ZNANOST (JOŠ) NEMA POJMA O SRODNIM DUŠAMA: Ali ljudska psiha itekako poznaje potrebu za njima

Lena Ivanović
08.05.2025.

Zašto smo opsjednut idejom da je Svemir isprogramirao negdje našu drugu polovicu i kada ćemo shvatiti da broj 22:22 nije znak sudbine da se prepustimo emotivno nestabilnom frajeru, nego naprosto signal da prestanemo svako malo buljiti u telefon i čekati da nam se javi?

Znate onaj osjećaj kad nekoga pogledate i pomislite: „Aha, ti si ovdje da mi razvališ psihu, ego i raspored spavanja.“? E pa, čestitamo – moguće je da ste upoznali svoju karmičku ljubav. Ili dvojnicu duše. Ili srodnu dušu. Ili ste naprosto odlučili snimiti još jednu epizodu sapunice: „Zašto uvijek biram emocionalno nedostupne ljude?“

Okej, možemo se sada sprdati s tim terminima koliko želimo, ali činjenica je da ponekad upoznate neku osobu koja vas, bez jasnog razloga, pokrene do temelja. Osjećate se povezano, kao da ste se već negdje sreli. Kao da vas ta osoba vidi – ne samo društveno poželjnu verziju vas, već i vašu ranjivost, kontradikcije, pa i tamne kutke koje obično skrivate. No što znanost zapravo kaže o toj pojavi?

Mit ili metafora?

Pojam dvojnice duše (engl. twin flame) vuče korijene iz spiritualnih i ezoterijskih tradicija. Temelji se na ideji da su dvije duše nekoć bile jedna cjelina, razdvojene i utjelovljene u dva fizička tijela, koje se kroz život ponovno traže. Za razliku od koncepta “srodne duše”, koji podrazumijeva kompatibilnost i harmoniju, dvojničke veze karakterizira intenzitet, ogledanje i često – kaos.

U znanstvenom smislu, međutim, ne postoji dokaz da su ljudske duše dijeljive, niti da su međusobno “programirane” da se prepoznaju. Ali psihologija poznaje fenomen projekcije – mehanizma po kojem u drugoj osobi vidimo ono što nam nedostaje, što potiskujemo ili što tražimo.

Neurobiologija privlačnosti

Kada kažete da ste “odmah znali” da je netko poseban, vjerojatno govorite o prepoznavanju obrazaca koji su vam duboko poznati, možda i nesvjesno ukorijenjeni. Mozak se pri susretu s takvom osobom doslovno “zapali”: otpuštaju se dopamin, serotonin i oksitocin – kemikalije povezane s nagradom, bliskošću i zaljubljenošću.

No, ako je taj odnos istodobno strastven i bolan, možda se radi o tzv. karmičkoj vezi – terminu koji u suvremenoj psihologiji odgovara obrascima vezanosti iz djetinjstva, gdje emocionalna bliskost uključuje i traumu. Ljudi s nesigurnim stilovima vezivanja često ulaze u odnose koji ih “spajaju” i “razaraju” istovremeno.

Primjerice, ako ste kao dijete imali roditelja koji vam nije dosljedno pružao ljubav ili sigurnost, kasnije u životu možete nesvjesno tražiti partnere koji u vama izazivaju isti osjećaj čežnje, borbe ili napuštenosti – jer vam je to poznato. Takvi odnosi mogu biti i privlačni i destruktivni. Imate osjećaj da vas netko duboko „dodiruje“, ali vas istovremeno i emocionalno lomi.

Niste ludi što ste ludi za tom osobom – ali možda niste zaljubljeni u njih, nego u nadu da će konačno netko izliječiti ono što nije nitko prije.

Zašto vjerujemo u spiritualne povezanosti?

U vremenu u kojem je tehnologija sveprisutna, a odnosi često površni, ideja da postoji netko “stvoren za nas” nosi veliku emocionalnu težinu. Ljudi žele vjerovati da se neke veze događaju s razlogom. No, iako je ta potreba duboko ljudska, valja biti oprezan. Vjera u predodređene veze može nas dovesti do toga da zanemarimo osobne granice, racionalnost i emocionalno zdravlje.

Možda nije vaša srodna duša ili dvojnica. Možda je samo još jedan emocionalno nedostupan frajer u lošoj ambalaži univerzuma.

Možda ne postoje objektivne dvojnice duše, barem ne u znanstvenom smislu. Ali postoji ono što vi u nekoj osobi osjetite. I to je važno. Ono što nazivamo “karmičkom ljubavlju” može biti prilika za osobni rast – ako odnos ne shvaćamo kao sudbinski zadan, već kao zrcalo u kojem možemo bolje razumjeti sebe. Ponekad, u toj potrazi za “drugom polovicom”, ono što stvarno trebamo pronaći – jest cijelost unutar sebe. Ili naprosto provjeriti svoj vid.

Zašto smo opsjednuti idejom da je Svemir isprogramirao našu drugu polovicu i kada ćemo shvatiti da broj 22:22 nije znak sudbine da se prepustimo prvom emotivno nestabilnom frajeru, nego naprosto signal da prestanemo svako malo buljiti u telefon i čekati da nam se javi?

Evo kako prepoznati da ste počeli brijati na karmičku ljubav, srodnu dušu ili dvojnicu duše

Google vam zna više o toj osobi nego vi sami.
Upisujete njegovo ime + “horoskop kompatibilnost” + “duhovna povezanost simptomi” + “zašto ne odgovara a gleda storije”.

Svaki broj ima značenje.
11:11? To je znak. 22:22? On isto misli na vas. 404? Vašoj vezi samo trenutno fali server.

Imate osjećaj da ste se već sreli u prošlom životu.
Samo što se tad zvao Ivan, bio je kovač i isto se nije javljao tri dana.

Bacate Tarot karte uz jutarnju kavu.
I kad izađe “Tower” pored “Lovers”, ne pijete tablete nego šaljete pasivno-agresivnu poruku u stilu “samo da znaš da osjećam tvoju energiju”.

Osjećate se kao lik iz romana.
Kao da ste junakinja iz duhovnog trilera u kojem glavnu ulogu ima osoba koja ne zna što želi, ali vi ste sigurni – to je “samo faza karmičkog čišćenja”.

Svaka pjesma govori o vama.
I “Zagrli me” i “Nema me više” i “Idi, idi” od Danijele.

Znate da nije idealan, ali osjećaj je… nešto posebno.
Intenzitet je zamijenio sigurnost, i svaki put kad vas ignorira, vi mislite: “To je samo njegov strah od suočavanja i refleksije.”

Pročitaj više

Hoćemo li uskoro morati na kontrolu naših ljubavnih veza kao što pregledavamo madeže?

Izbrisali ste njegov mobitel, pobacali stvari kroz prozor, spalili sve zajedničke fotke, pa ipak… I dalje ga ne možete izbaciti iz glave.

Seks u glavi

Pitali smo sedmero zaljubljenih, odljubljenih i zbunjenih poput nas – što misle o mikro-varanju, novom potencijalnom problemu u ljubavnim vezama koji se pojavio na horizontu

Ljubav ili ovisnost

Čini se da je isto pitanje zanimalo i Helen Fisher koja je provela istraživanje na tu temu kako bi došla do zaključka da je prva romantična ljubav prije svega sustav motivacije, a ne emocija te da ono što proživljavamo ima puno sličnosti s ovisnošću

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.