„Mjutala sam pola svojih frendova jer ih ne želim uvrijediti, a ne mogu više podnijeti njihove postove na Instagramu“, kaže mi frendica koja sve češće zagovara detox od društvenih mreža pa čak i od govora. Što je s jedne strane razumljivo. Godinama nas uvjeravaju da ima nešto božansko u tišini, meditaciji, smirivanju misli i da je šutnja zlato, a gdje god pogledate imate spikere koji vam non stop uvaljuju programe koji ne drže vodu. No što je s onima koji primjenjuju metodu govora i šutnje kao onaj popularni način toplo-hladnog tuširanja. Znate o čemu pišemo – vjerojatno ste naišli na nekoga tko vas je nakon određenog odnosa, bio on prijateljski, poslovni, ljubavni ili van svih okvira, jednostavno jednog dana odlučio mjutati. A kada ste pokušali doznati o čemu je riječ, i to hodajući po jajima od straha da se druga strana ne osjeti napadnuto ili stjeranom u kut, naišli ste na zid šutnje koji niste mogli objasniti, a ni preskočiti. Ok, oni sretniji su možda vidjeli i neki vrlo čudan post na društvenim mrežama koji su objavili nakon vašeg zadnjeg razgovora, a koji aludira na to kako ste na grub način htjeli doći do vlastite sreće.
Odjednom šutnja!
Nakon toga su uslijedili dani, tjedni i mjeseci šutnje, a vi ste se vrtjeli u spirali ludih teorija i nastavili krampom tražiti svoju sreću pitajući se – jeste li drugu stranu doista tako gadno povrijedili pa više ne može nastaviti dalje? Je li to sada neko novo ponašanje, a koje nije ništa drugo nego perfidno kažnjavanje koje bi vas nakon mjeseci tretmana tišinom trebalo naučiti pameti? Ili možda definitivno znak da vas je netko odlučio jednim potezom ignorirati i obrisati iz svojeg života. Oni nesigurniji će čak doći do one klopke pa će pomisliti da su zacijelo oni za sve krivi, ne znajući da je to omiljeni trik manipulatora – uporno prelaze granicu, a kada ih na nju upozorite, odgovaraju šutnjom i odbijanjem razgovora. A kada ih nakon svega oprezno i nježno pitate što je ili podignete glas (upalite velika slova na ekranu), vaš sugovornik će vaš potez pretvoriti u grešku koja je uzrokovala prekid. A tko zna, možda i onaj osjećaj da ste je proganjali poput inspektora da dođete do nekog suvislog odgovora.
Svi dobri, loši i katastrofalni savjeti
Dobro došli u spiralu nesigurnosti! A kada zatvorimo oči, već čujemo ono – Koji god put odabrali, napravit ćete nešto krivo. I doista, društvene mreže kao najbezbolnije rješenje nude pregršt izlaza, a većina od njih nudi homeopatski način liječenja po sistemu – klin se klinom izbija. U prijevodu, ako se netko ne javlja pet tjedana, vi mu se nećete javljati barem deset (ili po savjetu moje frendice odmah ćete ga blokirati zauvijek). Uostalom, zašto biste se mučili takvom neravnotežom moći i imali osjećaj da neprestano idete na audiciju za ljubav i šaljete mu shakespearanske poruke, kada možete primijeniti No contact opciju (jer avoidant tipovi su sposobni nešto osjetiti tek kada im to uskratite). Iako neki savjeti drže vodu, činjenica je da ove opcije baš i ne vode do nekog izlaza, a posebice korištenje šutnje kao osvete.
Toksična tišina
Nije stoga čudno da sve više knjiga stručno obrađuje fenomen tišine i što ona nakon prvotne komunikacije čini mozgu. Jedan od njih je i njemački psihijatar Reihhard Haller, koji je nakon više od četrdeset godina rada na kriminalističkim slučajevima napisao knjigu „Toksična tišina“. Prema njemu tišina je prvoklasni instrument moći, a šutnja otrov. Na određeni način Haller koji se nagledao strašnih scena koje je prouzročila šutnja, ponavlja Kantovu tezu. Da, tehnologija će napredovati, ali tko bi rekao da će ljudski duh postati tako nazadan i nesposoban komunicirati i reći što mu je na umu.“
Drugim riječima, da će ljudski mozak i dalje tako burno reagirati na iznenadne tretmane šutnjom kao da se odjednom našao oči u oči sa smrtnim neprijateljem. I doista, mnoga istraživanja bilježe fizičke simptome straha, lupanje srca, širenje zjenica, probleme sa snom kada se čovjek suoči s naglim zidom šutnje. Neki će možda sada reći da je teza da je šutnja svojevrsno emotivno zlostavljanje, samo bez vidljivih modrica, preteška, no kako onda objasniti da su se radikalni tretmani šutnjom primjenjivali u zloglasnim zatvorima još prije stotinjak godina?
Šutnja kao emotivno hlađenje ili manipulacija?
Iako smo svi svjesni da postoje stotine različitih vrsta šutnje i da nisu sve štetne niti ih je potrebno stigmatizirati, činjenica je da se sve više ljudi teško nosi s naglim prekidom komunikacije. Nije stoga čudno da sve više psihologa i psihijatara predlaže razne SOS oblike samopomoći. Iako je kratkotrajna šutnja ponekad korisna, posebice kada se osoba koja se smatra povrijeđenom teško nosi s emocijama, sklona je pretjeranim reakcijama pa se nakratko povuče ne bi li regulirala svoj nervni sustav, glavni problem nastaje ako se o situaciji ne razgovara. Iako smo skloni povjerovati u ono da osoba koja šuti sigurno ništa ni ne osjeća, treba joj dati prostora i ne napadati je. A kada dođe do razgovora, trebalo bi izbjegavati rečenice koje sadrže riječ „ti“ i fokusirati se na to da prenesete kako se vi osjećate u tim situacijama.
Korak prvi u shvaćanju zašto vaš partner reagira šutnjom je način na koji se nosi s konfliktima i izražavanjem emocija te koliko ovo ponašanje ima veze s djetinjstvom i bivšim iskustvima. Ako ima istine u tome da se različke često privlače, možda i vi imate posve različitu dinamiku kako obrađujete emocije i kako se nosite s konfliktom. Primjerice vaš partner ostane paraliziran od straha, a vi reagirate na način da se bacate u akciju i borite.
S druge strane, treba obratiti pažnju koliko je tanka granica između šutnje kao kazne i šutnje kao ghostinga i kada treba drito u glavu pitati koji se vrag događa. Naime, ako se s nekim dopisujete par puta mjesečno i osoba nestane jer ima svoje probleme, posao, rokove, ne treba dramiti i nekoga pozivati na red. No ako ste s nekim mjesecima u intenzivnoj i svakodnevnoj komunikaciji koja naglo zamre, naravno da ćete pitati je li sve u redu. I nadati se da druga osoba neće odmah osjetiti ono čuveno gušenje i da je preplavljena vašim zahtjevima pa sve to pretvoriti u konflikt kojeg će naprosto riješiti nestajanjem.
Narcistička povreda i pasivna-agresija
Pa ipak, iako je kratkotrajna šutnja nakon konflikta posve prirodna i logična, što je s onom koja ide puno dalje? Stručnjaci upozoravaju na nekoliko oblika šutnje. Postoje oblici poremećaja koji se nazivaju pasivno-agresivni, gdje je svojevrsna tišina dio karaktera (izvana pokušavaju ostati mirni, ali svako malo ispale neke cinične i otvorene primjedbe). No nitko tišinu nije razvio do takve manipulacije kao narcisi koji je često primjenjuju iz arogancije ili povrijeđenih osjećaja koje ne mogu podnijeti ili pak sociopati koji s godinama shvate da je tišina primarni instrument moći pa je koriste iz čiste pakosti.
Što napraviti kada netko naglo nestane iz komunikacije?
Iako nitko od nas nikada neće saznati što se sve krije u glavi njegovog partnera, kolege, sugovornika, niti to želimo, činjenica je da šutnja ne pomaže u tim situacijama i da se čovjek često pita – pa što dovraga učiniti? Nema tu nekih pametnih odgovora, a koje ne bi znao ni ChatGPT servirati, a oni kažu – treba pitati za pojašnjenje i razgovor te nastojati ne reagirati iz te tjeskobne situacije nego se usmjeriti na pozitivnije aktivnosti. Ako osoba ponovno reagira šutnjom, psiholozi kažu da tražite prvi slobodan termin, kao kod doktora.
Sigurnosna riječ
Iako nema garancije da ćete dobiti odgovor, a kamoli sve nacrtano i detaljno pojašnjeno, Avigail Lev, klinička psihologinja u San Franciscu, ima zanimljivo rješenje koje je podijelila za The Time, a ono je vrlo blisko dogovorima koje postižu sudionici sado-mazo odnosa. Prema Lev, parovi bi u jednom od razgovora trebali dogovoriti kako će jedna drugoj signalizirati da im je potrebna pauza, koliko će ona otprilike trajati, što će učiniti da se smire i tko će ponovno započeti razgovor. Ako osobi treba više vremena, ipak bi se trebala javiti u dogovoreno vrijeme i navesti novi termin. Hm, ovo sad zvuči komplicirano kao u svakoj birokraciji, a pitanje koje i dalje leti nad našim glavama – Hoće li nas na kraju svega poruka „Na pauzi“ utješiti ili gurnuti u drugi krug pakla? I imaju li možda sudionici SM orgija na neki uvrnut način ipak pravo kada kažu – „Izvana pakao, ali zato unutra – čisti raj”?
Vizuali: Canva, Unsplash+
