištanja pred članovima korejske grupe BTS su se vjerojatno u nekom trenu upitali – “Ma što je to dovraga bilo?” Jer voljeli ih vi ili ne, morate priznati da u svojim savršeno usklađenim outfitima izgledaju prilično moćno, sofisticirano i nedodirljivo. I može vam sada netko koliko hoće objašnjavati da nije stvar samo u njihovoj vizualnoj estetici, nego u načinu na koji ih naš mozak percipira, vi i dalje imate dojam da (barem u sebi) ipak želite vrištati od sreće. Dobrodošli u svijet Cheerleader efekta – psihološkog fenomena koji kaže da iz nekog razloga u grupi izgledamo atraktivnije nego pojedinačno.
Ideja nije nova, ali je postala poznata zahvaljujući Barneyju Stinsonu iz serije How I Met Your Mother. No, za razliku od Barneyjevih upitnih trikova zavođenja, ova teorija ima znanstvenu potvrdu. Istraživači sa Sveučilišta u Kaliforniji proveli su eksperiment u kojem su ispitanici ocjenjivali atraktivnost osoba na fotografijama – prvo u grupi, zatim pojedinačno. Rezultat? Ljudi su sustavno ocjenjivali pojedince kao privlačnije dok su bili dio grupe. Razlog tome leži u konceptu ensemble codinga, prema kojem naš mozak grupu vidi kao cjelinu i automatski ublažava nesavršenosti pojedinca.
Ensemble coding
No, kako je pojam ensemble coding bio previše nezgrapan, znanstvenici su se odlučili za jednostavniji naziv – Cheerleader efekt. A on, pogađate, ima svoja pravila, jer najbolje funkcionira kada grupa izgleda skladno – kao bend s jasno definiranim imidžem ili modna postava na pisti. Beatlesi i boy bendovi poput NSYNC-a ili BTS-a su to radili savršeno – njihova identična odijela stvarala su iluziju jednog organizma u kojem je svatko doprinosio harmoniji. Isto vrijedi i za Daft Punk, koji su otišli korak dalje – skrivanjem lica iza kaciga, u potpunosti su se stopili u jedan misteriozni entitet. Da ne spominjemo predivne Crazy Horse plesačice koje doslovce moraju biti kao jedna silueta.
Kako biti svoj, a dio grupe?
No što se događa kada se grupa raspadne? I znači li to da ćemo na solo fotkama djelovati manje moćno? E tu sada dolazimo do drugog problema vezanog uz iluziju grupe. Naime, svi koji previše vremena provode na Tinderu znaju da zbog prevelikog broja sličnih lica, koja su pak provučena kroz iste filtere, u istim pozama i stilovima imamo dojam da nitko više nije original i da smo svi skoro pa zamjenjivi.
Paradoks moderne kulture privlačnosti glasi – želimo biti dio cool ekipe, ali previše uniformnosti može nas učiniti zamjenjivima.
No, kada svi nose istu uniformu – bilo da su to crna odijela na muškarcima ili identične minice na ženama – efekt može postati dehumanizirajući. E tu dolazimo doonoga kada u modni ring moraju upasti i filozofi mode, jer kada se sve zbroji i oduzme može li itko reći gdje zapravo prestaje stil, a počinje konformizam? I kako biti dio grupe, a ne izgubiti sebe? Izgleda da pravi odgovor možda imaju jedino cure iz grupe Spice Girls, jer one su zapravo pravi primjer kako Cheerleader efekt ne funkcionira uvijek budući da je svaka imala svoj prepoznatljiv stil – od Posh u crnoj uskoj haljini do Sporty u trenirci – što ih je činilo vizualno različitima, a ipak dijelom grupe. Ili je to zapravo pravi razlog zašto se grupa na koncu vrlo brzo raspala?
