Svatko je jedinstven glede seksualnog ponašanja i specifičnih tipova seksualnih preferencija. Ljudi bivaju privučeni određenim tipom fizičkog izgleda partnera, načinom odijevanja, zajedničkim interesima koji, između ostalog, mogu uključivati i interes za sudjelovanje u nekonvencionalnim seksualnim aktivnostima. Pitanje koje se nameće jest u kojem slučaju navedene varijacije prelaze iz „normalnih“ u „nenormalne“? Normalnost se najgrublje može definirati kao usuglašenost sa uobičajenim ili tipičnim modelima ponašanja, no s obzirom na činjenicu da se ti modeli razlikuju od kulture do kulture te od vremena do vremena, razlikuje se i spektar ponašanja koji se smatra „normalnim“.
U tom smislu, S&M pojam je koji se koristi za opisivanje niza erotskih interakcija u čijem se temelju nalazi implicitna ili eksplicitna razmjena moći, najčešće putem boli. Kompleksnost S&M-a leži u tome što različitim ljudima predstavlja različite stvari – ono što bi jedna osoba definirala kao S&M odnos ili element ne znači da će to isto predstavljati drugoj osobi. Ono što ga razlikuje od ostalih seksualnih praksi jest podjela na uloge i u detalje razvijen sustav pravila, a na najosnovnijoj razini postoji podjela na dvije uloge – dominantnu i submisivnu. S&M odnosi obično počinju s definiranjem granica koje se dijele na „soft“ i „hard“, odnosno one koje su podložne promjeni i istraživanju te one koje se ni pod kojim uvjetima ne smiju narušiti.
Ovaj proces dogovaranja granica smatra se ključnim dijelom započinjanja takvog odnosa. S obzirom da S&M obuhvaća širok spektar seksualnih aktivnosti, neminovno je postojanje razlika u preferencijama među osobama koje ga prakticiraju. Međutim, jedno im je svima zajedničko – aktivnosti su uvijek sporazumne s eksplicitno danim pristankom te upravo to pravilo postavlja jasnu razliku između S&M-a kao seksualne supkulture i fizičkog i/ili seksualnog nasilja.
Bez obzira na to što je prema DSM-u sadomazohizam i dalje klasificiran kao poremećaj, dio psihijatrijskih krugova odabire na njega gledati kao na mehanizam nošenja s proživljenom traumom. Naime, određena istraživanja ukazuju na to da je pojava S&M sklonosti češća među onima koji su, nažalost, doživjeli traumatsko iskustvo. Prakticiranje S&M-a u tom slučaju postaje način ponovnog proživljavanja tog iskustva, no ovoga puta u posve kontroliranim uvjetima, a osoba time vraća ranije izgubljeni osjećaj kontrole, postiže svojevrstan katarzični učinak te ovladava traumom.
50 nijansi sive
S druge strane, neki na S&M gledaju kao na jednu od raznovrsnih seksualnih preferencija te je ne povezuju s ikakvim neugodnim iskustvima. Jedno od književnih ostvarenja koje je S&M učinilo mainstream pojavom trilogija je 50 nijansi sive, a gotovo svaka žena barem je na trenutak maštala o vlastitom Christianu Greyu. Međutim, potrebno je istaknuti kako je dinamika opisana u spomenutim djelima iznimno loš prikaz S&M odnosa jer umjesto na vezu koja se temelji na međusobnom poštovanju, jasnim granicama i informiranom pristanku, nailazimo na odnos prepun ucjena, manipulacija i, u najmanju ruku, prikrivenog psihološkog zlostavljanja.
Romantizacija boli
Upravo iz tog razloga određene struje unutar feminističkog pokreta glasno su se pobunile protiv odobravanja idealizacije takvih odnosa. Smatraju kako afirmacija S&M-a ojačava patrijarhalne zakonitosti te potiče na diskriminaciju i nasilje prema ženama, a samo postojanje dominantne i submisivne uloge ukazuje da je navedeno produkt patrijarhata. Također ističu da se putem erotizacije i romantizacije boli, kao temeljne sastavnice svakog S&M odnosa, žene implicitno navodi na zaključak kako će jedino vlastitom submisivnošću ostvariti i održati ljubavni odnos.
Nešto drugačiji pogled na popularizaciju S&M odnosa te utjecaj koji navedeno ima na moderne veze nudi sociologinja Eva Illouz u svom djelu Hard-Core Romansa. Illouz ni u kojem slučaju ne osporava nužnost ravnopravnosti niti dovodi u pitanje pozitivne tekovine feminističkog pokreta, ali ističe kako s promjenom položaja žena u društvu i njihovom emancipacijom istovremeno dolazi do promjena u ljubavnim odnosima. Pravna i politička jednakost, jednakost u radu i obrazovanju te posebno jednakost u privatnoj sferi dokidaju razne oblike muške dominacije.
Promjene se odvijaju i na polju seksualnosti – vjekovima potiskivana u okvire monogamnog braka, seksualnost se prelijeva preko nekoć postavljenih granica i stvara razne oblike odnosa i pojava koje postaju društveno prihvatljive – kratkoročne veze, neformalni brakovi, rastave i sl. U svemu navedenom žena je ravnopravna sudionica koji bira hoće li pristati na ponuđeno, a jednako tako, u svakome trenu od istoga može odustati. Pristanak je, kako navodi Illouz, uvijek djelomičan i nerijetko privremen, jer kada se upuštamo u ljubavnu vezu nikada ne možemo znati puni raspon mogućih ponašanja i scenarija na koje pristajemo.
Upravo zbog toga ona popularizaciju S&M odnosa tumači kroz novostečenu sigurnost koju takav oblik seksualne prakse donosi – S&M odnos poprima gotovo ugovorni oblik, svi mogući scenariji i ponašanja koja bi se mogla pojaviti razjašnjeni su do najsitnijih detalja, a granice prihvatljivog i neprihvatljivog nedvosmisleno su određene. Koliko god šokantna za javnost bila, S&M praksa za njezine praktikante postaje sigurna zona, poznat teritorij u kojem nalaze mir i zajednički nadilaze strah od onoga što sutrašnjica može donijeti njihovoj vezi. U svijetu modernih odnosa u kojima prevladava neizvjesnost, gdje je „dok nas smrt ne rastavi“ zamijenjeno s „dok ne odlučim drugačije“, na S&M može se gledati kao na svojevrsnu konstantu i čvrst oslonac.
On pruža sigurnost koju su u prošlosti pružale jasno definirane rodne uloge i s njima povezana prava i obveze, ali se pri tome ne vraća na tradicionalnu neravnopravnost među spolovima. U prilog tome idu i neka od provedenih istraživanja u kojima stoji kako su upravo muškarci koji u javnoj sferi svog života zauzimaju pozicije moći, oni koji su skloni prihvatiti submisivnu ulogu u S&M odnosu. Navedeno upućuje na zaključak kako S&M izbjegava nužno vraćanje žena u podređeni položaj te umjesto toga naprosto otvara mogućnost slobodnog biranja uloga, ali bez poniženja koje je svojstveno rodnoj neravnopravnosti. Ukratko, dokle god je riječ o potpuno dobrovoljnom odnosu između dvije informirane, odrasle osobe razloga za sablazan ne bi trebalo biti, no konačno mišljenje o opisanim preferencijama ipak donesite sami. Uostalom, whatever floats your boat doesn’t have to float someone else’s, zar ne?