KADA PALI SAMO JEDAN TRIK: Pokušala sam izbaciti iz glave osobu koja mi nedostaje…

Lena Ivanović
09.05.2025.

Izbrisali ste njegov mobitel, pobacali stvari kroz prozor, spalili sve zajedničke fotke, pa ipak… I dalje ga ne možete izbaciti iz glave.

Nije me ghostao. Samo se… postupno povukao. Za one koje ne čitaju redovito MOOD.HR možete zaviriti pod fizzling, icing, dry texting. I da, naravno da sam pokušala “pustiti”. Jer odrasla sam žena. Jer imam posla, obaveza, prijatelja, jer sam pročitala Attached i Women Who Love Too Much i jer, iskreno, više nemam živaca gubiti vrijeme na ljude koji ga ne žele provoditi sa mnom. Pa ipak… Sve bi to možda imalo smisla, ali nedostajanje ne poštuje racionalne odluke.

Ono ide direktno u korteks, aktivira limbički sustav, a posebno amigdalu – područje mozga koje procesuira emocije i traume. Kad netko naglo nestane iz našeg života, mozak to ne shvaća kao društveni nesporazum nego kao prijetnju. Emotivna bol se, pokazalo je istraživanje, aktivira u istim regijama kao i fizička bol. Zato nam treba “lijek”. Zato stalno vrtimo scenarije, analiziramo poruke, prisjećamo se pogleda, dodira, tonova. Mozak pokušava zatvoriti priču. A priče bez kraja postaju opsesije.

Mozak pokušava zatvoriti priču

U pokušaju da ga izbacim iz glave, prošla sam sve faze – detoks društvenih mreža (nije upalilo), pisanje pisama koja nikad neću poslati (pomoglo tri dana), racionalizaciju (“nije on za mene”, “to su njegovi strahovi”, “vjerojatno je emocionalno nedostupan” – insert bilo koju self-help rečenicu). Na kraju sam došla do jednostavne, ne baš spektakularne istine – ne možeš izbaciti nekoga iz glave ako i dalje vjeruješ da je dio tvoje priče.

Krivi narativ

Pravi pomak nastao je tek kad sam prestala tražiti odgovore i počela promatrati reakcije. Svoje.

Kad se javiš osobi koja ti nije odgovorila na tri poruke – to nije ljubav, to je nada u prerušavanju. Kad svakodnevno provjeravaš je li pogledao tvoj story – to nije interes, to je anksioznost. I kad pokušavaš uvjeriti sebe da ti je svejedno – to je već posao, ne osjećaj.

Pitanje više nije bilo kako da ga zaboravim, nego – zašto mi je toliko teško otpustiti nešto što očito više ne postoji?

Ovako se otvara novo poglavlje – prema neurolozima (i stomatolozima)

Možda zato što kad nekome date emociju, dajete i identitet. I ako on ode, ode i dio slike o sebi u vašem odnosu. A onda treba vremena da ponovno uredite interijer vaše glave bez tog gosta koji više ne dolazi. I zato, kad osjetite da vam mozak opet vrti istu priču, umjesto da mu kažete “prekini”, pokušajte trik poznat iz neuroznanosti kao “prekinuta radnja s novim stimulusom” (pattern interruption). Zvuči komplicirano, ali nije – čim vas uhvati poriv da mu provjerite profil, ustanite i operite zube. Ozbiljno. Ili promijenite prostoriju. Ili se fizički istegnite.

Da, nismo zabunom napisali ustanite i operite zube umjesto ustanite i nazovite novog frajera/curu, iako i to može pomoći. Zašto? Jer fizički pokret i senzorni prekid doslovno zauzimaju više “procesorskog kapaciteta” u mozgu i prekidaju automatsku mentalnu petlju. Koristi se u kognitivno-bihevioralnoj terapiji i grounding tehnikama za anksioznost – mozak se jednostavno prešalta na novo iskustvo, što je često dovoljno da se emocionalni val smiri. To je isti princip koji koriste terapeuti za prekid anksioznih spirala – ne negirate osjećaj, nego ga preselite u novo iskustvo. Taj trik ne briše osobu. Ali briše maglu. A nekad je to sve što vam treba da krenete dalje – dovoljno jasnoće da vidite tko netko želi nestati, jer nigdje ne piše da mu morate non stop držati svijeću.

Pročitaj više

Hoćemo li uskoro morati na kontrolu naših ljubavnih veza kao što pregledavamo madeže?

Seks u glavi

Pitali smo sedmero zaljubljenih, odljubljenih i zbunjenih poput nas – što misle o mikro-varanju, novom potencijalnom problemu u ljubavnim vezama koji se pojavio na horizontu

Ljubav ili ovisnost

Čini se da je isto pitanje zanimalo i Helen Fisher koja je provela istraživanje na tu temu kako bi došla do zaključka da je prva romantična ljubav prije svega sustav motivacije, a ne emocija te da ono što proživljavamo ima puno sličnosti s ovisnošću

„Današnja mladež nema manira ni poštovanja prema istinskim životnim vrijednostima te se učestalo upušta u nemoralne aktivnosti“ – ne, ovo nije recentna kritika upućena mlađim generacijama već nekoliko tisućljeća star komentar pronađen u starogrčkim zapisima. Neke se stvari, izgleda, nikada ne mijenjaju, a svaka prethodna generacija smatra kako su oni koji su na scenu stupili nakon njih donijeli novu dozu dekadencije i nemorala. Međutim, ako pod povećalo uzmemo ljubavne afere, nije isključeno da su starije generacije barem djelomično u pravu onda kad tvrde kako su se u moderno vrijeme stvari promijenile nagore.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.