DARKERI 3.0: Kako su mlade generacije otkrile gotički stil

Aleksandra Orlić
11.01.2026.

Mogu trendovi šibati brzinom svjetlosti, no otjerati crnu sa scene gotovo je nemoguća misija. Ili vi znate za neki tulum na kojem se barem dvoje-troje darkera ne krije u pozadini, odjeveni u crno od glave do pete, a glavne teme za razgovore crpe iz dubokih, mračnih voda? Je li ljubav prema gotici obična mimikrija, preosjetljivost, bunt te zašto toliko ljudi utjehu pronalazi u tamnim temama i tonovima, bilo kroz glazbu, modu ili pozu?

Kada je prošle godine filmska svita okupljena oko Tima Burtona jezdila europskim gradovima promovirajući najnoviji uradak “Bubimir Bubimir”, mnogi su pomislili: ma proći će i ta luda moda da Monica Bellucci i Jenna Ortega na plus četrdeset u Veneciji furaju samo crno, crno i eventualno malo krvavo crvenog. No kako stvari stoje, trendovi se mijenjaju suludom brzinom, ali istjerati tu vražju crnu – to je kao da je ikada postojao neki party na kojem se u pozadini nije smucalo barem dvoje-troje ljudi darkera.

Možda je stvar u mimikriji, preosjetljivosti i dubokim emocijama, a možda ljudi naprosto znaju da dobra klasika i elegancija nikada ne mogu izaći iz mode. Pa makar glavno pravilo kostimiranja, pardon, suvremenog odijevanja, ponekad zvuči kao na Eurosongu – što šarenije i što jače bombardiranje očnog živca, to bolje. Na kraju ispada da ništa ne iskače tako efektno kao duboki i teški crnjak. Ako ne vjerujete, guglajte krhku Bambie Thug, koja je svojim nastupom naprosto vratila sve mračne fantazije na scenu, bolje i od 14. albuma grupe The Cure – “Songs of a Lost World”

Ili listu mladih izvođača poput Heartworms i Ethel Cain, koje inspiraciju mračnim svjetovima često traže u prošlosti.

Nosferatu & Co.

Svi ti prinčevi tame, slike samoće, boli i mladi izvođači koji citiraju Edgara Allana Poea ili Baudelairea, Billie Eilish, Connan Grey, Dark Academia trendovi, GothTikTok te hit film “Nosferatu” koji je ove godine također doživio svojevrsnu renesansu… Istina, mračne teme su oduvijek s nama, no otkako je pandemija nenadano obavila svijet izolacijom, kao da se taj mrak ne da istjerati na sunce pa se i dalje ponašamo kao da je najbolje rješenje zavući se u neki mračni kutak, pokriti dekicom preko glave i konzumirati još strašnije sadržaje od svakodnevnice. A ako je vjerovati predviđanjima modnih trendova, ni blagdanska sezona neće biti toliko obojena šarenim božićnim puloverima koliko goth-glam crnim šljokicama. Evo, čak je i svjetlucavi nakit, toliko drag crnim vranama, potpisao kapitulaciju i otišao – što bi Amy Winehouse rekla – back to black. I konačno, je li ta crna injekcija, koja se svako malo pojavi u kriznim vremenima, zbilja ono što nas vraća u život?

Ta, sjećate se samo velikih previranja oko 1848. u Francuskoj, koja su bila usko vezana uz romantizam. Baudelairovi “Cvjetovi zla”, pa stradanja, siromaštvo… Victor Hugo koji mora pobjeći u egzil, a prije toga pozira sam na stijeni svom sinu na prvim fotografijama. Pa svih onih crnih Venera na slikama, koje su toliko uznemiravale javnost da nisu smjele biti izložene na salonima. A onda, fast-forward sto godina kasnije – osamdesete godine 20. stoljeća i kada je bilo pitanje prestiža biti darker, a duboko iza ponoći su se često na klupicama vodile teške rasprave na temu: alter ili halter? U prijevodu – smije li notorni darker furati s običnom šminkericom?

Utočište za sve one drugačije

Da, možda su osamdesete godine prošlog stoljeća bile jedno od najpozitivnijih, najuspješnijih i najmirnijih razdoblja koje će ući u enciklopedije pod jednim nazivnikom – ili je bolje reći emojijem – smajlićem. Ali to je i doba kada je postojao ozbiljan kontrapokret, koji ćemo za potrebe ove priče nazvati darkerijom. Pokret koji je uvijek bio mnogo više od mode i glazbe. Bio je alternativa, utočište za sve one drugačije, buntovne, nezadovoljne stanjem društva. Uostalom, sjetite se samo glavnih strahova – nuklearne katastrofe, AIDS-a, globalne nesigurnosti… Ili u devedesetima, one fiks-ideje koja nas nije napustila do danas – da živimo u Matrixu i da će nas taj vrlo novi svijet zgrabiti svojim dugim noktima, kao u strašnim spotovima grupe Nine Inch Nails.

To što riječ “anksioznost” nije bila toliko u opticaju ne znači da mnogi nisu osjećali kako im se nad glavama nadvijaju crni oblaci. A svi stari i suvremeni darkeri ih ne žele rastjerati, nego im hrabro pogledati u oči dok u pozadini pjeva Nick Cave. Uostalom, i današnji terapeuti bi rekli da takvo što ima smisla. Ta, nije li i konfrontacija jedan od glavnih koraka koje morate naučiti ako želite gledati svijet kroz pastelne naočale? I nije li Baudelaire imao slične dileme kada je pisao svoje mračne pjesme, koje će inspirirati generacije i generacije – prepustiti se boli ne bi li doživio ekstazu u duhovnom. Ili kako bi danas rekao neki dark TikToker – osjetio se tako jebeno živim.

Pročitaj više

Od prve egipatske olovke za oči, preko cara Konstantina koji je bio praotac današnjih filtera jer si je na kovanicama umjetno povećavao oči, do današnjih estetskih zahvata koji su tako suptilni da se gotovo i ne vide – njemačka spisateljica Rabea Weihser u knjizi Kako smo postali tako lijepi istražuje zašto smo već stoljećima u lovu na ljepotu. I zašto je digitalno ogledalo ponekad tako opasno.

U samome srcu Zagreba, na adresi Martićeva 4, pronalazimo Galeriju Paravan, prostor koji na iznimno interesantan način spaja umjetnost i toplinu doma. Iza nje stoji dizajner Vanja Rakočević, autor čiji se rad kreće između uporabnog i skulpturalnog objekta, povezujući suvremeni dizajn, antikvitete i rijetke artefakte u jedinstvenu, intuitivno vođenu cjelinu.

O instinktu kao ključnome alatu pri selekciji i stvaranju, odnosu funkcije i estetike te ulozi boja pri uređenju razgovarali smo s Rakočevićem koji je također podijelio vlastita razmišljanja o važnosti slow design filozofije kojoj se u posljednje vrijeme vraćamo kao i o svemu onome što gubimo odaberemo li se osloniti isključivo na modernu tehnologiju umjesto na stvarna iskustva prostora i života uopće.

Da savršena simetrija ne postoji, znamo već odavno. Uostalom, koliko je već eseja napisano o predivnom i intrigantnom licu Kate Moss, koje nije 100 % simetrično, ili o različitoj boji očiju Davida Bowieja? Očito ne dovoljno, jer trend koji je uzeo maha i koji je na TikToku prikupio 200 milijuna pregleda zove se Facial Harmony. O čemu je točno riječ i zašto ne prestajemo ganjati taj nedostižni ideal?

Malo je uzoraka u svijetu mode koji su uspjeli spojiti dvije krajnosti – šašavi look i onaj dašak konzervativne old money estetike.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.